Sve što sam porpustio na privatnom i poslovnom planu za vrijeme boravka u Francuskoj vretilo mi se ko bumerang zadnja 2 tjedna. Našao sam malo vremena da podijelim neka svoja razmišljanja i analize s vama vezano za proteklo prvenstvo. Žac mi je dao dobar šlagvort.
CloudWalker je napisao/la:
Da, ovo je bilo, bar meni, dosad najzanimljivije prvenstvo. Em tracking, em navijanje za naše, pa onda tonijevi i hrgini reporti... Zbilja za pamćenje. Moram priznat da će mi falit no bar mi više posao neće trpiti.
Odlično si pratio utrke na live trackingu! Već sam ti pisao da razmisliš o karijeri sportskog komentatora za pg utrke. Tek kad sam pročitao tvoje komentare i vidio pojedine print screenove shvatio sam kako je bilo uzbudljivo. Dok sam letio nisam imao taj dojam, jer sam se koncentrirao na disciplinu, a ne na poredak, jer je to u trenutku utrke nemoguće pratiti. Ostaje osjećaj gdje si po prilici, ali ne tako precizno.
CloudWalker je napisao/la:
Ne znam koliko su dečki sami zadovoljni svojim rezultatima no definitivno se nemaju čega sramiti. Dali su sve od sebe u vrlo žestokim uvjetima i paklenoj konkurenciji. Marko je imao prilike čak i pobijediti jednu utrku no dokazao je da je najjači u glavi - ocijenio je rizike, mrvicu stao na loptu i sigurno ušao u cilj.
Toni je vjerujem i sebe iznenadio koliko dobro može odletjeti u takvoj konkurenciji. Za prvo ovako veliko natjecanje - super rezultat!
Damira nismo puno čuli - mogu samo pretpostaviti da ga zagorske termike jednostavno nisu dovoljno pripremile na ovakve brutalne uvjete i da je bio malo konzerviraniji u stiskanju speeda... Daleko od toga da rezultat nije dobar no on sigurno može više.
Slažem se da se nemamo čega sramiti, ali mogu reći, čak i generalno u ime sve trojice, da nismo potpuno zadovoljni našim pojedinačnim, a onda i ukupnim uspjehom. Osobno, mogao sam bolje odletiti bar 2-3 utrke. Jednu sam potpuno zaznuo i izgubio sigurno 500 bodova. Za proljevenim mlijekom se ne plače, ali ostaje osjećaj da sam mogao bolje. Isto tako bar još 2 utrke nisam bio koncentriran i na gasu kako sam trebao (2. utrku smo sva trojica bili spori i rekao bih pomalo zbunjeni). Hrga je, naravno nezadovoljan jer puca na top 10, pa mu je svaka utrka ispod top 20. slab rezultat. A mogao bih i za Damira reći da je želio više. Osobno sam shavtio da mogu, ali jedno je htjeti, a drugo je to i napraviti. Meni nedostaje iskustvo ovako jakih utrka. Imam ih svega 4-5 do sad i to unatrag 6 sezona, što je predug preriod za fine tuning natjecateljskog letenja. Top 30 pilota ima takvih utrka nekoliko po sezoni (PWC + nacionalna prvenstva jakih zemalja). Kad sam saznao da ću ići na Evropsko, u tekućoj sezoni se nisam iscrpljivao XC letenjem, već se koncentrirao na utrke. Ipak, nedostatno. Mislim da isto vrijedi i za Hrgu i Damira. Uletenost je važan uvjet, a to smo svi imali koliko toliko zadovoljavajuće pred prvenstvo, ali drugo je letenje u jakoj konkurenciji, gdje svako puštanje speeda znači gubitak nekoliko pozicija. I tako 2,5 do 3 h leta. Treba puno, puno koncentracije. Svejedno, nisam razočaran.
CloudWalker je napisao/la:
Sve u svemu, super! Sve čestitke!
Hvala na čestitkama. Hvala i svim onima koje sam sreo, pa su mi čestitali, ali zbilja mislim da 62. mjesto nije plasman za čestitke. Hrgi se može čestitati na 2. mjestu u trećoj utrci, jer je to zbilja vrhunski rezultat, ali tu prestaje podloga za svako daljnje čestitanje. Meni je bilo bitno vidjeti gdje sam s obzirom na konkurenciju.
CloudWalker je napisao/la:
I još samo da velim koliko sam im tokom natjecanja bio zavidan na iskustvu letenja na tako prekrasnom terenu, a onda im istovremeno nisam bio zavidan na kombinaciji brutalnih uvjeta, pila koje imaju nad sobom i pritiska natjecanja i konkurencije... Trebalo je imati čelične živce za sve to.
Uvjeti i nisu bili tako brutalni. Ali kad se uzme da se leti neprestano na 100 % i više speeda, pa se ide nisko na terenu i u zavjetrinske strane, onda uvjeti postaju brutalni kao i svagdje drugdje. Krila koja su se letjela su odlična i nisu pravila problema (osim u spomenutim graničnim uvjetima). I EnZo, i IP6, Boom X i Core 2 su pristojna krila. Rezerve su bačene (mislim ukupno 8 komada na svim utrkama, a 4 u jednoj) zbog nepažnje pilota. Puštali smo speed na ključnim mjestima, čak i Hrga. Jednostavno vidiš da ideš u njesra, pa popustiš. Ali ne do kraja, ono na 60-70 %, tek toliko da se ne zaklopi. Odlična prilika za vježbanje limesa, kako mogućnosti krila, vlastitih sposobnosti, tako i živčeka. Ovi koji su popušili gadna zaklapanja, to je bilo na 100 % speeda u žaru borbe.
Ono što fascinira (barem mene) je da svaki task bude 80-100 pilota u cilju. To se zove konkurencija, na curenje se niti ne pomišlja, mada dođe i kriza. Bilo je nekoliko zanimljivih trenutaka kad su bila velika razdvajanja. Onda se postavi pitanje kojim putem krenuti. Na kraju su oba dobra. Nema soliranja. Solirao sam 2. utrku, pa sam se dovukao pol sata iza prvih. 100 ljudi je odlično, a ima i 20 izvrsnih koji svaku utrku pucaju na top 5
U nekoliko utrka smo se razdvajali u 2 grupe, posebno poljednji task. Moram priznati da sam onda išao puno jače, jer sam znao da je ruta koju sam odabrao brža, a druga konzervativnija i sigurnija. Rekao sam siidem probati. Vidio sam priliku i poveo grupu jedan dio, ali sam onda na grebenu stao i pustio grupu malo naprijed, jer zbilja nisam znao što je iza grbena i kako se posatviti. Bar pola ekipe je tu već letilo i/ili bilo na predevropskom. Kak bi naš Izbornik rekao, da se za takva natjecanja sprema godinu unaprijed, posejta terena, treninzi, sva logistika. Opet, druga krajnost je da sam na predposljednjem tasku jednostavno pukao. Krenuo sam loše u utrku (izdvojeni, u skupini od 10, na samom rubu cilindra, čekali smo start, da bi pred sam start počeli curiti), vrlo nisko sam startao i cijelo se vrijem vukao nisko u borbi s dolinskim vjetrovima i letio sam sama uvjeti su bili najslabiji. Na 1/3 utrke nisam više imao živaca, zabio sam se u slijedeću točku i sletio.
U prvim utrkama sam se prvo borio sa termalisanjem, ali ne startu, već kod dolaska u stup i izlaska iz njega (ne s krilom, već sa držanjem u formaciji i u toj istoj skupini traženaj najboljeg dizanje te prepoznavanja trenutka kad je najbolje za krenuti dalje). Ipak, bio sam fasciniran novim terenom. Onda sam to nekako savladao, pa sam tražio najkraće linije za glajd. Ali badava ti je to, ako unaprijed ne znaš teren, jer se ne leti pod bazama (ionak su samo 3 taska takva bila, zadnja 3 su bila u plavom). Kad letiš s takvom ekipom, onda je glajdanje najfiniji rad koji sam upijao. Popravljanje linija u glajdovima 10 i više kilometara, planiranje glajda na slijedeću točku, kad si još u dolasku na prethodnu, odnosno potrebana visina. Postoje pravila kako se tu leti i to smo savladali nakon prvih 2-3 taska. Naravno, tu se ide u zavjetrine svako malo, ali konvergencija je najspominjanija riječ poslije speeda;-) Kasnije utrke su mi bile lakše, jer sam bar dio puta znao kuda letim i nisam gubio koncentraciju na taj dio.
Teren ima puno izdvojenih vrhova i nižih brda. Samo da dođeš 50-100 m više i vrtiš 5-6 m/s. Malo se popraviš, pa na "ozbiljniji" greben. Pravo alpsko grebenarenje smo imali samo u ovoj zadnjoj tekmi (15-ak km) i jednoj prije po dijelu tog grebena. Ostalo su tranzicije preko dolina i nabiranja često u zavjetrini. A i pitanje je na kojoj visini dođeš. Ako dođeš prenisko onda ideš nekom drugom linijom, nego direkt u padinu. Svaki dan smo se prebacivali na izdvojeno brdo ispred starta i tamo čekali marker. Uredno smo išli u zavjetrinu, pa te potepe, pa onda razvali i dalje nastaviš vrtiti u dosta turbulentnom stupu dok ne izađeš na "čisto". Tak se leti. A to brdo konvergira stalno.
Jedini način da pobijediš je da letiš sam i da dođeš prije svih u dizanje, navrtiš i pičiš dalje, jer su svi toliko dobri da nema letenja bez veze. Ipak, timovi su gore nosili ravnala i velike karte iscrtavali cilindre, moguće linije i vjerojatne linije, nosili su čak i reljefne karte. Ma koja logistika. Team leaderi uglavnom ne lete, već su apsolutna logistika. Osim Martina Scheela koji je svoje nadgledao iz zraka i naravno fotkao. Francuzi su podbacili, na svom terenu. Đuro je rekao da im je on trener, zabranio bi im 2 tjedna prije letenje. Jer su Francuzi do tog evropskog imali 250-260 sati leta svaki. Preletili su se
