U zimsku noć, dugu zimsku noć, dok moja mati bijelo platno tka
...negdje u podnožju Malog Kalnika u jednom nenadjebivom objektu, lovačkog štiha, razvijao se scenarij hororskog tipa između dviju ptičurina - Feniksa i Sokola
U samim počecima malu prednost je imao Feniks
, uglavnom poradi veće brojnosti igrača i domaćeg ambijenta, te poznavanja konfiguracije terena
...Ali malobrojna ekipa Sokola, uz nadasve svoje iskustvo, baždarenost i neke kupljene igrače iz drugog kontinenta - Afrike
, uspjeva izjednačiti prednost, pa čak u nekim momentima prelaze u vodstvo
...Da bi stvar bila gora, ekipe se udružuju i zajedničkim snagama, te nadljudskim naprezanjima uspjevaju nadmašiti sami sebe
...Kraja nema, disciplina popušta, brojke prelaze granice normale, promili pršte na oko pola tri, čaše se razbijaju, ruke krvave
...Sve prekida stari izbacivač i redar Čak Špeho
i zamoljava obje ekipe da napuste teren, da je tekma već odavno završena i da biju bitku sami protiv sebe
...Nakon što su ekipe pribrale snage i stvarno zaključile da je ende i da je rezultat nerješen
, teškom mukom se odvajaju od dude
i kao "tifusari u Bitci na Neretvi" napuštaju bojišnicu
...gubitaka na sreću nije bilo i nadam se da su svi živi i zdravi stigli do svojih ognjišta i vigvama...
Za vašu informaciju Sokolovi nastavljaju rast promila u disco klubu "Luna" do fajrunta
Svim dragim Feniksima se zahvaljujemo na gostoprimstvu, domaćim specijalitetima, lijepom provodu, ambijentu, prijateljstvu, a veli crni iz Kenije posebno na oštroj brlji (rakijici) koja mu je posebno pobudila neke Afričke lovačke instikte, pošto je neko vrijeme kopljem lovio antilope oko lovačkog doma
Dragi moji Feniksi živeli 100 godina
i vidimo se
Čak Špeho
i Sokolovi
našim stalnim gostima "Sokolima" koji su ovaj puta došli spremni: sa uigranom koreografijom, kostimografijom, alatom, gorivom i crnim managerom.