Da malo pojasnim Hrgu (iako za Hrgu pojasnit, par Freudova bi trebalo
) dodjeljujemo nagrade za prva 3 mjesta u klasi. Ako ste zaboravili da ste dobili, rezultati su vam
ovdje. Necete doci? Recite nekom od prijatelja da pokupe kanticu za Vas...Klubovi, ne zaboravite poslati predstavnika (pazite da bude netko tko na slikama izgleda kao ljudsko bice
).
Kako na dodjeli ne biste blejali kao ovce u nasmijanog cicu na bini, pobjednici su se potrudili pa odgovorili na po 10 pitanja koja sam osmislio posebno za njih s namjerom da ih bolje upoznate. Isto tako, poslali su i fotografije u vecernijm haljinama (koje objavljujem ovdje) i u bikiniju (dostupne na zahtjev, porno na forumu i to, znate vec...).
Pa hajdmo:
Dobitnik u klasi EN A i B (DHV 1 i 1-2) je
DAVOR ANICICDavor je 39-togodisnji inzenjer fizike koji za svoje zanimanje kaze:"To se i ja ponekad pitam... najblize je recimo reci - voditelj projekata. Zvanje - inzenjer fizike. Područja rada: telekomunikacije, znanstvene inovacije, pa sad opet telekomunikacije. Nekad su ljudi znali sto su (stolar, kolar, pekar, apotekar...) al danas je drugacije, ja eto poslove cesce mijenjam od krila." Zivi u Srednjacima sa suprugom Margaretom i dvoje djece, sestogodisnjim Vitom i trogodisnjom Magdalenom.
Letjeti je poceo 1997. u zagrebackoj Paranoji. Tamo je zapoceo skolu, a skolovao se uglavnom na Lisci, Japeticu i Licu. U to doba dosta je vremena provodio i na parawaitingu te zavidi danasnjim skolarcima koji imaju Aladina i neke terene kojih u to doba nije bilo.
Od tada je promijenio nekoliko krila - to su bili Edelov Apolo te Skyevi Lift i Atis kojeg je zamijenio aktualnim Swing Mistralom. Krila mijenja rijetko jer "voli biti uleten sa svojim krilom i izvuci maksimum iz medjusobne suradnje".
Najljepse uspomene veze uz Atisa. O tome kaze: "Sky-Atis, a posebno otkad sam u braku. Lijepo sam usao 10-20kg u
overwight i Atis je postao prava 1-2 jurilica koja nikad ne zaklapa a ide ko Omega 5. No moram priznati da mi je i Mistral 6 stvarno odlicno legao - od prvog dana proslogodisnjeg Drzavnog kad sam ga dobio...".
Kad leti, voli Susnjevicu jer ima najljepsi pogled, najimpozantnije brdo, mogucnosti preleta na sve strane a i nikad, bas nikad nije scurio od tamo. No mora priznati da ne voli neke njegove dijelove (npr. plato pod Uckom s dalekovodima). Smatra kako taj teren treba postivati i uvijek biti oprezan. Drugi najdrazi teren mu je Tribalj. Ipak je tamo odvalio 8 sati u komadu jednom davno prije 10-ak godina.
U zraku mu podatke daju 12 godina star Brauniger IQ Basis i Garminova Etrex Vista. Sa sobom obavezno nosi radio-stanicu.
Osim Paranoje, bio je clan Bijelih Strijela a jedan je od osnivaca PJK Zagreba ciji je clan i danas.
Kako gleda na neke stvari u letenju probao sam saznati kroz "brzih 10":
1. Letis dugo. Zasto ne nesto brze od 1-2?
Kada sam se prije 13-14 godina odlucio za letenje, znao sam da se njime zelim baviti prvenstveno rekreativno, dugorocno (do penzije ako je moguce) te uzivati uz maksimalnu sigurnost. To je moj cilj u letenju. I zato 1-2. A brzinu i dobro probijanje sam dobio s biranjem velicine krila kojima sam uvijek bio na gornjoj granici ili preko nje. Ima to i svojih losih strana (krilo dinamicnije reagira kod zaklapanja), ali po iskustvu bi sigurno bi mogao i 2-3 pa onda svakako mogu odreagirati na preoptereceni 1-2. Drugi je razlog, sto je moja satnica uvijek bila 20-60 sati godisnje. Danas se uz obitelj tesko penje preko 30. Uz tu satnicu najvise uzivanja pruza upravo 1-2.
2. Utjece li duga pauza na kvalitetu donosenja odluka u XC-u?
Uvijek. Moja sezona obicno traje od Ozujka do Listopada. Proljece je zato uvijek najrizicniji period. Istovremeno, uvjeti su zivahni a mogucnosti za XC obicno najbolji. U proljece uvijek letim najopreznije i ne forsiram.
3. Cega se najvise bojis vezano uz letenje, a cega inace?
Teze ozljede i trajnog invaliditeta. S obzirom da me moja obitelj treba zdravog, to nosi dodatnu odgovornost koju nikad u letenju ne zaboravljam. A ni inace - trudim se i voziti pazljivo.
4. Koji ti je najdrazi vlastiti prelet i zasto? Koji smatras tehnicki najzahtjevnijim?
Brazil - Ibituruna - kad sam vrtio stupove sa jatom lokalnih lesinara (cak ih i odrao u jednom stupu), sletio medju krave, oderao se na bodljikavu zicu (ostao mi trajni oziljak) i na kraju su me neki klinci na biciklima vracali do glavne ceste. Pravi dozivljaj.
Tehnicki najzahtjevniji je mozda bio ovaj zadnji - 69 km na Drzavnom prosle godine. Trebalo je imati strpljenja u tih 5 sati. Od toga sam skoro 2 sata i u 3 pokusaja "napadao" vrsni greben Ucke sa strane Susnjevice dok ga nisam uspio zakaciti i prebaciti se do Lupoglava. Steta sto se tada sve vec ugasilo pa nisam mogao dalje.
5. Novci i vrijeme nisu problem. Gdje bi isao letjeti mejsec dana?
U Australiju - da se napokon naucim letiti flatland.
6. Mislis li da je fer na XC natjecanje prijavljivati letove s organiziranih tekmi?
Salis se
pa ja sve svoje najbolje prelete uvijek napravim na drzavnom. No to je zato jer je meni to obicno jedini tjedan godisnje potpuno posvecen letenju pa tako ispadne. Iskreno, mislim da nije pitanje je li to fer ili ne. Pa ovo je ionako nesluzbeno natjecanje po pravilima koje smo mi letaci sami dogovorili. Nek ove godine bude bez tekmi - pa da vidimo razliku. Ja na sva natjecanja idem da se dobro naletim, naucim od boljih od sebe, da se druzim s ljudima i zabavim. Pa tako gledam i XC natjecanje. Fora je kad svi namirisu dan za stotku i u srijedu na Ivku dodje 50 ljudi. Ostalo mi nije toliko vazno. Kakva god pravila dogovorili - meni ce biti dobra. Glavno da se leti i uziva.
7. Dolomitne stijene ili ravnica? Zasto?
Ravnica - vise opcija za sletanje, manje stresa, bolji pogled.
8. Da mozes promijeniti jednu stvar u HR paraglidingu, sto bi to bilo?
Kad bi mogli imati korektan i kvalitetan odnos s kontrolom zracne plovidbe a da pri tome obje strane razmisljaju o potrebama i najboljem interesu one druge. Stvarno je totalno idiotski i neodgovorno kako se vec 15 godina s obje strane taj odnos ignorira na obostranu stetu, umjesto da se izgradjuje i unapredjuje. Pri tome obje strane dovode u opasnost one koji uopce nisu krivi za sve to - putnike komercijalnih zrakoplova. Kontrola bi da mi nestanemo, a mi da njih nema i tako
stalno ukrug, a to nikud ne vodi. Eto - to bi prvo promijenio.
9. Dugo si letio 20 kg preko gornje granice i ostvarivao zavidne rezultate na tekmama. Bi li to savjetovao drugima? Zasto?
Ne bih to drugim savjetovao - jer proizvodjac zna bolje od mene sto je optimalno za krilo i prosjecnog letaca. Vec sam prije objasnio zasto sam ja letio tako sa svojim iskustvom i svojim osobnim letackim ciljevima. Meni je to davalo brzinu i dodatnu sigurnost (rijetko zaklapanje) a pri tome sam imao iskustva i uletenosti da kvalitetno odreagiram na dinamicniju reakciju krila kada vec zaklopi. Iako sam postizao dobre rezultate, isto sam tako ponekad i zavrsio na zemlji dok su drugi letili (posebno ako je dan bio kilav). Takodjer na tekmama sam uvijek imao istu taktiku. Startaj rano, svaki stup vrti do kraja, budi jako konzervativan u dugackim prebacivanjima i pusti druge da ti markiraju teren. Sve navedeno neizbjezno dovodi do toga da je prosjecna brzina mala i da je nemoguce drzati korak s najboljima. Ali moze se dobro odletiti i tek ponekad do cilja doletiti. Ne mislim da je to overweight univerzalni recept - to je samo bio nacin koji je meni dobro sluzio. Trenutno Mistrala 6 letim blizu gornje granice a ne preko nje - i pokusat cu da tako ostane - no prvenstveno zbog estetsko-zdravstveniih a ne letackih razloga
.
10.Planiras li preci na brze krilo?
Ne. Mistral 6 je za mene vise nego dovoljan.
U sljedecem nastavku procitajte vise o Zvonimiru Vlahu, pobjedniku DHV 2 klase i njegovom putu do slave. Stay tuned!
