Jučer, u subotu 25.6., popeli smo se na Ratitovec. Svi u kombijima, pa malo pješice, a Toni i ja smo malo više hodali. Najaktivnija planinarska ruta je od Prtovča na Ratitovec i mogu se izabrati 2 smjera. Oznake za oba pokazuju da je potrebno 1,5 h hoda. Toniju i meni nikad ne treba više od 1 h i 10 min (ponekad sam popnem to i za manje od sata). Nekad se nije išlo na start prijevozom već su svi pješačili. Krila idu teretnom žičarom. Zato moj imenjak i ja čuvamo tu (nama) lijepu tradiciju. Kad se dodje u dom na Ratitovcu na ajdove žgance s kiselim mlijekom onda postane jasno koliko je popularan Ratitovec kod planinara. Doslovno nema dana kad ovdje nama planinara. U domu postoji top lista planinara koji su najviše puta ispenjali Ratitovec. Isti pobjednici su i za 2009. i za 2010. u ženskoj i muškoj konkurenciji. 366 puta je rekord. Kad je vrijeme loše onda drugog dana penju 2 puta da nadoknade. Tomaže Eržen, naš kolega, je stalno na toj listi u top 10. Kako je bio dan državnosti u Sloveniji kao i kod nas sve je njima vrvilo i smazali su nam sve ajdove žgance. Zadnje je pojeo Korpar jer je stigao prije nas. I još nam se smijao. Ja to nisam shvatio toliko tragično (maznuo sam jotu i borovničevec) kao Toni, jer se hrusti na njih još od srijede i nikako da ih pojede. Danas ima zadnju šansu.
Zašto sam se toliko raspisao o nečemu što nema veze s letenjem, sigurno se pitate. Pa i nemam što pisati o letenju. Nakon jačeg NE vjetra nebo se zatvorilo kumulusima. Potpuno. Odstartali smo skoro bez vjetra i u curenju 1200m niže u Železnik vrtili sve prdce po putu. Doduše, ima se kaj curiti pol vure. Trojka je uspjela čvaknuti neka slaba dizanja i navriti u jednu bazu na 2200m te pod bazama odglajdati izmedju 20 i 25 km. To su naravno bile mantre. Utrka je nosila 132 boda, a mi na minimalcu smo ubrali 72 boda. Uz onih 70 od četvrtka skupila se lijepa svotica od 142
Vodi Vidic. Mario je i dalje naše prvo grlo u utrci, drži 10. mjesto i to na dvojci. Ispred njega su na prva 4 mjesta mantre pa 2 Niviuka, pa opet mantra i mantra, pa Niviuk i onda Mario na Niviuku. Ne naglašavam ovo zato što su ovo dvije najbolje marke, već je to stanje što se leti u Sloveniji.
Hvala na pažnji!
