Završilo! 4 dana, 4 fenomenalne utrke i vrlo različiti dani. Četvrta utrka je isto tako bila s Kobale (zbilja jedno od najljepših slovenskih poletišta, a i šire). Nešto kraća utrka, 57 km. Uvjeti su bili slabiji nego prva dva dana, ali bolji nego jučer na Lijaku. Na početku je bilo slabo i trebalo je puno napora da se u sjeni ostane u zraku i dočeka otvaranje startnog cilindra. Ivana, nažalost nije dočekala. Nakon početnih muka, uspjeli smo dići 1500 m i odjurišati na Kozlov Rob, okinuti 400 m i priključiti se na Mrzli Vrh. Tu je opet malo bilo patnje, ali tko je bio strpljiv digao je iznad MV i nakačio se na greben u unutrašnjosti koji vodi pod Krn. To je ono klasično letenje u dolini Soče, kad se priljepiš na krnske stijene, nahraniš majmuna i ništa ne diraš. Dobro, ajde, koji put popraviš krilo (samo ako letiš highEND, 777 rookovi nisu imali tih problema). Tu sam uspio preteći dobar dio natjecatelja, jer sam ocijenio da je autoput otvoren za najviše brzine, bez osvrtnja u retrovizore. Većina je vrtila više od visine grebena (2200-2300+m). Izletio sam ispod Krna i po slaboj kišici okinuo Držničke Ravne pod Krnom. Povratak je bio preko Planice, tamo bomba od 4-5 m/s i nastavak dalje prema selu Volče kod Tolmina, prema N. Gorici. Točka je prilično van grebena i dosta udaljena, pa nije bilo prilike za nisko spašavanje. Ocjenio sam da sam u dobroj pozici i izravno napao, iskoristivši MV kao odskočnu dasku, preletjevši ga tangencionalno. Opet sam dobio prednost pred Slo elitom, jer su vrtili na MV sa zanosom suprotno od točke. Po putu na 100% speeda (u stvari to je više pravilo nego iznimka) stižem jednog EnZa (Vidic) i 2 Rooka. Okidamo točku na 1000m i jurimo natrag na start gdje se nalazi slijedeća točka. Dolazimo iznad, a tamo gužva rekreativaca (jedina zamjerka slo utrkama i startevima na Kobali i Lijaku) te sve veći broj natejcatelja. Teškom mukom Vidic, Durkovič, Podobnik i ja navrtimo 1500, a Vidic i 200 m više (ostala dvojica su na C4 i Rook), pa kao vodeći jurimo prema MV i Kobaridu (zadnja točka Idrsko). Vidic ide visoko, a nas 3 vrtimo pred MV. Ostavljam Duelta i Primoža te gasiram prema zadnjoj točki kroz turbulenciju i dizanaj u izražen zapad. Ko ga šiša, vidim da mi se otvorila prilika za napad na 1. mjesto. Đuro je vrtio na Planici pred zadnjom točkom i zanjelo ga je prema Krnu, a ja sam držao prevac na točku preko doline. Ipak, Đuro okida nekih 500 m točku prije mene, okreće u cilj. Okrećem i ja, a instrument pokazuje -200m. Valjda ću pogrebati padine pod MV i uspjeti dovući se do cilja. Tako je i bilo, ali vrlo na knap. Morao sam zaobilaziti neke usjeke i padine, sunčane kolektore na krovovima kuća, strugati po lišću, ali sam uspio. U end speed section sam uletio sa speedom i nastavio ga sitskati do cilja niz vjetar, jer sam se samo tako mogao domoći ciljnog cilintra. Compeo je zasvirao, okrenu sam jedan zavoj oko drveta i uglisirao na livadu. Vauuu, molio sam sve svete i nebesa da uletim i nešto me unijelo u taj fakin cilj, koliko sam riskirao. Ranio bih se ovećim kamenom da sam scurio pred ciljem. Za Vidicem sam zakasnio 2,5 min.
Slike će kad uhvatim vremena.
Rezultati:
http://www.slo-paragliding.com/datoteke/socaopen/overall.htmlPS: zbilja su 5 jahača 777 na Rooku ekstra klasa. Skidam kapu Primožu Podobniku (6. overall), Primožu Suši, Joštu Napretu i braći Valič! Osim što su pilotčine, Rook je fenomenalan. U sport klasi su pomeli i EN C i EN D krila (4 Rooka u prvih 10). Isto tako izdvojio bih Misty Duleta (Dušan Durkovič) koji je sve 4 utrke razvaljivao sa Skywalk Cayene 4 (5. overall i 1. sport calss).
