toni
Ova letačka sezona, ili ako vam je draže godina, jer odavno smo nadrasli letenje samo u sezoni, a najboli primjer za cjelogodišnje letenje je protekli vikend kad smo zadnju utrku, 6. po redu, naše domaće XC lige održali u subotu na Triblju, a odmah zatim drugi dan se održala 2. utrka zimske lige Parasnežinke na Kovku, ako još netko pamti početak rečenice, evo i nastavka, dakle, ova sezona bi se u novinarskom žargonu mogla nazvati sezona kiselih krastavaca, ako brojimo službena natjecanja. Dojam bi bio vrlo kiseli kad bismo brojali službene FAI utrke, bilo XC ili precizne. Državno prvenstvo u preletima je propalo, pače, iseljeno je iz Lijepe nam naše kod susjeda na Primorsku. Odavno nemamo kraćih XC FAI 2 utrka poput Ivanca open, Buzeta ili Istre open, pa niti Feniks opena, a Jerkovi pokušaji da u Cetinskom kraju napravi popularnu utrku završavaju uglavnom na bojkotu domaćih pilota te sudjelovanju pokojeg Madžara. Slično je i sa "pikaškim" tekmama. Nestali su Kolibri open, ParaVis, ParaLič, DON, Omiš, Kalničke uncutarije, Streha pod Strahom, nema precizne lige već koju godinu. Ovogodišnje Državno prvenstvo u preciznom slijetenju izazvalo je podosta polemike zbog statusa i nastupa velikog broja natjecatelja. Djelomično je i ono bojkotirano, a samo se jedan klub natjecao. Sa samim sobom. Bilo je službeno i otužno. Pretužno i kiselo. Žufko i oporo, ma ono živa stipsa u ustima za sve nas koji živimo za ovaj sport.
Jedini svjetionici u ovoj magluštini su nenadjebivi ParaJapetić koji je postao punoljetan ove godine i koji živi zahvaljujući nejvjerojatnoj upornosti i tvrdoglavosti jednog kluba i svih nas koji sve ove godine sudjelujemo na raznorazne načine na tom najdugovječnijem parajedriličarskom mitingu kod nas te ovogodišnja XC liga. To je i razlog što sam se uhvatio pisanja ovog teksta. S obzirom da je naš matični nacionalni sportski savez, a koji nam je jedina veza prema svevišnjem službenom međunarodnom aeronautičkom savezu, presjekao pupčane vrpce nekima od nas i da smo bili osuđeni već drugu sezonu održavati sportski duh koliko toliko živim na razne domišljate načine, jedan od tih pokušaja da se održimo na životu je bila ideja XC lige koju smo uspješno priveli sretnom završetku. Naravno, da za organizaciju ove lige nije jedina misao vodilja bio inat nas ražalovanih sportaša, koji smo već navikli na maćehinski odnos nacionalnog saveza prema nama tokom 2 desetljeća, a slobodno mogu reći da smo se na to navikli kao magare na batine, već je ideja bila pružiti svima da se natječu i uživaju u ljepoti slobodnog letenja. Nama starima da ne zahrđamo, a mladima, mlađima i onim koji se tako osjećaju da okuse čari XC tekmi i da ponešto nauče, sakupe novo iskustvo.
Održali smo 6 velikih utrka. Okupljali smo se čak 8 puta, ako računamo propale pokušaje na Strahinjšćici i Ravnoj Gori. Letjeli smo 2 put na terenima oko Ivanšćice, na Japetiću, Buzetu i 2 puta na Triblju. Čak i sad krajem godine. Preletjeli smo brdo kilometara i napravili tone sati naleta. Nastupilo je 56 pilota koji su barem jednu utrku odletili. Natjecalo se čak 14 klubova. Ja ne pamtim, a pamtim jako dugo, od samih početaka letenja parajedrilicama u Hrvatskoj, od prve utrke 1997. kad nas je nastuplio 13, i ne mogu se sjetiti da smo ikad imali ovoliko pilota te klubova uključenih u bilo kakav oblik PG natjecanja. Smatram ovo velikim uspjehom svih nas. I ponosan sam što sam sudjelovao u ovako velikom događaju gdje smo pobijedili svi i svi smo na dobitku. Možda je netko malo manje zadovoljan svojim rezultatom ili uspjehom, ali vjerujem da nema kiselih i tužnih lica. Meni je srce puno. Vidimo se uskoro slijedeće sezone, 2016. godine na HR XC ligi s nadam se manje promašaja i nadam se u još većem broju.
Dodjela odličja za sve pojedinačne kategorije i ekipni poredak je u petak 11.12.2015. u Zagrebu.
Zahvaljujem se na pažnji.
|
