Što reći nakon Francovog uvoda i lijepih fotki?!
Tegelberg je ispao pun pogodak!
Bio sam pomalo u pravu nadajući se u rečenici "Stubai je mrtav - živio Tegelberg!" kako će ovo novo mjesto okupljanja postati dostojna zamjena dosadašnjim. Naravno, da li će ostati na tome ne možemo biti sigurni, a osim toga pomalo mi nedostaje Stubai (ne zbog zime i pišanja uz potok).
Prema riječima nekih proizvođača (i izlagača) dosadašnja okupljanja postala su prevelika, glomazna, okrenuta samim sebi. Nisam to baš dobro razumio jer mi nije izgledalo to baš tako ogromno pogotovo što je Tegelberg okupio veći broj izlagača. No, neka im bude. Ono što mogu razumjeti jest njihova želja da se okrenu malo i civilima, tj. neletačima; da približe taj sport njima, populariziraju ga, vrbuju nove ovisnike i, konačno, zarade više para.
Istina je, međutim, negdje u sredini.
Nisam baš jako precizno upućen i ovo što ću reći samo su prenešene glasine i mišljenja ljudi bliskih glavnim akterima. Naime, dosta se tu umiješalo politike. Nešto biznisa, nešto nacionalne netrpeljivosti (da, da, i švabovi to imaju) te nešto borbe među konkurencijom. Neću sada imenovati neke firme jer ništa od ovog nije provjereno, ali recimo da je bilo ovako: nekima je dopizdilo da se to održava samo tamo negdje, a ne negdje gdje je njima zgodnije, pa su onda neki popizdili jer se njihova oprema preferira u nekim školama, a u drugima ignorira, pa su onda neki popizdili jer nisu prijatelji sa nekim drugima što im uskraćuju članstvo u novoostvarenim grupacijama, da bi konačno neki popizdili i što neki drugi određuju kako što treba izgledati bez da su pitali ove prve. Naravno, ovi "drugi" su bili jači (u većini i po prometu), pa su odlučili to maknuti u novom smjeru. Gospodin Gründhammer je na sve to samo odmahnuo rukom.
Anyway, dobili smo novi sajam što je za nas marginalce PG svijeta najvažnije i uz to jako posjećen, na lijepom mjestu, u lijepo godišnje doba i sa ozbiljnom namjerom da ostane.
Franco je spominjao kako izgleda krajolik, pa se neću puno na tome zadržavati. Valja reći kako je Tegelberg okrenut za sjeverne vjetrove, pa nekakav zapadnjak ili čak jugozapadnjak nije tamo omiljen pilotima. Ipak, prognoza je obećavala lijepe sunčane tople dane, pa se okupio veliki broj pilota i, što je najvažnije, tisuće "civila". Sajam smješten u prije opisanu scenografiju dvoraca, impozantnog grebena i jednako pokošenih livada sa kravicama i konjekima jamčio je dobru posjećenost.



Ovakvo događanje namjenjeno je pilotima i letenju, ali nije zamišljeno da piloti uzmu neki komad opreme na testiranje i zapale na prelet od 100 km. Vikend je bio predivan, ali kao da su organizatori naručili sebi najbolju kombinaciju: slabi stupići u blizini sajma i debela inverzija koja je spriječavala bijegove sa novim komadima opreme. Svi zadovoljni!
Ono što se nama, pravim zajedljivim, ljubomornim i žiteljima južne zemlje u tranziciji odmah nije svidjelo (nakon što nam se svidio ogroman besplatni parking) jest ogromna ograda oko sajmenih šatora do koje dođeš nakon što prođeš babaseru (koja neda džabe) i uletiš pred kućicu sa blagajnicom (koja nezna engleski). Međutim, svi smo bili dovoljno obrazovani da pročitamo brojke koje su ipak bile na engleskom i prevedemo ih na hrvatske kune. Plati, pa možeš unutra! Ako daš 12 ojra možeš sva tri dana ulazit da više ništa ne platiš. To smo i iskoristili jer se nama sviđa da platimo jedan dan, a da ostale ulazimo džabe.


Unutar žice je sajam organiziran u dva velika šatora i otvorenim prostorom između njih. Tako su neki izlagači bili unutra, a neki (koji su valjda platili manje) vani.
Bili su prisutni baš svi. (Jedino se ne sjećam da sam vidio WOC. Molim te Franco, ispravi me ako griješim.) Bila je i hrpa meni nepoznatih firmi koje su prodavale opremu, turističke aranžmane i prerađene kampere. Tu smo naletjeli na "našeg" crnogorca koji nam je večer prije pomogao u restoranu naručiti salatu bez šećera, meso bez kima ili curryja i vino za gemišt. Čovjek lijepo sa nekim švabom ubo par VW kombija i ugradio tuševe, krevete, stolce, frižidere, lampice, 220 V, spremnike sa vodom itd, itd te odlučio to iznajmljivati po CG. Pozvao nas, naravno, da dođemo, pa ćemo onda "lako, malo vamo, malo tamo čoeče, pa onda možemo ovo ili ono, šta god hoćete, a sve jeftino i nitko neće da te pita ništa". Pa zar ne bi poželio odmah otići tamo. Eh!
Izlagači su dovukli sve što su imali. Neki su imali ponešto novo, ali uglavnom su bili nespremni na ovaj jesenski ritam predstavljanja noviteta. Naime, trebate znati da se godišnje održava hrpa kojekakvih sitnih buvljaka (poput Bassana) na kojima se prezentira i nudi oprema, ali je pravi i veliki sajam bio ili Stubai ili Garmish ili Bregenz. Na njima su se kočoperili sa prototipovima još uvjek bez certifikata i obećavali još bolje finese, brzine i sigurnost. U razvojnim odjelima velikog broja firmi trimaju se nova krila koja će se predstavljati za sljedeću sezonu, ali ona jednostavno nisu mogla biti završena do ovog sajma. Do sljedećeg Tegelberga vjerojatno će se stvari promijeniti, ali na ovome su se pokazivala krila sa dizajnom 2009. od kojih su mnoga napravila po 100 sati. Najviše je noviteta bio u motornom letenju, ali o tome kasnije. Neću navoditi pojedine novitete jer priznajem da ih nisam sve detaljno popamtio, zapisao i poslikao. Ipak ćete morati izdvojiti poneku pinku, pa doći na jedan od ovih okupljanja. Naravno, uvijek ostaje internet na kojemu sve piše. Dovoljno je upisati naziv firme koja te zanima.




























Ipak, samo kao ilustraciju, mogu spomenuti da je hrpa firmi izbacila u izlog modele 2009. kao što su Aircross, Airwave, Apco, Firebird, Gradient, Icaro, Independence, Niviuk, Nova, Ozone, Paratech, Sky, Skywalk, Sol, Swing, UP, U-Turn itd. (neka mi oproste oni koje nisam spomenuo). Međutim, osim Skywalka nitko nije imao organizirano predstavljanje kompletne game u zraku u Stubai stilu. Djelomice i zbog toga što postoje tri startna mjesta i na sva tri može poletjeti samo jedno krilo, pa je teško organizirati grupni let. Uglavnom se to svodilo na grupne letove sa tri ili četiri krila, a u tome su naročito uspješni bili acro timovi.
Osim tih malih grupica i hrpe pojedinačnih pilota na starim i novim krpama zrakom su konstantno zujali oni luđaci na krpama od 9 m2, veliki i mali avioni, tvrdokrilci s motorima, paraglideri s motorima itd.
Nikad nisam do sada vidio toliko motornog letenja na hrpi. Očigledno je težište cijelog sajma bilo na motorima. Predstavljeni su klasični motori sa jako prigušenim ispusima, pa su znatno smanjili buku, ali i električni motori za koje smo se složili da su započeli novu eru u motornom letenju. Elisa se sklapa, okvir se rastavlja i sastoji se od 4-5 dijelova, sve je jako lagano, a što je najvažnije: tiho je!
Nova generacija elektro motora za paraglidere može gonjat 8 min sa punim gasom, a u prosjeku baterija im drži od 20 do 30 min. Demonstrirali su nekoliko polijetanja sa tim motorima i zaista je odlično. Pilot podigne krilo i tek onda kresne motor koji ga bez problema podigne u zrak. Za minutu je nasvirao 100-150 m sa punim gasom i nakon toga se samo voza uokolo održavajući visinu sa jedva četvrt gasa.
Skywalk je pri tome predstavio zanimljivu kombinaciju light krila (Arriba DHV1-2) i elektro motora.Kao stvoreno za S pilote kojima je teško baratati velikim i teškim motorima.


Bilo je tu i pravih akrobatskih predstava u motornom letenju. Pilot, za kojega smo mislili da je nekakav početnik ili totalna budaletina, okrenuo se prema nama, bočno na vjetar i sa svega 30-ak m udaljenosti krenuo dizati krilo sa upaljenim motorom. Mislilli smo da se _ajebava i laknulo nam kad nije uspio startati. Međutim, budaletina je uporna i u drugom pokušaju smo mislili da je gotov. Par cm iznad zemlje, nagli zaokret i ful gas, pa gore. Zatim prema nekom drveću, pa još jedan nagli zaokret i ćuš prema ledini. Na 1 cm od travice opet gas i okret na bok. Onda po livadi vamo-tamo sve sa cipelicama kroz travu... ma uostalom evo vam filmić pa gledajte. Mi nismo disali dok nije sletio. (Nedostaje mi samo par sekundi početka.)
U nastavku ovog izvještaja koji sad već pomalo prestaje biti aktualan moram dodati još ponešto.
Naime, namjerno ne ispravljam prethodno napisano jer vjerujem kako će ovako biti vidljivije. Radi se o tim novim elektro motorima. Firma RAZEEBUSS Aircraft (evo odmah linka sa cijenama
http://www.razeebuss.com/prix.html) donosi zaista veliku novinu u paragliding i nadam se da će vremenom uspjeti potpuno izbaciti klasične motore. Daleko je još to od prave snage, potiska, duljine leta itd, ali zamisao je odlična. Moram ispraviti prethodne brojke. Kako je Skywalk preuzeo prodaju za Njemačku i Austriju došao sam i do pravih brojki. Naime, 130 centimetarska elisa u ful gasu gonjat će vas 20-ak minuta, a sa nekom srednjom brzinom (pola gasa na održavanju visine) možete letjeti i 40-ak minuta. Naravno sve ovisi o tome kakvu bateriju imate. Za sada mi se čini sve jako skupo, a naročito me živcira što 24 amperski akumulator prodaju za 2 i pol soma eura. Malčice su pretjerali. Vjerujem da bi i motor trebao biti jeftiniji od klasičnog, ali vidjet ćemo već u budućnosto kad im svane jača konkurencija (je li tako Zoki?)
Skywalkeri su iskoristili priliku pradstaviti prototip Chilija2 također u kombinaciji sa ovim motorom.
Krilo gurtni pruzetih sa C3 tako da skoro postaje prvi 1-2 3-liner.

Ostaje zabavni program!
Treći, do sada nespomenuti šator bio je rezerviran za obilatu ponudu jela i pića. Treba naviknuti na njihovu ishranu, ali je bilo i dosta toga fino spravljenog u stilu: odreži rogove, obriši šupak i donesi na tanjuru (dakle, meso!). Naravno, sve je skupo, ali izdrživo. Svaka čaša se plaća 2 eura (koja dobiješ nazad kad vratiš čašu) i nikome ne pada napamet da ju ostavi na stolu. I kad je prazna ljubomorno se čuva u ruci.

Izvan tog šatora nalazila se velika terasa sa koje imaš pogled na sletište i start te sa pivicom u ruci komentirati u beskraj i pogađati nazive krila.
Najviše su oduševljavale akrobacije luđaka na krpama od 8-9 m2.
Na štand su dofurali i pravog orla. Navodno je to onaj dresirani koji leta sa gazdom.
I na kraju malo smo se i mi zabavili.
U blizini donje stanice gondole (200 m od sajma po čemu je Tegelberg također vrhunski odabrano mjesto) nalazi se veliko igralište za djecu. Gomile raznih sprava i autića, ali i malog restorana (opet naplata kaucije) punog roditelja koji natežu pivice dok im se djeca igraju. Sjedosmo i mi tamo kad smo se uvjerili da nas neće izbaciti bez djece. Pogled na blagu padinu u dnu gondole kad tamo lijepi rosfrajni tobogan vrluda po livadi. Spuštaju se i djeca, ali i roditelji, pa smo i mi dobili ideju. Karte su nam prodali bez problema, dakle, nema ograničenja u godinama i kilaži. 6 vožnji za 10 eura - bagatela! Malo me, doduše, zabrinulo spuštanje bez kočnice sustava kolica sa kotačićima i tereta od ukupno 120 kg. No, kako ćeš priznati ostalima da imaš dvojbe. Tako smo lijepo stali u red i usrani, svaki sa svojim mislima, stajali u redu okruženi šestogodišnjacima i njihovim mamama. Rodle se lijepo zakače na sajlu, pa te odvuku na vrh padine, divota, a ostalo pogledajte sami...
Ovo je mjesto potpuno zaokružilo F.F.Tegelberg. Slobodno povedite familiju jer će biti pregršt zabave za svakoga. Možete planinariti na Tegelberg ili se samo spuštati pješice (bolja varijanta), posjetiti dvorce Ludviga Ludog (i bavarske carske obitelji), prosurfati sajmom ili se poigrati sa djecom te malo odletjeti i uživati u predivnoj panorami. Možete posjetiti i obližnji start na koji fura dvosjed ili u suprotnom smjeru obići Fusen, predivan gradić sa mnoštvom kafića i lijepih trgovinica te zanimljivom arhitekturom. Možete si uzeti i malo vremena, pa obići cijelo jezero po uređenim stazama, pronaći toplice i saune za opuštanje umornih kostiju.
Topla preporuka: posjetite ovo mjesto sljedeće godine (informacije iz prve ruke kažu da se već spremaju za to) i neće vam biti žao.
Isprika na neobrađenim fotkama i filmićima snimljenima sa fotićem.
Konačno;
pogledajte malo i drugih fotki, dvorac iz zraka i kako može filmić izgledati kad ga netko drugi uredi:













Venom - LTF2 - motorno krilo za zahtjevnije letače