Zoki je napisao/la:
Damjancic je napisao/la:
Ipak, uspio sam ishoditi da mi predaju moje tesko zasluzeno novo krilo (na zalost, nisam mogo birat boju pa je zut a ne zelen) tako da ga sutra idem malo provozat onako oko 16-17h kad nije bas jaka termika

Hehe... Da znate koliko samo istine ima u ovome...
Jos uvijek sam malo zbunjen, a Yellow Johnny tuzan...
Ma sikter, hajvane! Jalan si i kivan sta ti ozon ima rupu u omotacu pa ne mos stic posteno krilo! Idi malo vrtit sa Snagom

Salu nastranu, prvo isprika na kasnjenju u zadovoljenju sveopste radoznalosti (siguran sam da je pitanje mojeg novog krila tema po zanimljivosti odmah nakon sadrzaja dorucka Zeljka Keruma). Naime, Zuti Ivan je moj novi Boomerang 8. Srecom, geopoliticke okolnosti tako su se poslozile da sam uspio nabavit potpuno novo krilo za jako, JAKO sitnu lovu. Iz Jameriku. Sta sam proso na carini bolje da ne pricam. Ako me i ubije, bar nisam platio smrt dva i po soma evra.
Imajuci u vidu reputaciju ovakvih krila, jel se treba cudit da oprezan covjek, intelektualac i prije svega gospodin, leti takovo krilo prvi put u ugladjenoj popodnevnoj termici kad se najbolje mogu osjetiti konstrukcijske finese, a ne u jedan kad idu kajboji koji samo znaju potegnut dok se krilo ne spiga. I kaj sam ja kriv kaj je covjek za tandem naletio?!
Dakle, to je stvarno cist nekaj drugog. Dok smo letili do Bribira pa nazad sa Snagom (odlican pilot na domacem terenu i Mac para Magus XC) dali smo mu 100m fore visine i krenuli. Mi smo se opusteno vozili, a on je vrtio, i vrtio, pa malo speeda, pa je opet vrtio...dotle sam ja samo povremeno naslonio ruku na lijevu ben-wa kuglicu i rezao kroz termiku. Ta tehnika kontrole D-linijama (odnosno, B-linijama) stvarno je genijalna, osjecaj skoro bolji nego komandom.
No, krenimo redom.
Pakiranje, zakurac. Slozit to na prihvatljivu dimenziju, jos u S ruksak s L sicem, stvarno je poso. Zato se s malim ruksakom konacno normalno hoda (onaj Advanceov L bi se za pola sata hoda spustio do koljena bez obzira sta radio). A i ima sistem koji prebacuje opterecenje s dna malo vislje, odlicna stvar, toplo preporucam svakom tko misli hodat dulje od 5 min. s krilom na ledjima.
Kad ga slozim na start, malo je spooky kako ta ojacanja drze komore profiliranima cak i bez vjetra, kao da gad oce odmah iz vrece u zrak. Trudim se opce ne mislit na kolicinu spaga, koja je nezamjetna. Dosta reci, dobro cu pazit da ih mijenjam u servisnom intervalu.
Vec na startu druga prica. Odmah po dizanju krila osjeti se ogromna stabilnost po rasponu. Ide gore cak i slabije nego sto sam mislio, ali se da vrlo lijepo kontrolirati. Reakcija na duboku komandu vrlo cudna, izgleda kao da nije u stallu a ponasa se kao da jest. Valjda posljedica ojacanja? Ako ga pustite da pretjece, nevjerojatno je do kojeg kuta ostaje otvoren.
U zraku, jako cudno isprva, s vremenom vjerujem da cu se naviknuti na komandu koja je dosta tvrda i iako se vidi deformacija krila, kao da prvih par cm uopce nema ucinka. Hod dobar, sad mi se cini kratak, ali mislim da sam samo jos usran od cudnog osjecaja. Nakon prvih par stupova i izlijetanja naprijed stvarno krilo ulijeva povjerenje, nesto tako napeto i stabilno ne znam kad sam letio. Cak do te mjere da sam prvi put u zivotu prolazio kroz stupove s pola speeda. A speed je prica za sebe. Tako lagan da se do 3/4 (doslovno, ja probao) moze povuci i drzati rukama! Tek na 1/2 speeda B linije postanu napete, vidi se da mu je to prirodni trim

Brzine kroz zrak od 55-57 s oko pola speeda (puno vise se nisam usudio, a i nisam postelo sic jos do kraja) su za nekog tko je do jucer tom brzinom isao niz vjetar preko zemlje zapravo SF. U toj konfiguraciji puno je ugodnije upravljanje B-linijama. Uz malo potezanja nazad skrece i odrzava smjer (i to uz bitno manje narusavanja poprecne stabilnosti nego komandom) a ako ustreba u balonima kratkotrajno se bogme i potegnu dolje. Kad se naucim koliko mogu vuci, bit ce bolje. Hrga kaze da moze mnogo. Al sta on zna
Komanda dosta tvrda, ko sto rekoh, ali i prilicno precizna. Jedan jaci stup me izbacio iz kontrole ali kad jos malo pohvatam granice nece biti problema. Malo se teze naginje u odnosu na Gin kakav poznajem i volim.
Finesa - dosta je reci da sam s 850 m iznad Krizisca krenuo u 14km/h jugozapada sredinom doline i dosao nad sletiste s dva viska - visinom i vremenom. Prvog sam se htio rijesiti povlacenjem usiju, no u zadnji cas sam se sjetio da to ne mogu. Malo blesav osjecaj, znati da zapravo i nemas neki nacin lakog i brzeg silaska - B3 nisam htio probati prvi let relativno nisko i s neprepakiranom rezervom. U voznji oko sletista bar sam potrosio onaj drugi visak - vrijeme.
Na slijetanju, razina energije koju zadrzava i ugladjeni nacin na koji je se krilo rjesava jednostavno su fantasticni. Znati da mozes prijeci 3/4 livade u Ropcima na po metra od tla lagano gubeci brzinu odusevljava. Vjerojatno je to odusevljenje jos vece kad gledas cemprese na kraju kratkog sletista

Nije me nista klofnulo, cak nije bilo ni znacajnijeg pada tlaka. Kad vidim kako na to reagira moci cu ga koristiti za ono za sta je i nabavljen - razumno ustraseni XC. Jedini problem - bit ce malo ljudi za sportsko nadmetanje, jer 100 km s ovim ce biti nemjerljivo lakse nego s bilo kojim certificiranim krilom. Ovo je na pol puta do zmaja.
Zoki je napisao/la:
Inace ljep dan na Triblju... Dugo nisam vidio toliko ljudi za istim stolom, a nitko nije ni sa kim u svadji...
Da, PJK, najjaci klub u drzavi

Gdje drugdje ima, ako havarises krilo, precjednik ti da svoju novu Sigmu da vozas, a on dotle leti svoje triput amortizirano staro krilo! Za par godina kad nam stasaju XC snage koje ste vidjeli u ekskluzivnom prikazu peglanja Triblja, pazite se zagorci
Nastranu salu, i meni je bilo drago vidjeti klub od 20-ak ljudi s ukupno 50-ak sati leta taj dan na okupu za stolom, podsjetilo me na dane kad je PG bio mlad. Ne znam jel mene vise na ta dernecenja ne zovu, jel recesija kriva, jel sport promijenio dusu sa svim tim pravilima, certifikatima i inim, ali kao da nema vise onih istih zarakijavanja, produzenih boravaka na Raspadalici i tog...a mozda je to to odrastanje koje mi neki stalno spominju?
p,
D.
P.S. E da, mala intimna ispovijed: sjedimo tako za stolom, i u nekom trenutku netko spomene kako je dosta vjetra otezavalo vrtit termiku. I sad svi deset minuta o tome, vjetar, zakoseni stupovi, sporo na jug, tesko pobrat...A meni neugodnoooo
