Ovaj članak namjerno stavljam pod "Letenje" jer je upravo to i bilo - letenje i to vjerojatno teško ponovljivo u životu običnog smrtnika (sa plaćom koja nije dovoljna za kartu do Splita, ali ne i bilo kakvu kartu... za onu Phenom-enalnu).

Zahvaljujući Igoru Bugarinovskom i Aero svijetu koji je bio organizator nesvakidašnje prezentacije u Zračnoj luci Zagreb danas se lijepo odgonjalo na dva i pol soma.
Predstavljen je novi light jet Brazilske firme Embraer Phenom 100.



Phenom 100 mali je mlazni poslovni single-pilot avion sa 6-8 sjedala. U našem slučaju bilo je to 4+1 sjedalo u trupu te pilotsko i kopilotsko mjesto. Dolet mu je 2.150 km. Maksimalna brzina krstarenja 722 km/h. Max brzina od 0,7 Macha. Maksimalna operativna visina od 12.500 m.
Više o njemu možete pročitati na http://www.embraerexecutivejets.com/english/content/aircraft/phenom100_home.asp.
Naravno, ne zaboravite kupiti sljedeći broj Aero svijeta! (nije nikakva reklama već preporuka za jedini časopis u HR u kome se pojavljuju redovito članci o PG-u: natjecanjima, pojedincima i događanjima)

U avionu smo se našli Toni i ja, Bruno, stara PG kuka i fotoreporter Slobodne Dalmacije, Igor i Nebojša koji nam se bezobrazno uvalio na mjesto kopilota. Ne žalimo se jer je pogled kroz bočne prozore bio jednako očaravajući na obje strane tako da smo se stalno bacali po avionu i škljocali fotićima.

Vidjevši da su mu putnici više nego opušteni pilot se odlučio na malo žešće letenje (po nama je mogao još najmanje toliko potegnut).
Polijetanje sa ful gasom i penjanje pod cca 20 stupnjeva. Netko je izračunao da smo penjali otprilike 20 m/s. Slijetanje je također blo nevjerojatno - potrebna mu je bila trećina piste i to je glavna odlika ovog aviona: može koristiti puno malih aerodroma sa kratkim pistama.


U avionu je prilično skučeno i jedva se prolazi između prednjih sjedala. No, kad trebate svega pola sata do Osijeka ili Zadra onda vam ne treba prostor za šetanje. (Bacite pogled na neke druge njihove modele i vidjet ćete da interijeri mogu izgledati kao na skupim jahtama. Moj favorit je Lineage 1000)




Let se nastavio na 8.000 ft prema Sisku i preko Vukomeričkih gorica na zapad i nazad na Pleso. Žešći zaokreti su bili strašno zabavni i bacali krasne poglede na krajolik.






Kokpit je savršen! Pilot je prije polijetanja zadao rutu, visine, brzinu i sve ostalo te pritisnuo gumb! Nakon toga je stavio prst u uho i izvadio ga u zadnjih 30 sekundi kako bi sletio. Probat ću povećati ovu sliku da vidite koji su sve podaci vidljivi na ekranima.






Ovaj mališa je lijep u svakom detalju.




Kao što se vidi na jednoj od naslovnica, Aero svijet, između ostalog, dosta pozornosti pridaje i poslovnom segmentu.


Lijepi, ali jako "mali" motori bili su dovoljni da nas dignu za par sekundi na 2 soma, a u jednom trenutku pilot je odlučio da je i samo jedan dovoljan za letenje, pa smo probali i to. Avion je u trenutku gašenja malo i neprimjetno zašvenkao u jednu stranu i nastavio let bez ikakvih problema, čak sa manje buke. (Inače, buka je tijekom leta bila zanemariva i puno manja nego što sam imao prilike čuti u Ryanairu.)


Na zemlji, avion je bio dovoljno lagan da ga pilot sam okrene jednom rukom zajedno sa putnicima unutra. Rukom okreneš kotač za 90 stupnjeva, nasloniš se na nos i upri...


Tako mali avion treba i male pilote. Prave male brazilske organizmiće-pilotiće. (al' što znaju sa gumbićima - znaju!)


Eto, puni dojmova krenuli smo sa aerodroma. Ovo je bila 'one in a life time' prilika, nije još bilo podne i počeli smo kovati planove gdje ćemo još ovaj dan krotiti termike koje su pred slijetanje radile kaldrmu za bizničare - nama je bilo super - po to smo i došli!

Inače mi to vjera brani, jednom i gotovo. Ovaj put nisam mogao odoliti. Toliko je dan bio dobar. No da započnem s prvim letom. Igor me preksinoć nazvao. Taman sam slavio frendove blizance u Oskaru u Resniku (red Azre, pa red cjaki, pa red EKV, pa opet Šemsa Suljaković, pa opet gemišt itd.) i tako me Igor priupita da li želim na prezentaciju novog bussines jet aviona brazilskog Embraera. Joj, kak ne bih. Nije siguran da će me moći ubaciti, ali neka mu pošaljem generalije i dođem u utorak u 9h na Pleso, pa bumo vidli. Odmah sam se sjetio starog ratnog druga i fotografa Brune koji tamani svojim Messerschmitom engleske Spitfire, a bez problema vozi MiG 21. Na simulatoru. Igor nije imao ništa protiv da ubacimo i Brunu jer je službeni novinski fotograf. Kako se radi o prezentaciji u organizaciji revije Aerosvijet, pozvani su medijske kuće da prenesu ovo događenje, pa se Bruno uklopio kao naručen ispred EPH. Ja sam dopisnik T-portala , a Box je stalni suradnik Aerosvijeta. Vratio sam se u Oskar i nastavio pit. Ujutro mi je glavobolja i ponedeljkovo na poslu odvratilo misli od ovog poziva. Nakon 15h prošla je mučnina i glavobolja, a i cajke su prestale zvoniti mi u glavi te sam požurio na web vidjeti što je to Embraer i Phenom 100 ([url]english/content/aircraft/phenom100_home.asp[/url]). I ladica do poda, avion iz američkih filmova o narkokartelima! Onda me opet malo glava počela boliti od uzbuđenja.

Osvanuo je utorak. Budim malu ranije kako bih je ostavio u vrtiću i juriš na Pleso. Igor nas je navukao ranije u 9h, pa smo pijuckali kavu u VIP salonu i odgledali 10-ak puta promo spot o Embraeru. Moram priznati da, iako sam čuo za nju, slabo poznajem ovu firmu. Ogormna je, zapošljava 20.000 ljudi, postoji 40 godina (1994. je privatizirana) i ima gamu od 20-ak modela aviona, od velikih putničkih, borbenih lovaca, do malih poslovnih mlažnjaka kakav je i ovaj u kojem ćemo letiti. Pressica je počela u 9:45h, a mi na iglama. Onda je Igor održao uvodni govor, pa Iva Rogić-Lekić iz ID-jet-a tvrtke koja se bavi najmom poslovnih jetova i na kraju mala simpatična Brazilka Tereza iz Embraera. A onda na sigurnosnu provjeru na terminalu, pa na stajanku. Vozimo se između manjih i većih "privatnih" aviona gdje nema pristupa tek tako. I na kraju stajanke Phenom 100, blješti na suncu. Kako je mali i kako je lijep. Uh, svi se guraju da ga vide iznutra, jer ulaze jedan po jedan. Pilot je upozorio da se ne unose torbe, samo foto-aparati, jerbo bi se u protivnom mogla ogrebati unutrašnjost koju je uredio BMW. Normalo, sve mora biti raspedereno, ovaj pardon, gayovski. Nakon 45 min. Svi su se izredali, a mi smo se naslikali Phenomovog eksterijera, Igor prozbori: "Zahvaljujemo se svima na dolasku na prezentaciju. Nadam se da ćete prenijeti u svojim medijskim kućama što ste vidjeli. Sad će uslijetiti prezentacijski let, a samo će 5-orica foto-novinara letjelit. Vas ostale molim da se strpite do 11. mjeseca kad će opet Embraer biti u Zagrebu sa ovim zrakoplovom. Molim Brunu, Boxa, Nebojšu i Tonija da pođu u avion.". Ajme meni majko mila! Idemo, a ovi ostaju gledati. Kako nas je Igor počastio, ne mogu mu ga ispušti za 2 života!

A onda, u unutrašnjosti, kao u onoj Heineken reklami kad žene uđu u prostoriju koja je garderoba i počinju vrištati od sreće, pa potom čuju urlanje iz susjedne prostorije gdje muški arlauču kad uđu u prostoriji sa frižiderima punim Heinekena. Tako smo nas četvero veselo mahali rukicama, fotićima i glasno se glasali od uzbuđenja. Poletili smo iznenađujuće brzo, jer u glavi imamo polijetanje velikim putničkim avionom, dugo rulanje, pa zalet i teškom mukom odlijepljivanje. Ovdje je to izgledalo kao polijetanje lastavice. Nevjerojatnom lakoćom je ubrzao (pritisak u sjedalu je bio kao u sportskom autu od 250 KS) i nakon 10-ak sekundi fijuuuuu... Bili smo u zraku, za još 10 sekundi na 500 m, a plafon od 8000 ft (2400 m) smo dostigli za 2 minute i 40 sekundi (15 m/s penjanje). Fenofakinmenalno! Onda smo onanirali uz prozore gledajući na kumuluse iznad (tek su se počeli stvarati na nekih 1000m) i njihove sjene na zemlji. Pilot nas je upozorio i ugasio jedan motor (inače je dvomotorac), buka se smanjila i po osjećaju brzina je bila manja, a avion se samo malo promeškoljio. Potom ga je ponovno upalio, meškoljenje Phenoma i opet miran let. Orgazmička stanja su nastupila u zaokretima, bili su oštri, a u posljednjem (letili smo nekakav četverokut) uz naginjanje počeo se i spuštati. Najavio je i tvrđe prizemljenje da se vide mogućenosti aviona. Trebamo sletiti u 400 m piste, s potiskom i avionom u blizini stalla, dok će prednji kotač tvrđe udariti. Mi smo se pripremili i onako počeli vezivati pojaseve. Međutim nije bilo T od tvrdog prizemljenja (ipak smo mi paraglideri i zmajari, kaj ovi znaju kaj je tvrdo). I niš, malo je avion poskočio. Jebeeeeenoooo dobro! Teško je dočarati riječima. Ima slikica i video klipova Heineken atmosfere.

http://picasaweb.google.hr/antoni.buljan/EMBRAERPHENOM100?authkey=Gv1sRgCLeRg-e1z_3caA# sad sam ga i otključao za public (bem ti mene i ove kompjuterske tehnologije).

PS: Da, zaboravih. Drugi let je bio na Plešivici. Ondak, malo zapada, pa zakošena termika, malo gore, pa malo dolje, pa na slijetanje s mislima o Phenom-enu 100. Phenomenalno!

Jel ima elektronske podizace stakala?

Lp

Na slici (filmiću) br 73. jasno se vidi i čuje da i brazilci znaju za onu: "Vidi me! Bez ruku!"

Mrak!

Hvala dečki za eksluzivni izvještaj! (Usput vas naravno mrzimo iz zavisti...)

Mora da je bio strašan doživljaj - od lijepljenja za sjedala pri polijetanju, super pogleda s 8000m (umjesto s 1200 ), finih oštrih zaokreta, osjećaja vožnje po makadamu kroz termiku, do generalnog mirisa luksuza rezerviranog za malobrojne...

A u svezi s mirisom luksuza - očekujem da će ionako strašno visoke cijene krila naših najprominentnijih pg dilera sada još dosta skočiti kako bi dečki do 40-te zaradili svoj prvi milijun i oplodili ga u još par godina da si mogu ovako nešto priuštiti...


Inače mi je fora ovo s termikom. Relativno rano naučiš kako i voda može biti tvrda, ali tek kad sjedneš prvi put u avion shvatiš koliko tvrd može biti zrak.

nisam mogao odoliit

Fine ste se provozali 8) Ste zapamtili di su rute fumulustrada odozgora ?)) Stvarno bi vam htio malo podgrijat ego, al opće me ne vuće tak nekaj.. dapače, mislim da bi umirao od straha u toj konzervi, pogotovo sa Nebojšom umjesto kopilotom ;)) Manje bi me bilo strah da vozim tak nekaj, al onda mislim da ostali nebi tolko uživali ;]

E da, Hrga.. trebo si print skrinut onda kad se pilot okrenuo i pokazao "..no hands" ;))

Nema na čemu Žac! Možda to izgleda kao luksuzni izvještaj, ali mi smo se samo hvalili Kak to zadržat za sebe i ne izazvat zavist drugih! Bilo je 8000 ft, a ne 8000 m (pretpostavljam da je tipfeler).

Izjavljujem da se cijene Ozone krila neće povećati kao niti proteklih 10 godina (da, da dobro ste pročitali, nekadašji Vulcan je koštao kao i novi Addict 2) bez obzira na stanje globalnog financijskog tržišta, cijena nafte i kokaina. I dalje vam omogućavam da nabavite krilo po socijalno zagarantiranim cijenama ispod 2000 eura po komadu. Kaj mogu kad me pere altruizam. Nikad neću zaradit za tog malog, najmanjeg džetića. Šmrc! Box i Nebojša su ionako prebacili 40-u.

Hrga, nasmijao si me do suza. Super ideja A Nebojša nije ni trznuo na stado. Beee