U duhu dogovora da ćemo barem dva puta godišnje napraviti klupski izlet, ove godine smo počeli s 2-dnevnim izletom sa raftingom na Uni i letenjem na Bjelopolju.
Skupilo nas se 12-torica iz kluba i krenuli smo put Golubića kraj Bihača, kod već dobro nam znanog Kire rafting majstora.
Za one koji nisu bili, a eventualno se isto odluće na tako nešto, informacija da do tamo imate cca 200-tinjak km, a što znaći samo 2 sata vožnje.
http://www.una-kiro-rafting.com/



Budući je padala kiša (koga briga kad si ionako mokar) ,a bilo je i poprilično hladno, malo pripreme rakijom za hladnu vodu je i više nego dobro došlo


slijedi mučno oblačenje neoprenskih odijela i pojaseva, osobito za "mišičave" pojedince poput mene.


Potom ukrcaj u čamce, pa napad na prvu "vešmašinu"


Štrbački buk smo ipak radije propješačili


Već na prvom malo većem slapu naša ekipa iz 2 čamca se prevrnula i isprobala sve čari hladne vode i brzaka.
Napili su se vode tako da je vodostaj Une primjetno pao, a u spašavanju golog Štrunfa bilo je i zguljenih prstiju i nokata od grebanja po mahovinom prekrivenom kamenju.
A kad smo ih malo problijedele izvukli iz brzaka padale su izjave tipa:
"U jbt. ovo baš i nije bilo bezazleno !"


Jedan po jedan, promrzli, zgrebani, blijedi ali ipak sretni izvukli su se na obalu


S ovakvim skiperom ne moraš se bojat.
David i Golijat


Nakon par sati mokri , promrzli ali i više nego zadovoljni stižemo do cilja.


Dojam je naročito popravio janjac i baklave koje su nas dočekale kod Kire u ug. objektu kojeg ima na samoj obali Une.


Nakon što smo prespavali kod Kire , iduće jutro htjeli smo obići poznati vojni aerodrom Željavu, ali pojedincima se nikako nisu sviđale table koje su bile sve naokolo, pa smo zaključili da je bolje ne vući vraga za rep i odustali




Potom smo se zaputili na Bjelopolje, koje nas je dočekalo prilično naoblačeno, ali ipak letivo.






Jedan po jedan ubrzo smo poletjeli


Oblaci su bili hmmmmm?, a i dizalo je poprilično




Moj "maljiša ljeti", ali starac Fočo je uvijek tu negdje




Na putu prema sletištu.


Na povratku smo još stali na Rastokama i s pastrvama na mlinarski zaključili jedan prekrasan i adrenalinski izlet.
Nadam se da kad vide ovo svi iz kluba koji nisu mogli ići (i "nisu mogli ići"), neće idući put previše razmišljati i da će nas biti više.

Uff.. puni servis ) Samo da vam je vrijeme bilo bolje..

U stvari i vrijeme je bilo Ok!
Kiša na raftingu je bolja nego sunce jer ti je vruče u onoj gumi od odijela, a za letenje je bilo čist Ok, osim kaj se nije dalo nekud daleko odletiti.