Poprilično zakašnjela reportaža jednog lijepog kratkog leta u dobrom društvu.


Oblaci su se stvarali na južnoj strani, a Zagorje iza Strahinjčice je bilo jedna velika kumulostrada.


Ipak, kad smo nakon nešto čekanja poletjeli, nije bio problem nabrati se:



Problema je ipak bilo. Naime, nakon polijetanja nikako nisam uspijevao navući kurton na noge. Nakon puno pokušaja shvatio sam da mi se ona polukugla na dnu izvrnula prema van i zaglavila ispod sica. Čim sam malo nabrao morao sam se nagnuti i s obje ruke je odvrnuti. Skoro me grč ulovio koliko sam se iskrenuo da to uspijem.
Naravno, nije se izvrnula pri polijetanju, bila je valjda tako zapakirana, a ja nisam provjerio niti primijetio (sve zbog neletica, da sam češće letio vjerojatno bi primijetio da mi kurton malo čudno stoji). Još jedna od stvari koju čovjek mora obavezno čekirat na startu.


Nakon kronične neletice (bar u mom slučaju) gušt je bio nemjerljiv:




Kralj Sljemena u svom prirodnom okruženju..






Vidljivost je inače bila nevjerojatna. S pola visine do baze vidjele su se u daljini na SI neke planine u Mađarskoj!



Evo još malo igranja s panoramama: