Zoki je napisao/la:
Buzet 17.03.2010... Vjetrova paprikaš i svaki umjeren... bilo je nekih i preko 10m. 60-80% naoblaka, gradient 11.
Krilo Boom6 M...
Rasteretio sam se maksimalno tako da sam bio oko 7Kg preko gornje granice...
Uz malo zabave gledajuci Tonija kako se bori s Rigidima startam nakon nekakvih 15min...
Komande su tvrde skoro kao i na IcePeaku...
Speed je zakon... Bar duplo laksi od Icepeaka, podjednako stabilan, i ono sto je kod IcePeaka nemoguce, moze se dozirati. Brzinu postize trenutno i vec na prvoj stepenici sam dobio 25Km/h. Dalje nisam stigao ni ici...
Jos sam samo primjetio da mi je malo sporiji u trimu, ali kako je Toni rekao ja bih se slozio...
Potpisujem Zokijev opis dana. Bilo je vjetra između 15 i 25 km/h, kako gdje i na kojoj visini. Prema Roču JI, a prema Zavoju JZ. Na startu na Raspadalici (da, da javili smo se Neviu i Jožetu i Neviu, ja sam se javio čak i Zecu, za svaki slučaj).
Moram priznati da ne pamtim kad sam se toliko mučio na startu. Letio sam već Icepeak 3 i nisam imao tih problema. Međutim, uz onaj vjetar koji je zbilja udarao i te fakin' rigid foile nikako da ga "dobijem". Pederi (da se ne uvrijedi istospolna manjina, peder je u funkciji karakterizacije onoga koji se smije tuđoj nevolji) su mi se smijali jer sam izjavio nekoliko puta: "Sad ga imam, pusti ga!", a kad ono ili se kravatira ili se prelomi ispod očvršćene konstrukcije. I tako 10-ak minuta. Čak sam i sišao sa starta i u zavjetrini sve fino složio, raspetljao, sakupio u ružu, doteglio uznojivši se na start i opet isto. Tras, bum, kravat, podvij... Na kraju sam uspio podići krilo, a onda me bacilo i podiglo, jer sam se koncentrirao na wingtipove da se ne uvuku u stabilo linije, pa me pomelo po startu, ali krilo je izašlo kako treba. Ivo Janje je napisao da se prašilo za nama. Jes, i Zokija je razvuklo po startu, pa je i on uskovitlao suhu crljenicu. Nakon polijetanja "harfa" - to je Zokijev izraz za upletanje komandne linije i ručice u zadnje noseće linije. Praktično na ovom krilu je to neizbježno. Niviukovci su stavili malo previsoko ručicu i onu malu gurtnicu koja spaja kotačić ručice sa zadnjom nosećom gurtnom te drži ručicu na distanci (mada još nismo utvrdili ima li to kakve vajde ili je kozmetika). Ne znam što im je to trebalo, jer da je 10 cm ta gurtnica niže (kao kod drugih krila) ne bi bilo "harfiranja". Ma nije neki problem, ali odvlači pažnju. Da ne spominjem koliko sam se time zamarao na startu, da mi ne uđe komanda u špage.
Let je zbilja bio dosadan. Dugo, dugo nisam letio na dosadnijem i nezanimljivijem krilu. Ali to je moj subjektivni dojam. Krilo je jednostavno super stabilno (što sam već znao), ali sad sam ga ponovno letio onakon 50h na R09. Stabilizacija krila u turbulenciji je nepoznat pojam za Icepeak 3. Mada je krilo od 100-116 kg, a ja gol u tangama imam 82 kg, poletne težine obučen 105 kg, natrpao sam 6 litara vode kako bih bio u gornjem težinskom rasponu. I svjedno nema potrebe za pitch controlom, možda malo, ali sam nakon 15 minuta leta prestao i to malo raditi, jer je nepotrebno.
Speedom se još bolje pitch control može održavati u neutrali, ali pomoz' majko kako je to naporan posao. U sjedećem položaju nisam uspio pritisnuti speed. Naravno da sam provjerio speed špagu i kotačiće, pa kotačiće na gurtnama i sve je bilo u redu. Nakon nekoliko pokušaja grčko-rimskim zahvatima našao sam rješenje - uspravim se u sicu, primim se rukama za gurtne i stanem jednom nogom na prvu stepenicu i tako sjednem s povučenim speedom. Onda zaglavim koljeno i tetive, nahranim svinje i ne diram ništa. Međutim, treba ga povremeno popustiti, pa opet dodati i onda je belaj. Jednostavno proizvodi toliku povrtanu silu da bi se odmah vratio u normalni položaj i pri tome oštetio menisk te tetive koljena aktivne noge. Hrga je doskočio tom problemu, pa me čudi da nitko iz Niviuka nije nadošao na isto. Ili su im kvadricepsi i listovi toliko nabildani da mišići kompenziraju nepovoljno djelovanje na zglobovlje i tetivlje. Nije niti Boomerang pusy smoke sa svojim speedom, pa niti Avax, Merury, ali ovo je previše. Osobito nakon što me R09 razmazio svojim speedom.
Upravljanje komandama, posebno u vjetar je naporan posao. Tvrde komande koje treba znatno povući. I još su kod Zokija produžene, valjda da si može počešati jaja kad ga zasvrbe, a da ne pusti komande. Zbilja ih treba vući za oštriji okret, ali i dodati težinu i to impulsivno. Kad sam to skužio bio je bitno okretniji. U stvari to je vrlo okretno krilo, međutim za veću okretnost treba potrošiti vrlo mnogo energije (kompenzacija za manje uložene energije kod stabilizacije). Isto tako hod komande je dug, tj. duži nego sam do sad na compovima naviknuo. Stupove, čak i u vjeta,r dobro napada i "zagriza", a sa speedom je to još uspješnije, samo da je doziranja malo lakše, a ne kao šetlanje ler-gasa na Ladi 1600 standard. E onda sam otkrio trimove. Pustio sam trimere (nisu bili u neutralnom položaju, već Kizo leti sa 2 cm popuštenim oko 30% po moj procjeni) do kraja i dobio znatno na brzini, a krilo je postalo tek malo više vrckavo (gotovo neprimjetno). Jedino je upravljanje zahtjevalo još više sile, ali kako je taj dio leta bio bez puno vrtenja, jer se zatvorilo i cjela je buzetska kotlina davala sweet lift, samo sam se vozio. Speed nisam puno dirao jer mi nije trebao. Zoki se u Ginu na kraju žalio da me nije mogao stić. A kako i bi, kad sam imao 2 km prednosti još od zavoja, pa ne ide boom6 10 km/h brže da bi to mogao napraviti. Drugim riječim, Iceperak 3 ima vrlo zadovoljavajuću brzinu u svim rasponima.
Kad samo poslije razgovarali Zoki se požalio na jahanje na Boom6, osnosno izlijetanje i zaostajanje, odnosno njihanje naprijed natrag. Naravno, nakon 100h na Icepeak3 to se čini kao greška u proizvodnji

Ovaj Icepeak3 nije niti jednom zašuškao, a imao sam jednu manju benignu kravaticu pod speedom, ali skoro da nije vrijedna spominjanj. Tek toliko da ne ispadne da je potpuno bezgrešan. Ako netko razmišlja o prelasku na comp klasu nakon 2-3 možda je ovo krilo pravi izbor. Nabildajte nožne mišiće i zaboravite na zabavu u letu, ali siguno netko neće to smatrati nedostatkom.