Nakon dugo vremena odlučismo otići na šlepanje i iskoristiti nedjelju koja je bila neiskoristiva na Kalniku i drugim terenima (umjeren sjeveroistok-istok). Prvo smo planirali na aerodrom Pribislavec kod Čakovca, ali su imali jedriličarsku aktivnost i morali smo promjeniti plan. Kiki Rodrigez je predložio Viroviticu. Poznajem Dinka koji tamo vodi parajedriličare, ali do sad nisam upoznao ekipu, a i nikad nisam bio u Virovitici (za razliku od Balaševića). Rodrigo mio amigo mi je pričao da se dobro šlepaju i da imaju odlične uvjete. Dogovorio sam s Dariom zmajarom da uzmemo vitlo, kupimo Zlatka, a Edo će dovesti kombi do Virovitice.
Za 1h i 45 min. ugodne vožnje iz zagreba preko Vrbovca i Bjelovara stižemo prvo na aerodrom Korija kojime gospodari Aeroklub Virovitica. Edo izvještava o pretrpljenoj šteti u transportu, zadnji desni kotač lupa, a i jaja se mogu peći na felgi. Nešto se zlogodilo. Neka se ohladi pa bumo vidli kaj. Virovitičani nam pokazuju pistu na Koriji i objašnjavaju da je u planu proširenje piste sa sadašnjih 700m na 1500m, širina iznosi 60m. I sad je to sve ravnica, ali razlika je između engleski pošišanje trave i zapuštente i nekošene livade. Međutim ova pista nema potreban smjer za današnji vjetar te se upućujemo u 10 km udaljenu Gornju Basju. E, a tamo slabo prometna asfaltna cesta dužine 2 km. Kombi smo ostavili da se malo ohladi, a dečki su počeli pripremati sponzorirano vučno vozilo - Škodu favorit.
Mala digresija. Zbilja, podržavaju ih gradske vlasti i Turistička zajednica Virovitice (aerodrom, Škoda). Moram priznati lijep primjer i ne tako čest kod nas. Baš smo jučer Pintar i ja razgovarali kako to izgleda u grčkoj Drami. Tamo pilote drže kao malo vode na dlanu i u dosta ugostiteljskih objekata nude 20% nižu cjenu usluge za letače. Prije 3 godine održana je prva FAI 2 utrka u preletima, pa godinu nakon pred PWC i ove godine je PWC. Prvu godinu su vabili braću Valič i ponudili im plaćeno sve troškove, a glavni organizatori su došli u Buzet prošle godine vidjeti odvijanje našeg PWC-a. Ljudi su prepoznali turistički potencijal. Zamislite kako bi bilo da Buzet odluči zaposliti Jožeta u općini da vabi letače i organizira tekme, pa da Buzet umjesto 1-2 utrke godišnje organizira 6-8 kao što je to slučaj u famoznoj dolini Soče u Kobaridu i Tolminu. Općina bi za cca. 1000 eura mjesečnog troška imala godišnje 400-500 natjecatelja i još 30% pratnje, a rekreativce ne bi mogao nabrojati. Svaki letač dnevno troši 30-40 eura. A Makarska, godinama vapimo da je to naš Oludeniz. Bešo je pokušavao, ali uglavnom nailazio na otpor i zapreke, pa je na kraju odustao.
Ah, vratimo se na svjetli primjer, barem za sad. Krenuli smo s vučom oko 12:30h i do 15h napravili 20-ak šlepova, od toga 2 tandema i 2 zmajarska šlepa. Dario mi je nakon prvog šlepa rekao da sam ga malo prejako, jer je pri kraju grizao speed bar koliko je morao navući zmaja. A prije šlepa mi je sam rekao da mu dam 100-110 kg. E, nakon drugog me je grlio i ljubio. Malo manje sile i čovjek sretan k'o tranzistor, a još je i digao visinu. Otkvačivanja su bila na cca. 450-500m. Nije bilo potrebe iskoristiti cijelu šlep stazu jer su uvjeti bili idealni. Oko 14h se razvedrilo i bilo je nešto jedrenja, najviše Dario, a Dario nas je počastio dvama brisancima nisko iznad glava sa preko 120 km/h. Neki, koji su to vidjeli prvi put, ostali su u čudu, a nakon Dariovog slijetanja praktično na mjestu uslijedio je i spontani pljesak okupljenih. Mora da se Dariju u tom trenutku piša produžila bar za 10 mm. Pokušali smo reanimirati kombi po tko zna koji put u njegovoj dugoj i plodonosnoj karijeri, ali ležaj je toliko otišao da su kuglice doslovno isparile.
Dalje nismo mogli našim vitlom, a niti kombijem, već je pospremljen kod domaćeg mehaničara. U toj pauzi dolazi plavi anđeo na motoru i raspituje se kakvo je to događanje naroda (30-ak ljudi, 10-ak vozila), a u selu još i kirvaj. Mada je cesta slabo prometna upozorava nas da nemamo dozvolu za okupljanje, a niti za djelatnost (Virovitičani još nisu registrirali letjelište). Poslušali smo ga i lagano se pokupili na aerodrom Koriju. Slažemo Dariju zmaj i nebo se otvori, kumulusi počinju rasti na pravu mjeru, a vjetar idealan uz umjeren sjevero-istok. Tako to mora biti. Letenje smo nastavili na aerodromu, mada je bio bok. Moram priznati da sam ostao oduševljen kako to rade dečki iz Virovitice. Meko i nježno šlepanje, pažljivo, bez puno sile na početku (ha, naučili ste na drugačiju varijantu!). Predivno. Nastavili su se redati letovi kao na traci, čak i brže jer je staza kraća, a krila se mogu raširiti uokolo i čekati red. Ja sam napravio još 2 tandema i jedan singl. U 19h, kad smo odlazili, još su se šlepali. Krasan dan začinili smo mezom i cugom kod Ede, onako usput.
Hvala Dinku i ostalim letačima na odličnom iskustvu. Dođite na Kalnik, slobodno! Evo i slika:
http://picasaweb.google.hr/antoni.buljan/Virovitica25042010#
). zrak je bio puno življi tako da se moglo i zavrtiti, usko, ali slatko. nažalost nisam uspio izvući više od 100m, ali s obzirom na uvjete bilo je borbenih nešto više od pola sata. 
a bogami i ostatku ekipe...