Ove godine moj se "leteći cirkus" od familije obreo u Makarskoj i odlično se proveo.
Zahvaljujući dobrom vremenu i svesrdnoj Bešinoj pomoći , gotovo svakodnevno smo letjeli sa Biokova, najprije sami, a potom u društvu mađara Tamasa i slovenca Frenka.
Od srca zahvaljujemo Beši, ljudini makarskoj koji ima veliko srce koliko je i sam velik(težak), posebice na neograničenoj upotrebi rečenice:
"Poslao nas Bešo!".
Ista nam je otvarala sva vrata i dizala rampe, od onih na ulazu u park prirode, pa do onih na parkingu.
Dobro nam je došla i kod autoelektričara kad mi je majstor za bezazleni popravak na Nissanu odmah počeo s pričom:
"E moj šjor, to je gori kod vas jednostavno i jeftino, a ovdi ti to nema ko učinit...".
Da bi odmah nakon izgovorene čarobne rečenice rekao:
"Pa što ne kažeš odmah, omah ćemo mi to sredit !" i za bagatelu popravio auto.
Bešo, care Makarski-naljepša ti dala!!!
Svatko tko je ljeti išao autom na Biokovo zna koliko je to zanimljiva disciplina.
Moraš se neprekidno hrvati s konjima, od onih pravih koji se tvrdoglavo poput mazgi neće maknuti s ceste i samo vrebaju da opletu kopitima ili tebe ili auto ako si previše nagao, pa do onih čovjekolikih obično u autima s češkom registracijom.
Pa zar tim Česima nisu kod prodaje objasnili da svaki auto ima i rikverc ?


Biti u podne na vrhu Biokova i po onoj vručini nositi krilo do starta mogu samo frikovi kakvi smo mi paraglideri
Čak je to bilo pomalo blesavo i divokozama koje su nas gledale ne skrivajući čuđenje



Na startu u ful opremi, uključujući i prsluke za vodu.

Napokon ispod nas prekrasna Makarska riviera.


Ove godine u Makarskoj je bilo jako puno turista, tako da na rtu na koji smo slijetali, često i nije bilo baš jako puno mjesta.

Pogled na isti s 1400 m.

Obala prema Omišu.

Slijetanje na plažu bi u pravilu svaki puta izazvalo burno pljeskanje.
Nećemo biti lažno skromni i reči da nam to nije pasalo, kao i popularnost nakon par dana kao da smo neke zvijezde.
Eva Longoria bi se iznenadila kad ju nitko nebi ni pogledao, ako bi se pojavila u trenutku kad smo mi slijetali:-D


Moj san je bio da kao slućajno sletim na neku obnaženu njemicu, ali to mi nije uspjelo.
Ipak, uspio sam jednom liku razvaliti skuter, koje btw ostavljaju na sve strane, a jednom sam se zamalo okupao u svoj opremi.


Ako netko može autom u sred turističke sezone skroz na plažu, može Bešo!
Tako nas je spasio od nošenja krila po onoj vručini do ne baš bliskog parkinga.


Dane koji nisu bili za letenje koristili smo za izlete na obližnje znamenitosti poput Modrog jezera u Imotskom, gdje smo se uspjeli i okupati.



Ili Zelenog jezera gdje smo vidjeli podosta zanimljivih grebena gdje bi se vjerujem lijepo dalo letjeti.

Ispitali smo i mogučnosti za letenje s 604 m visokog brda Hum na Hvaru i zaključili da postoji dosta potencijalnih starteva na putu, ali u Zavali ne postoji dovoljno dobro mjesto za slijetanje jer su plaže kamenite, a sve ostalo su vinogradi.

Sve u svemu još jedno ljeto za pamćenje.
Toliko dobro da vjerujem da ćemo to iduće godine ponoviti, a već su nam se obečali i Mađar i Slovenac.
