Prenosim sa neistraženog jedriličarskog foruma...
Kolege jedriličari postavili su pitanje priključka na zavjetrinski val. Jedriličari AK Zagreb su često letili na Bjelopolju i postizali visine i do 8.000 metara (pokojni Silvo Benčić postigao je visinu koliko se sječam oko 8.000 metara QNH). Na istoj lokaciji ali sa priključkom na val sa Bihačke strane pomoču rotora davnih godina jedriličar AK Zagreb Malčević je postigao visinu državnog rekorda koja još uvijek nije oborena od 9.500m QNH (pišem iz sječanja te nemam podatak o točnoj visini u metar ali cifra je tu negdje). Malčević je šlepan sa Bihačke strane u rotor a na visini iznad 2.500 m na zavjetrinskoj strani uhvatio je val. Letenje u rotoru je vrlo neugodno sa jakim bacanjima, iako si dobro vezan imaš osječaj da glavom udaraš o kabinu. Kada uđeš u valno gibanje sve se smiri i jedino po instrumentima vidiš da letiš. Dizanja su konstantna i kreću se od 0,5 m/s do 3 m/s ovisno o jakosti vjetra koji je izazvao val i o visini na kojoj se nalaziš.
Prilaz valnom gibanju sa strane Bjelopolja je lakši, jednostavniji, ugodniji i jeftiniji. Kada puše dobar jugo ili jugozapadnjak jedrilice se šlepaju na tako zvanu malu padinu. To je ona padina iznad crkve. Visina šlepa je oko 150 do 200 m QFE. Ako padina drži, na njoj se postižu visine do 800 - 1000m QFE i zatim se prelazi na veliku padinu u smjeru sela Frkašić. Po velikoj padini, to jest planini Plešivici, leti se do 2.500 - 3.000m visine te se zatim prelazi na Bihačku stranu Plešivice i traži se zavjetrinski val. Kada ga se pronađe leti se kao po padini uzduž vala tražeći poziciju najboljeg dizanja. Znaći nos jedrilice malo u vjetar i slijedi se val.
Opasno je pokušati prelaz na Bihačku stranu na manjoj visini jer je malo vjerojatno da će se val naći tako nisko a povratak na privjetrinsku stranu više nije moguč na manjim visinama. Tada ti preostaje jedino pustiti se niz vjetar i sletiti na Bihačkom sportskom aerodromu ili nekoj oranici.
Priključak na val sa strane Bjelopolja ćesto je moguč i uz pomoću vala kojeg smo mi zvali "Pred Val", a on se pojavljuje posred Bjelopolja u smjeru: selo Frkašić - pilana u selu Bjelopolje. Taj val se pojavljuje kao treći ili četvrti titraj vala koji je nastao na Velebitu i amplituda tog vala je već relativno mala te njegova dizanja idu od 1.800 do 3.000 m QFE, što je dovoljno za prebacivanje na Bihačku stranu i traženje zavjetrinskog vala nastalog od Plešivice.
Na gore opisane načine priključka na val u jednom danu postigli smo 5 dijamantnih i 4 zlatnih visina. No to je bilo negdje 1986 ili 1987. godine.
Nadam se da će aktiviranje letilišta "Zvonimir Rain" u Bjelopolju opet omogučiti takove visinske letove, no za to je potrebno opremiti jedrilice opremom za kisik i to profesionalnom, jer sve ostale improvizacije mogu završiti tragično. Hipoksija je gadna stvar! Preporučljivo je prije visinskih letova proći ispitivanje u barokomori da piloti vide reakciju svog tijela na visine.
Za sada toliko, pozdrav svim jedriličarima uz želju da ćim prije osjetite užitak letenja u valu. J.Walker
Kolko sam ja čuo 3inešto(3500?) je max na Bjelopolju na našim krilima..ja bio na 2200 najviše do sada a to je tek 600 iznad vrha..
Bjelopolje
