uj!
nakon sto odgađanja pak nam se korenica smilovala i u subotu dopustila da odletimo za ljubu
bilo je nadasve enteresantno, 10 zmajara (a znate da je to trećina ahrvatskog zmajarstva

), prognza je zvala vjetar do 8 m/s i visoku naoblaku, u konačnici je vjetar bio slabiji, ali i naoblaka niža cca 16oo - 1700 m), ali što je bilo dovoljno da padina radi, potpomognuta oblacikma za one koji su letili blizu baza
za one koji ne znaju, trka se leti 2 sata 25 minuta 46 sekundi, koliko je trajao ljubin zadnji let, i leti se slobodan prelet preko okretnih točaka po vlastitom izboru, pod uvjetom da se pilot ne smije vratiti na točku s koje je neposredno došao (da se ne bi netko dosjetio vrtiti među dvije točke)
elem, najmanje tri točke preko kojih može letjeti, a na raspolaganju su mu sve točke iz kataloga što imamo
u subotuu se to pokazalo vrlo korisno jer je gola bila non stop pod oblacima, a antena se povremeno mojavljivala pa se trebalo kombinirati i sa točkama koje se nalae van padine
u svakom slučaju, pozivam vas da se dogodine pojavite i probate odletiti, zabavno je
http://www.paragliding.hr/index.php?opt ... &Itemid=17a sad i anegdota
nakon što su me neki rotori izbacali kod piramide, izgutao sam visine više nego što sam računao, padina je počela crkavati i dovukao sam se do crkvice na maloj padini, uspio nabrati još nekih 150 m i zapalio još okrenuti raskršće kod "fortune" (ili kako se već zove), visina mi se činila taman
taman na knap
i tako ja okrenem raskršće i krenem prema sletištu, ali stvar izgleda stvarno nisko, nategnem onu našu špagicu do jaja da stvar ide bolje, stisnem ruke uz tijelo, nagnem glavu naprijed, ne dišem, samo da se dovučem, ali naravno kontam si u glavi, nema frke, kad više ne budem imao muda (čitaj razum mi proradi), napravim zaokret za 180 i sletim u polje
no...
gledam ja, a ono situacija 'oću-neću, idem ravno u cestu, koja baš mora biti metar viša od terenal i sad ide manevar preskakanja prepreke,, dodajem brzinu, ciljam u točku prije ceste, letim ispod razine ceste, otvaram zmaja preskačem cestu i sve što je sad još trebalo otpustiti onu usr... špagicu, i jesam, ali je malo zapelai... mislim da slika govori više od tisuću riječi (pogotovo uvoda koji sam odvalio

)

eh da, riječani, sliku ne pokazivati nikoli, neka gajba je u điru
