Moram se odmah ograditi jer će ova foto-reportaža biti više foto nego reportaža. Naime, ne znam baš što bih puno napisao. U par rečenica, dan je bio dobar, baze su bile visoko i iako ih nije bilo previše s brzinom u glajdu nije bilo problema doći do sljedeće s 1500m visine. Termike su bile srednje, one jače nisu bile predivlje. Uglavnom, letenje nije bilo prekomplicirano ni preteško.
Slike bi to ispričale ovako:
Po mom iskustvu, ne možeš naći dobar stup, a da ti ovaj tip ne dojuri u njega s bar tvojom visinom.

I onda nakon doticanja baze i pravac van on mora izletit iznad tebe...

Bilo nas je nekoliko na početku no nisam baš pokopčao tko sve - osim Damira, jedino sam za Saleta bio siguran.

Letenje je bilo lijepo - ova slika najbolje govori o tome...

Eh sad, poslije Zaboka uvijek je mala kriza. 1500m je po osrednjem danu inače ok visina za ostavit slab stup i tražit drugi, no kad dođeš na tu visinu s 2500, čini ti se da ćeš scurit ako brzo ne nađeš nešto. Putem do Zaprešića sam se zadržavao u nekim slabim dizanjima i čak prije ostalih našao stabilan, ali mlak stup koji me odnio zapadnije. Kad je ostatak ekipe pokupio petardu prije Zaprešića i kad sam ja konačno dojurio u taj stup on je prestao raditi. Tu sam se malo iskilavio zbog straha da ne iscurim do Samobora no osim većeg gubitka vremena nije bila neka frka. Preko japetičkog područja isto nisam mogao baš slikati, a do Karlovca se često curi pa treba pazit.
No kad jednom s nekom visinom dođeš nadomak njega onda je već puno lakše. Ono ogromno groblje npr. mora 100% raditi.


No kad sam zavrtio stup, do mene je dopro miris hmelja! Izgleda da je prvi lijepi veliki dežurni stup ipak pivovara!

Karlovac i njegove rijeke...

Taj stup je super, odnosi te visoko, a uvijek ti dozvoli podužu foto-seansu uz lagano vrtenje jednom rukom.


Karlovac ostaje daleko iza i ja sam na ruti uz autoput...

No pravac pored Mrežnice nekako ljepše izgleda pa mijenjam smjer...

Prošlogodišnja stotka do Zvečaja je daleko dolje, do kraja dana ima još vremena - eh koji gušti...

Ipak, dizanja nisu više baš česta ni jaka, do baza se ne može (ili neznam izvrtit..). U jednom jako zakošenom stupu ipak se nekako dignem dovoljno da ugledam Josipdol..

i Ogulin.

Pokušavao sam još nešto navrtit prije Josipdola, al nije išlo. Korpar je već dolje. Pićo me supersonično stigao s relativno dosta visine koju nije mogao/želio iskoristiti kad je vidio preko kakve šume bi se morao uputiti.
Vedran dolazi iz pravca Ogulina, isto s viškom visine, ali s isto malo volje da je pokuša iskoristiti za prelet Kapele ovako kasno popodne.
Kratka piva sa Zoranom i sretno nađeni lokalni prijevoz do željezničke u Ogulinu, taman na vrijeme za još koje pivo prije dolaska vlaka u 20:10.
Dojava da je Damir kod Otočca. Iskreno, nisam se puno ni iznenadio. Letio je brzo i efikasno i maksimalno iskoristio dan koji jest bio vrlo dobar ali ne baš ono fenomenalan.
Mislim da je 200+ na ovoj ruti moguće.
Laku noć i hvala na pažnji!
Eh, da, još malo slika na:
https://picasaweb.google.com/paraglidin ... ol1052011#