Znam da je već prošlo podosta oblaka iznad rijek Gacke od kad smo letjeli tamo, tog desetog dana mjeseca travnja, ali evo mog kratkog osvrta o terenu.
Godača je ime brda koje omeđuje jugoistočni dio Gacke doline, poznatiji kao Vrila Gacke, a nadvija se nad Ličko Lešće i Sinac. Upornošću i entuzijazmom lokalnog stanovništva, inficiranog letačkim virusom, osvanulo je novo poletište u Lici, što me neizmjerno veseli, jer Lika nudi izvanredne potencijale za XC letenje. Stigli smo u Otočac autocestom za cca 1h iz Jaske, gdje su nas dočekali Cija i Tomislav. Cestom kroz dolinu smo došli do Sinca, prošli Majerovo vrilo, pa od Tonković vrila uzbrdo prema Ramljanima, od kud se odvaja bijela cesta prema startu. Lokalci su pokazali veliku dozu sluha za turiste, pa su postavili nekoliko znakova upozorenja da se ovdje odvija paragliding i da postoji poletište. Dovezli smo se tik do poletišta, a nakon 100 metarskog silaska puknuo je pogled na Gacku dolinu. Vauuu, travnat, prostran i komotan start, vrlo ugodan. Odmah smo se počeli spremati i mjerkati kako je okrenuto. Po mojoj procjeni najviše mu odgovara zapadni vjetar, mada je greben padine okrenut na JZ. Ne smjeta ništa što puše sa zapadnom komponentom.
Po polijetanju smo imali vjetar s boka, neki jugo, ali i izražena termička dizanja. Greben na prvu izgleda vrlo položen, ali nije ništa položeniji od prvih par sto metara kao na Šušnjevici ili Bjelopolju. Hvatamo redom Vedran M., ja, Žgela i Pintar stup i vrtimo i vrtimo, a pogled se sve više širi, kao i moje zjenice. Opet vauuu! Otvara se sad pogled prema Plitvicama i južnom kraju Male Kapele, preko Vrhovina i Rudopolja (poznate baze Šatroslovenca za obuku na vitlu). Ovdje zapad ne prijeti tjeranjem u Bosnu preko Plješevice. XC koridor je otvoren za prelet, cesta i sletišta su tu. Vidi se i Plješevica pod snijegom. Vjetar je mijenjo smjer u zapadni, a po visini i u NW te je jačao u dolasku fronte. Pintar i ja smo krenuli grebenom prema sjeveru, a Vedran i Vedran su navrtili prilično visoko te se otisnuli preko doline prema Prozoru i aerodromu. Svi smo se vratili nad sletište kod Majerovog vrila. Kako je krško polje akumuliralo toplinsku energiju, mada su cirusi i stratusi prekili nebo u najavi dolaska fonte, tako nisam mogao lako sletiti. Ubijao sam vrijeme fotkajući jedno stado ovaca u mirnoj ispaši koje je ganjala moja zlokobna sjena. Opet vauuu, koliko je prostrano to sletište. Slijedila je cuga kod Majerovog vrila, gjde nas je čekao Branko. Još je i Munju od nekud iskočio da zaokruži priču.
Inače aerodrom Otočac je nekih 4-5 km zračne linije udaljen od poletišta i praktički čini cijelu Gacku dolinu letačkom zonom. Uz dobru kordinaciju "aerodromskih letača" i onih slobodnih Godača bi mogla biti krasna slobodnoletačka zona, a vjerujte nije mala.
I na kraju, letjelište na Godači pruža manje stresno letenje nego ono Bjelopoljsko (blizina granice, mogućnost zanošenja vjetrom u BiH, minski sumnjiva područja i jači kanalizirajući vjetar). Godača je sasvim pogodna za početničke letove, od poletišta do sletišta te odličnom konfiguracijom terena bez "zamki".
Evo i mojih foto-dojmova:
https://picasaweb.google.com/112612256338201887973/Godaca10042012PS: vrebam JZ vjetar za XC: Godača - Vrhovine - Plitvice - Rakovica - nastavi u sjeveroistočnom smjeru po želji.
