Cijelu sezonu do sada niti jedan dobar dan za letenje, konstantno se zatvaralo sa svih strana sa vertikalnim razvojem dovoljno da ti se neda ni pokušati poletiti...
tako ni ovaj vikend nije bio obećavajući. u subotu popodne, spontano smo se našli box, morelli i ja uz nekoliko piva na OMV-u, koja su uslijedila nakon zaključka da nema letenja danas. odlučili smo, nedjelja je dan da pokušamo napraviti nešto, dogovorili fiš, i sastanak u pola 11. nakon dolaska na zakazano mjesto, Mirkovac, koji je bio u sjeni od sinoćnjeg CB-a koji je protutnjao baranjom, uz malo jači vjetar, odradili smo dva tandema za zagrijavanje, pa box single, pa šele, pa morelli, pa HR100, pa opet morelli uz pucanje špage na samom kraju šlepe, tako da je morelli nesvjesno i nabrao na oko 650 metara sa boxovim poisonom i 500 m špage ispod sebe, nakon 20 minuta jedrenja je shvatio da vuče cijelo klupko iza sebe, a drmusanje i treskanje je pripisao vrckavoj naravi poisona
nakon toga, otkačio je špagu koju smo po tko zna koji put izgubili u zlatnom slavonskom poplavljenom polju žita. rasprostijeli se u strijelce i krenuli u potragu, u kojoj je pobijedio box, pokazao je da ima jednako dobro oko bilo da špaga padne u kukuruz, žito, a kontam da bi ju jednakom lakoćom pronašao i u repi, krumpiru ili lubenicama.

izderanih i blatnjavih nogu, zamolio sam moru da me digne jednom prije fiša koji se već lagano krčkao, onako tek toliko, bilo je već skoro 3 popodne i tek se rasprsnula siva izmaglica od sinoćnjeg CB-a. dogovorili smo se da ćemo još svatko baciti po jedan let, pa na ručak.
otkačivanje na oko 350-400 m i prvo dizanje do 650, šele kreće u šlepu dok se ja borim sa stupom, lagano curenje, i onda odjednom pristojna konstanta do 5.5 m i opa, evo me na 1400 m, to je to...šele mi za petama i krenuli smo. zadnji pogled prema cesti i boxu koji tek kači prvi stup, žao mi je što ga nismo pričekali, ali nisam htio ispušiti visinu. lug, pa vardarac, pa još mala nadoknada visine, i u daljini se već vidi bilje i obrisi osijeka, iznad bilja još jedno fino dizanje koje mi garantira da ću prebaciti pojas miniranog područja između bilja i osijeka, a nekako mi je i lakše jer je cijelo vrijeme meni uz bok i šele, zajedno je puno ugodnije, ljepše, a i jedan drugog smo tjerali naprijed...
prekrasne slike poplavljenog kopačkog rita, i okolnih njiva i šuma tjerale su me naprijed da preletim tu močvaru ispod sebe.
u glavi mi je samo da se dokopam osijeka, pa ću sletiti na kopiku, malo se okupati i pričekati prijevoz, ali sa dobrim vjetom u leđa i pokojim dizanjem, odlučio sam se trpimirovom prebaciti preko osijeka sa nekih 800-njak m rezerve, što nije neki problem, jer je to "najtanji" dio grada sa jedva 3 km zračne linije. uz jako lijepa dizanja, iznad bille i 500-tinjak metara iznad hrpe vrana koje su vrtile balon bille. da li krenuti lijevo prema tenji, ili dalje na jug, u glavi ryan air koji otprilike u ovo vrijeme polijeće sa klise i prolazi rutom gdje bih se mogao naći kroz 10-ak minuta ako zavrtim stip od odlagališta smeća, koji je bio sve samo ne blag i pitom. u tom trenu me udari stupčina da nisam više vidi krilo iznad sebe, pa televizor ispred sebe, pa jednostrano zaklapanje, ubi me šakama i nogama jer sam se taman našao neto ispod lijepog kumulusa. nakon tih par šamara, ipak sam se odlučio da se zadam bočno uz vjetar prema zapadu i čepinske piste, domaće baze i mirne luke, prateći šeleta koji je doživio istu sudbinu. nakon sat i 20 minuta, lijepe borbe zadovoljno slijećem pored šelkana, zadovoljan i sretan što mi je tlo opet pod nogama. čujem se s ostatkom ekipe, kupi nas čule, pa lidl po vino, i pravac lug gdje nas moro čeka sa ženama i boxom koji se vođen mirisom fiša odlučio vratiti iz bilja nazad...dim iz kotlića, je razbio sve stupove na njegovom putu
prvi puta sam na letenje poveo i curu, i uspio se zakačiti, i nešto odletiti...mogla bi češće samnom

hvala morelliju na zadnjoj šlepi, HR100-i na vožnji, baranjcu na organizaciji klope, šeletu na društvu u zraku, boxu na društvu uz kotlić i pronalasku špage, baranji na gostoprimstvu, vjetru na lijepom sjeveru u leđa i ostatku ekipe na predivnom danu, za svoj najbolji i najljepši let do sada.

uj!

raoka i ja smo se odlučili odletiti s mojim osječkim surlim orlovima, prognoza je bila dobra pa smo se odlučili zapaliti u osijek u petak navečer, tako da smo ujutro
spremni što ranije, jer je prognoza za subotu dobra ali sa nezgodnim razvojem kasno popodne.
na startu smo bili spremni u 1000, a prve krpice su se pojavile nešto prije 1100, ali se šleper pojavio tek oko 11.30, bio je na poslu (hvala ivaneeeeeeeeeeeee ) tako da je šlep (samo je jedan potreban) bio nešto prije 1200. bilo je relativno lako zakačiti se, iako je do 900 m išlo dosta polako. drugi stup sam izvukao do 1500 m, a dan je pokazao svu svoju raskoš. do đakova su se cu na sjeveru počeli razvijati u cong pa sam skoro zapalio prema brodu, ali sam ipak skontao da dišu i da još uvijek ne probijaju visoko (iako moram priznati da se od početka po visini nadvijao neki mađarski cb, a u strahu su velike oči) pa sam ipak odlučio vratiti se u osijek. između đakova i osijek je bilo zatvoreno i olovno crno, ali se ipak naziralo da se osijek počinje osunčavati tako da sam bez straha mogao ispenjatzi zadnji stup i zapaliti na drom

http://www.paragliding.hr/index.php?opt ... Itemid=101


nedjelja je trebala biti bolja, ali je pojačala sjeverna komponenta vjetra, i preko mađe su se navukli neki visoki oblaci. tako da je start bio "dosta kasno" s obzirmo na megalomanske planove koje sam imao, pa sam se još i mučio više od sat i po do vuke na malim visinama, od krućžženja mi se vrtilo u glavi jer se moralo vrtiti usko, ali su se onda počeli pojavljivati malli cu zapadno od mene. uspio sam dohvatiti prvog i na jedvite jade ispenjati do baze 1500m. situacija se vidno počela popravpljati na zapadu (vjetar je bio sjeverozapadni) dok je u osijeku još uvijek bilo plavo. s obzirom na moj povratak u zg odlučio sam i dalje nastaviti u smjeru zapada. kod jezera borovik sam malo zapeo i moram priznati da sam bio umoran i da sam počeo brljaviti. mogao sam nastaviti preko našica po ravnici prema slatini, prema brodu sam odustao jer je tamo dalje pukao jedan mali cb i mogao sam preskočiti u zlatnu dolinu. na kraju sam izabrrao krivu varijantu i upao u neki plavi ciklus ispušio, linija prema slatini se isto pogasila, ali se zato linija prema brodu i dalje otvorila i kad smo prošli onuda autom, vidjeli smo da vjetar vuče sa istoka, što bi ipak pomoglo. najlošija odluka tog leta je što sam mislio da je kasno pa se nisam vratio na ravnicu koja je radila još do kasno popodne, terrmika je razbila vjetar, što znači da se vjerojatno ipak mogao odraditi barem dio nekog megalomaskog plana.

http://www.paragliding.hr/index.php?opt ... Itemid=101

hvala ekipi ak osijek

Zaista divan dan!
Vidjeh ga još dva dana prije prateći prognozu. Neki CBovi bri trebali proći i ostaviti za sobom SZ od nekih 4 m/s. Inače, počelo je klasično osječko ljeto: svaki dan kupanje na popularnoj kopiki, pa bježanje od moguće tuče, pa opet na kupanje. Istovremeno je moguće vidjeti i po 4 CBa u okolici... i to ko svaki božji dan. Polja sa kojih je svježe skinuta pšenica, usprkos nedavnim poplavama, generiraju jake stupove. Dodajte tome još malo hladnog zraka sa sjevera i eto tornjeva.
U subotu predvečer je počela pucnjava po Baranji i drugi dio malo istočnije. Sudeći po debljini munja koje su parale prema zemlji i trajale ponekad i više od sekunde, to nikako nije mjesto gdje bih volio biti. Posljedica toga je raspadnuti CB kojemu je trebalo cijelo prijepodne da ga sunce i vjetar rasplinu do kraja. Ostali dio priče znate.
Ipak, moram reći da je vožnja bila prilično muška. Termika sa polja pokušavala je probiti nekakvu temperaturnu inverziju i tu je bilo prilično teško odrediti gdje diže i koliko. Kasnije se otvorila rupa malo jače aktivnosti i moro nas je uspio dići gore u gotovo pola sata. Neposredno prije toga zakačio je i sam te se nešto nabrao vukući za sobom 500 m spomenute špage. Uz sve podrške sa zemlje nestala je koncentracija, a mi smo krenuli u potragu za špagom čiji pad nije nitko vidio po nepreglednom dijelu nepokošena polja (naravno). Ali, počelo je raditi. Dečki su me oduševili; uspjeli su pobrati iskrzani dežurnjak i za čas se prebaciti pod kumulus koji smo komentirali pored starta . Šteta što se nisu zadržali, ali meni je trebalo prilično vremena da se nakon niske šlepe pokupim do vrha. (čuvali smo dva puta lomljenu špagu kako bi se svi brzo podigli). Krenuo sam u jurnjavu za njima bez skupljanja viška visine i za čas se našao na Dravi. Osijek je divan iz te pozicije. Kao što Kova kaže, divan je i prolazak pored Kopačkog rita, pa preko minirane šume, a sa predivnim pogledom na svjetlucavu ravnicu na kojoj se još uvijek zadržava puno vode od zadnjih poplava (nažalost crče kamera, ali probat ću spasit nešto). Imao sam ponekad i 6 banki bez speeda, pa kad sam doletio do Drave pomislih da su dečki kapnuli po putu jer sam ih morao već negdje sresti. Cijelo vrijeme sam bio prilično nisko pa se nisam usudio nad grad te krenuo po slavu nad pune bazene Copacabane. Pomislih kako bi bilo zgodno sletiti pored bazena i malo se bućnuti prije nego netko dođe po mene. Kako je sve držalo krenuh nazad sa idejom da se vratim do Luga gdje je taman počeo krčkati mirišljavi (paprika iz Luga je ultimativni dodatak jelima) fiš sa 6 kg domaćeg šarana. Ipak, spustio me prejaki SZ na biljskoj cesti taman pred miniranim dijelom. Vjerujte mi da bih prije tamo sletio samo da znam kako tamo nema komaraca. Uf! Previše vodurine leglo je tonama komaraca (a sigurno stane u tonu bar soma onih domaćih). Uvjeren sam kako te mogu pojesti ako dovoljno dugo stojiš usred te blatne njive. Oborio sam sve rekorde u slaganju krila i potražio spas na benzinari i u hladnoj vodi. Čuh se sa dečkima i obradovali su me vlastitim rekordima . Dobro ih je namlatilo, ali su ipak požalili što nije bilo koncentracije za nastavak. Ostalo je još dobrih 2-3 sata i sigurno Đakovo u džepu.
Došao sam u Lug sav ispikan (majkuim, najviše vole pikat u vratne žile).
E, tu je sasvim druga priča.
Moro redom vadi Autan, pa Rakiju, pa ledenu vodu, pa de probaj fiš, pa oš sad malo gemišta, pa daj gitaru, pa oš čut moju novu stvar, a gle zna i Kova lupat po gitari, pa djeca se raštrkala među domaće životinje svaki sa kuglom sladoleda, pa daj još jedan putni, pa ajme majko di je Zagreb, pa nemojte se ljutit, al moram pomalo, pa aj ti rođeni, a mi ćemo još malo ostat.

Joooj, kako vas mrzim...
Moje spagete karbonara su isto bile super...

Slavonijo ko te nije volio...

LP!

P.S.
Aaaaaa, vidimo se mi poslje drzavnog... Spremite rakiju i mirođije... ...