Prenosim sa neistraženog jedriličarskog foruma...

Kolege jedriličari postavili su pitanje priključka na zavjetrinski val. Jedriličari AK Zagreb su često letili na Bjelopolju i postizali visine i do 8.000 metara (pokojni Silvo Benčić postigao je visinu koliko se sječam oko 8.000 metara QNH). Na istoj lokaciji ali sa priključkom na val sa Bihačke strane pomoču rotora davnih godina jedriličar AK Zagreb Malčević je postigao visinu državnog rekorda koja još uvijek nije oborena od 9.500m QNH (pišem iz sječanja te nemam podatak o točnoj visini u metar ali cifra je tu negdje). Malčević je šlepan sa Bihačke strane u rotor a na visini iznad 2.500 m na zavjetrinskoj strani uhvatio je val. Letenje u rotoru je vrlo neugodno sa jakim bacanjima, iako si dobro vezan imaš osječaj da glavom udaraš o kabinu. Kada uđeš u valno gibanje sve se smiri i jedino po instrumentima vidiš da letiš. Dizanja su konstantna i kreću se od 0,5 m/s do 3 m/s ovisno o jakosti vjetra koji je izazvao val i o visini na kojoj se nalaziš.
Prilaz valnom gibanju sa strane Bjelopolja je lakši, jednostavniji, ugodniji i jeftiniji. Kada puše dobar jugo ili jugozapadnjak jedrilice se šlepaju na tako zvanu malu padinu. To je ona padina iznad crkve. Visina šlepa je oko 150 do 200 m QFE. Ako padina drži, na njoj se postižu visine do 800 - 1000m QFE i zatim se prelazi na veliku padinu u smjeru sela Frkašić. Po velikoj padini, to jest planini Plešivici, leti se do 2.500 - 3.000m visine te se zatim prelazi na Bihačku stranu Plešivice i traži se zavjetrinski val. Kada ga se pronađe leti se kao po padini uzduž vala tražeći poziciju najboljeg dizanja. Znaći nos jedrilice malo u vjetar i slijedi se val.
Opasno je pokušati prelaz na Bihačku stranu na manjoj visini jer je malo vjerojatno da će se val naći tako nisko a povratak na privjetrinsku stranu više nije moguč na manjim visinama. Tada ti preostaje jedino pustiti se niz vjetar i sletiti na Bihačkom sportskom aerodromu ili nekoj oranici.
Priključak na val sa strane Bjelopolja ćesto je moguč i uz pomoću vala kojeg smo mi zvali "Pred Val", a on se pojavljuje posred Bjelopolja u smjeru: selo Frkašić - pilana u selu Bjelopolje. Taj val se pojavljuje kao treći ili četvrti titraj vala koji je nastao na Velebitu i amplituda tog vala je već relativno mala te njegova dizanja idu od 1.800 do 3.000 m QFE, što je dovoljno za prebacivanje na Bihačku stranu i traženje zavjetrinskog vala nastalog od Plešivice.
Na gore opisane načine priključka na val u jednom danu postigli smo 5 dijamantnih i 4 zlatnih visina. No to je bilo negdje 1986 ili 1987. godine.
Nadam se da će aktiviranje letilišta "Zvonimir Rain" u Bjelopolju opet omogučiti takove visinske letove, no za to je potrebno opremiti jedrilice opremom za kisik i to profesionalnom, jer sve ostale improvizacije mogu završiti tragično. Hipoksija je gadna stvar! Preporučljivo je prije visinskih letova proći ispitivanje u barokomori da piloti vide reakciju svog tijela na visine.
Za sada toliko, pozdrav svim jedriličarima uz želju da ćim prije osjetite užitak letenja u valu. J.Walker

Kolko sam ja čuo 3inešto(3500?) je max na Bjelopolju na našim krilima..ja bio na 2200 najviše do sada a to je tek 600 iznad vrha..
Bjelopolje

Ja sam jedanput bio blizu 4, al nije uopće problem probit 4-5 po dobrom danu na Bjelopolju. Kad sam napadao stotku s Bjelopolja, baze su večinom bile od 3,1 - 3,4, a visina baze vjerojatno do 4,5-5,5. Jedini razlog zakej ne probijamo te rekorde je temp od -10 (uvijek rano proljeće i tolko se leda nakupi na tebi da popizdiš) i čisto gubljenje vremena jer za 5min imaš novu 7cu i vračaš se sa 2,5 na 3,2 i sa 70kmh ciljaš slijedeču. U bazi moraš letit IFR i nemaš pojma di je sljedeća niti di je birc, tj. sletište..

Na visinske rekorde se večinom pale oni PG koji nejdu ili još nisu krenuli na prelete.. a vjerojatno je tak i sa JED..

Dva su problema:
Brzina vjetra u valu na kome se jedino i mogu postići te visine. PG krilo je jednostavno presporo da bi moglo "zajahati val"

Visina i visinska bolest. Morao bi nositi kisik tj opremu za disanje. Problem je težak cca 1500€ i par kg.
Nemoj se zavaravati da možeš "duboko disati" i sl. Granca je do onog trenutka kad ti postane lijepo. Nakon toga je često prekasno.

O visinskoj bolesti: http://en.wikipedia.org/wiki/Altitude_sickness

Više o valovima: http://www.mountain-wave-project.com/

Pozdrav
Petar

PS: Meni je odavno san i živa želja zajahti na tim valovima, pa sam si kupio jedrilicu.

pa niej tako strašno skupa oprema za disanje.

http://www.eagleparagliding.com/store/i ... 48c518e889

baš sam si naručio neki dan

E, a na kojoj visini uopće počinju prvi simptomi i problemi u vezi rijeđeg zraka.Znam da tu ima i puno individualnih komponenti,ali gdje otprilike možemo očekivati da bi nam se moglo početi "mantati"...?

4500

Neće ti se mantati, nego će ti postati jakoooo lijepo i jakooo zabavno.
Ima dosta filmića o tome ali se sad ne mogu sjetiti nijednog.

Pozdrav
Petar

Zanimljiva tema. Moram priznati da sam i ja dosta razmislao o tome, posebno za Bjelopolje. Dal mozda netko ima nekakav GPS track od tih letova, ili mozda postoji neki link gdje se to mze vidjeti??

Od jedriličara ne možeš, daaavnooo se to letilo. U "mraku", bez GPS-a. Rekli bi "letilo se po IFR"
Od Vedrana i drugih PG na OLC-u.

Pozdrav
Petar

*

Hm Bjelopolje zna složit zanimljive uvjete...
Pored toga da ih je preko u Bosni završilo 74ero (hehe ali tu negdje) jer je lako zajašit sam vrh brda ali nazad nema lako..pa do skoro mahnitih promjena smjera vjetra, barem na podu...
...na zadnjem letenju tamo smo letjeli u pravim rotorima onog manjeg isturenijeg brda-grebenčića...i to je fini rodeo, na granici potpunog beda..**jer je vjetar počeo preljevat sa sjeverne strane..

..još smo pokušali zavriti stup koji je dolazio sa polja i išao prema tom mjestu ali su nam krila u tim trenucima bila vrlo moćno stepavana...**ko je letio u rotoru zna da ga je teško opisati ali da je osjećaj nespojiv sa privjetrinskim zrakom....hm mogla je bit i neka mini konvergencija..?

..i pravac nad ono mrcinsko polje, tamo se tvari smire i na povratku na sletište opet prolazak kroz sjever koji se preljeva preko grebena i dolazi nad sletište sa 5-6m...
..a za 5 min puše SE od 5m..!!..majke mi.
naravno na finoj visini nad grebenom radi konvergencija...

Hvala, mislio sam na tackove od jedrilicara, inace sam i sam letio na bjelopolju nekoliko puta. I krivo mi je sto je taj teren do sada bio tako malo "iskoristavan", al vidim da su se stvari pocele mijenjati zadnjih godinu dana, a to mi je drago.

Simptomi:



Pozdrav
Petar

Od sad nosim karte za slučaj da se nađem na "pogodnoj" visini !

U avionu sam par puta dozivio pins and needles i cak sam se dva puta pri tome srusio, ali to je bilo nakon 10h leta i obavezno dok sam spavao me probudilo peckanje u nosu i tockice ispred ociju.

Vjerujem da je visinska bolest vezana i za stanje "duha i tijela", ako to tako mogu rec.
Na Bjelopolju sam vise puta bio na 3700 i vise, na Gredi skoro nikad ispod tri, ali nisam osjetio niti najmanji oblik visinske bolesti. Dali je to vezano za odredjenu kolicinu adrenalina ili uzbudjenja nebih nebih htio tvrditi, ali ja vjerujem da je.

Ponekad me zna uhvatiti neki blazi oblik panike ili nelagode, ali je nevezan za visinu i brzo ga rijesim dubokim udisajima i malo vecom koncentracijom...

LP!

Koliko je maksimalna visina na kojoj ste letjeli parajedrilicom, i koliko su kod nas baze u Hr.?!
U Osijeku su najviše baze bile na 3.000m, možda se moglo više (jedrilica) ali jedriličari ne idu u oblak .
Ja osobno sam nabrao iznad Baranje 2.200m a prosjek je 1500-1800m !

LP

Morelli