Malobrojna (ali hrabra) ekipa Kolibrića potpomognuta Grunfom Krešom pohodila je danas Ivku. Na startu izgleda lošije nek jučer (vjetar bok Istok, Prigorec u sjeni...). Krešo se ponudi kao sonda i ak iscuri odmah kreće pješice po Brumma. Starta i curi, curi, curi, ne vidimo ga...
Zovemo Strahu JI, zovemo Pohorje JI, Donačka JI, RG ne radi...
Stavljamo ruksake na leđa da otiđemo na Strahu te čekamo Kikija (koji "čuči u šumi i čita novine") da nazove Krešu nek ne dolazi gore jer se mi spuštamo Brummom... kad ono:

Netko vikne: "Krešo vrti iznad Ivanca i penje se pod bazu..."

Dalje bu napisal Kiki koji je danas rasturil...
"Dela Kiki ko da mu je dvajst..."

LP

---------
Premješteno iz 'Kamo na letenje'
Moderator

Nije bed.
evo...

Nakon jučerašnjih najava mislili smo da bude puno više pilota čekalo prijevoz za Ivku na dogovorenom parkiralištu…
Šokre i ja, dakle, čekamo Kneza s kombijem na parkiralištu Lidla u Ivancu.
Shit…ISTOK
Zurimo u oblake kao da ih želimo skrenuti u pravom smjeru…serem…ŽELIMO ih skrenuti, ali ne ide.
Stigao je Robi-Lepi, pa za par minuta Vlado-Majstor.
Buljimo u svaki auto koji ulazi na parking u nadi da nekome viri krilo iz gepeka…što bi značilo da nismo jedine budale koje su došle letit.
Ispalo je da jesmo.
Vijećanje ….a.)dal da uopće idemo gore , b.) dal nam se više isplati kombijem ili autom, (pa nas onda Knez uvjeri da treba pozitivno razmišljati) c.) koliko košta autobusna karta iz Savudrije do Ivanca, za natrag?. 
Do vrha Ivanščice su me već uvjerili da bi moglo biti super danas.
Aha…

Pogled s vrha ne može biti gori…Inverzija na soma metri i nekakve baze na cca1400.
Haa?

Niš', Šokre bu sonda, a mi bumo se bacili tek toliko da se ne drndamo dole u Brummmu.
Vlado si je namotal flaster na jetru i izvija se od bolova.
Prokleta puničina sarma.
Knez nije optimist, al je spreman skočiti do Prigorca…Robiju je ionak auto tam, pa nema izbora.
Puše Sjeveroistok, pa sjever, pa nula…čak…blaga leđa.

Krešo starta, a dečki pakuju stvari, jer je ipak pregrdo.
Izgubili smo ga iz vida u par sekundi.
„Nema tu kruha…“

Dogovor je da se Šokre javi čim sleti.
Idem ja u šumu za to vrijeme „nabrati vrganje“.
Prošlo je više od 20 min, Šokre se ne javlja…valjda nema signala.
Ja u vrganjima do grla (proklete lignje s tartarom od sinoć), a Robi trči prema meni sav van sebe…Kiki!!! Kiikii!!!
Ne bu valjda natrčal baš na „berbu“.
Stop.
Zabrenzal ja baš kad sam pomislio gađati ga sa sto kuna da mu skrenem pažnju.

Kiikii!!!! Šokre je na 1100 nad Ivancem.

Haaa!!!!
Kak taj lik to uspijeva?
I fakat mic po mic, piči znalac pod bazu.

Vladijeva jetra je doživjela nagli oporavak, Robi se raspakirao u minuti, a Knez je već bil u zraku.

Za par minuta i ja pičim prema…stvarno ne znam kud sam krenul…ali probat ću prema Lepoglavi.
Vidim da Robi pikira livadu kraj svog auta, Šokre visoko iznad nas izlazi iz oblaka.
Idem i ja …za to se i gine….koji prizor.
Hmmm…ali ne ide.
Ok, bit ću skromniji …furam dalje prema Lepoglavi…oko mene je samo šuma , a dizanja…NEMA.

I baš tad…bi..bip…biiiip……he he
Ide na 450…500…620, he he,nikad se nitko nije toliko radovao Lepoglavi.
E sad već vidim Kneza. Vrti majstor na 600-700m iznad ulaza u grad.
Ja sam 100-150 iznad tla.
Vrijeme je za prepisivanje.
Čujem kako Robi javlja da su Knez i Šokre iznad Lepoglave, a Kiki negdje sletio u Ivancu.
A ne prijatelju… , tatica je još u igri…
1100-1200 nad Lepoglavom i krečem prema Bednji.
Osjećam kak' mi lastika na tangama popušta.
Ivanščica-Bednja, moj osobni rekord…halooooo!!!
A evo i Mavericka, Vlado probija zvučni zid prema izlazu iz Lepoglave.
Knez je već odlučio sletjeti doma , svaka čast.
Vlado i ja nastavljamo vrtjeti u dizanju.
Nad Bednjom bodem stup…ovo se ne propušta…1350…poslije 1400 ne vidim više ni prst pred nosom.
Vario vrišti ali potpuno ritmičmo, a krilo kao da je u laminarcu.
Prvi put sam u oblaku…osjećam dobrodošlicu.
A onda panika… Kikiiiiii!!!
Okreni prema jugu i idemo preko Strahinjščice!!!.
Ok, ali gdje je jug???
Prebacujem gps na kompas, ali nisam siguran da je Vlado dovoljno daleko da se ne sretnemo face to face.
Ok, nisam više sam u igri…izlazim s ušima i krečem pod spidom prema vrhu Strahe nad kojom je baza na otprilike 1450.

Zajeb.
Ide samo dole.

Povratka više nema…a ni mjesta za sletit.
Kamenolom? Kuruza? Šuma? Tu je neka mala livadica u visini kamenoloma…i „doing!!!“

Sve u svemu…dan je ispao ok.
Nakon svega vjerujem da ću naučiti letjeti…kad-tad. 

---------
Premješteno iz 'Kamo na letenje'
Moderator

Čestitam Kiki na dobrom letu, a najviše na tvom comebacku! Dugo je trajalo. Od početka si bio perspektivan letač, ali si se zaustavio malo u razvoju. Osjećam da si probio tu blokadu i da letiš dalje

Sad si ušao u novu dimenziju letenja. Samo naprijed, razumno i strpljivo (uvidio si da se brzanje zna prometnuti u "kašnjenje"). Potencijala imaš.

PS: dobar esej!

Bilo vas je lijepo gledati iz učionice 81.

Bravo svima, a pogotovo Kikiju na novom osobnom rekordu!

Bravo svim akterima jučerašnje avanture, no posebno Kikiju.
Evo, stari, već treći put vrtim IGC u CompeGPS 3D vieweru i samo si mogu misliti koliko si užival.

Otpustio si ručnu, zaboravio na kočnice, odbacio breme nedaća i loših horoskopa i, eto, odletio!

Ma, nek ti ovo bude najkraći let u novoj sezoni i početak novog letačkog razdoblja!

LP,
T!

Shit…ISTOK
Zurimo u oblake kao da ih želimo skrenuti u pravom smjeru…serem…ŽELIMO ih skrenuti, ali ne ide.

Najprije cestitke na letu!

A sad ne kuzim ovo gore; kaj fali istoku na Ivancici?

U pravilu niš.Kad nebi bila izražena i južna komponenta.