Moram se odmah ograditi jer će ova foto-reportaža biti više foto nego reportaža. Naime, ne znam baš što bih puno napisao. U par rečenica, dan je bio dobar, baze su bile visoko i iako ih nije bilo previše s brzinom u glajdu nije bilo problema doći do sljedeće s 1500m visine. Termike su bile srednje, one jače nisu bile predivlje. Uglavnom, letenje nije bilo prekomplicirano ni preteško.

Slike bi to ispričale ovako:

Po mom iskustvu, ne možeš naći dobar stup, a da ti ovaj tip ne dojuri u njega s bar tvojom visinom.


I onda nakon doticanja baze i pravac van on mora izletit iznad tebe...


Bilo nas je nekoliko na početku no nisam baš pokopčao tko sve - osim Damira, jedino sam za Saleta bio siguran.


Letenje je bilo lijepo - ova slika najbolje govori o tome...


Eh sad, poslije Zaboka uvijek je mala kriza. 1500m je po osrednjem danu inače ok visina za ostavit slab stup i tražit drugi, no kad dođeš na tu visinu s 2500, čini ti se da ćeš scurit ako brzo ne nađeš nešto. Putem do Zaprešića sam se zadržavao u nekim slabim dizanjima i čak prije ostalih našao stabilan, ali mlak stup koji me odnio zapadnije. Kad je ostatak ekipe pokupio petardu prije Zaprešića i kad sam ja konačno dojurio u taj stup on je prestao raditi. Tu sam se malo iskilavio zbog straha da ne iscurim do Samobora no osim većeg gubitka vremena nije bila neka frka. Preko japetičkog područja isto nisam mogao baš slikati, a do Karlovca se često curi pa treba pazit.

No kad jednom s nekom visinom dođeš nadomak njega onda je već puno lakše. Ono ogromno groblje npr. mora 100% raditi.



No kad sam zavrtio stup, do mene je dopro miris hmelja! Izgleda da je prvi lijepi veliki dežurni stup ipak pivovara!


Karlovac i njegove rijeke...


Taj stup je super, odnosi te visoko, a uvijek ti dozvoli podužu foto-seansu uz lagano vrtenje jednom rukom.



Karlovac ostaje daleko iza i ja sam na ruti uz autoput...


No pravac pored Mrežnice nekako ljepše izgleda pa mijenjam smjer...


Prošlogodišnja stotka do Zvečaja je daleko dolje, do kraja dana ima još vremena - eh koji gušti...


Ipak, dizanja nisu više baš česta ni jaka, do baza se ne može (ili neznam izvrtit..). U jednom jako zakošenom stupu ipak se nekako dignem dovoljno da ugledam Josipdol..

i Ogulin.


Pokušavao sam još nešto navrtit prije Josipdola, al nije išlo. Korpar je već dolje. Pićo me supersonično stigao s relativno dosta visine koju nije mogao/želio iskoristiti kad je vidio preko kakve šume bi se morao uputiti.
Vedran dolazi iz pravca Ogulina, isto s viškom visine, ali s isto malo volje da je pokuša iskoristiti za prelet Kapele ovako kasno popodne.

Kratka piva sa Zoranom i sretno nađeni lokalni prijevoz do željezničke u Ogulinu, taman na vrijeme za još koje pivo prije dolaska vlaka u 20:10.
Dojava da je Damir kod Otočca. Iskreno, nisam se puno ni iznenadio. Letio je brzo i efikasno i maksimalno iskoristio dan koji jest bio vrlo dobar ali ne baš ono fenomenalan.

Mislim da je 200+ na ovoj ruti moguće.

Laku noć i hvala na pažnji!



Eh, da, još malo slika na: https://picasaweb.google.com/paraglidin ... ol1052011#

Super fotke
I ja bi

Jel se ti to nama rugas...
Kako onda tebi izgleda fenomenalan dan...

Cestitke rekorderima...!!!!

LP!

da, stvarno .... da kažeš odličan, pa nekako, al vrlo dobar ... ccc. No, može biti utješno nama koji smo propustili priliku prije Zaprešića ...

Rekorder je samo jedan!

Pa i ja imam slično mišljenje kao i Žac o danu. Nije baš išlo glatko. Ili mi ne znamo čitati dan kao naš novi/stari rekorder. Vidio sam i letio puno bolje dane. Ipak, rijetki su dani sa sličnom situacijom na području 100 + km. Pa daj šta daš

Vrlo dobar, odličan - ali u svakom slučaju ne 'fenomenalan'.
Ok, možda ta opaska zahtijeva dodatno objašnjenje.

Dan je bio 4+ glede općih uvjeta na nekoj točki puta. Ali bitno je i ovo što Toni kaže: glede konzistencije uvjeta na velikoj daljini (dakle nije bilo značajnih rupa) dan jest bio za 5.
Da bi dan bio 5+ trebalo je ili malo jače puhati iznad 2000m ili da su baze bile još više - recimo na 3 soma.
Da je bilo oboje - onda bi dan bio fenomenalan (5++) i Damir bi leteći kao što je letio vjerojatno odletio i 200km.

Ha čuj, uvijek se može desiti da scuriš - pitajte Damira za onaj dan kad su Župsi i Vedran odradili 150km. Po Vedranu, taj dan je bio još malo bolji - išlo se brže i baza je bilo više.

Da, taj dan je bil mrvicu bolji. I stupovi i vjetar su bili jači.
Da je ovaj zadnji dan bil ko predzadnji onda sigurno nebi ni razmišljal o trokutu.
Još jedamput čestitam svima na stotkama!
Svake godine neko novo iznenađenje! Čovjek jednstavno mora voljeti ovaj sport

Da! Ali gdje su granice? Pred 2 godine stotka je bila naučna fantastika. Da bi uhvatili svoju prvu stotku za faja ljudi su putovali u Brazil, Afriku... i šta ti ja znam gdje sve ne! A danas! Danas je dosta probuditi se ujutro, pogledati nebo, malo sjesti za komp i već možeš reći "Evo onih par 'budala' će danas opet izgonjati stotku plus!".( Naravno da je ovdije riječ na "b" upotrebljena u najpozitivnijem mogućem kontekstu, stoga bez moralnih predavanja.)
Nadalje, sad kad se već razmišlja o 200+, mene je sram uopće i stavljati track na OLC ako nije bar 50+... što će reći da u zadnje vrijeme gotovo da ni ne pogledam GPS ako sam u zraku bio manje od 2 sata. No da! U svakom slučaju ovo što majstori rade u lijepoj našoj u zadnjih godinu dana, nemožeš ne diviti se tome i željeti to isto. Pa tako i ja vjerujem da ću jednog dana piti pivu na nekoj željezničkoj/autobusnoj stanici i čekati svoj prevoz za doma... nakon troznamenkaste cifre na đipsiju!
Zato, klanjam se do zemlje hrabrim dušama koje su svima nama generator naših sopstvenih želja i vjerovanja!
Hvala Vam dečki!!!

Dečki svaka čast prek 100 km napraviti, a ne stati, to je za mene i Rudu nepojmljivo, mi kad ideme po cesti motorima, moramo barem 3 puta stati na 100 km da rokmemo pivkana

Pozdrav

Rano jutro, pola šest ... nema Milene, al ima se što za čitat, prije odlaska na čvenk s nekim ribama ... nemam namjeru polemizirati, pogotovu s ljudima koji odlete 100+, al, prijatelji moji, pa što bi vi htjeli, ili bolje, što hoćete reći? Daklem , fenomenalan dan je onaj za 200+? Naravno, doći će i taj, pa i taj, za neko vrijeme, neće bit fenomenalan ... Za sad, ovaj je bio takav i takvim ga proglasite , i ne rugajte se (citiram) onima koji ga nisu iskoristili kao vi. Ma taj dan je zaslužio barem printscreen olc-a i vješanje na zid, jedan od najljepših letačkih dana u Hrvata. Pa na tu Ifku dolaze već i Slovenci , i to krema, ne bi li postigli barem približan rezultat kao neki od vas, a vi se već qrčite??? Ili samo neki od vas .... Bemti, letiš 4,5 čuke, sletiš u nedođiju, i kukaš kak nije baš neki dan ... kajgod (eto, ja ko Bandić) . Još jednom, kapa dolje svim majstorima tog "vrlodobrog" dana ... I još nešto, pogotovo za one kojima je prviput : ovo mi sliči kao da prviput "umočiš", a poslije pričaš ekipi kak mala i nije bila baš nešto ... ko da cijeli dotadašnji život nisi želio baš to, ma dajte, uozbiljite se ...

Rezultatski, dan je bio povijesni - drago mi je da sam bio dio toga.
No kad se obori rekord onda se pojavi jedan miks osjećaja: s jedne strane si zadivljen, s druge se zapitaš: 'pa dokle?!', 'jel se uopće može više!?'. I naravno, nadaš se da može. Nadaš se da to nije bio dan kakav se više neće ponoviti u narednih N godina.
Onda hladno pogledaš činjenice, poslušaš što vele oni koji imaju informacije iz prve ruke i zaključiš neizbježno: naše podneblje i uvjeti mogu dati i više od ovog dana - koliko god on svima bio nezamisliv 4 godine ranije.
Nije to nezahvalnost - to je tek nada i očekivanje da će ovakvih i još boljih dana biti još. To je nešto čemu se čovjek može veseliti.

Pa ovo je bio moj osobni rekord! I u biti, XC best buy u mom cijelom letačkom stažu - nikad nisam s manje frke odletio toliko puno. Ali veselim se i nadam da će se to ponoviti. I sretan sam jer mi se čini da činjenice govore tome u prilog.
Samo još da imam sreće pa budem u mogućnosti otići na letenje kad ovakav dan opet naiđe...

Cijenim svačije mišljenje, pa tako i tvoje Roman. Ipak, ako ti smiješ izreći što ti se čini u redu, ne vidim razloga da to ne učinim ja. Možda se tebi čini da je dan bio super, ali dobro znam da ima i boljih dana. Na stranu 8 stotki istog dana, što je fenomenalno, Žac je analizirao dan i ja sam mu se pridužio. Ima boljih dana. I zašto je to hereza reći? Isto tako često slušam kako neki piloti poslije u britiji nariču da je bilo čupavo i da je razbijalo. A ja onda šutim, jer ako kažem suprotno onda ispada da serem ili se qrčim. Ne valjaju ekstremi niti na jednu stranu, nešto pretjerano hvaliti ili nešto jako crniti. Mislim da je dobrodošla kakofonija različitih doživljaja i stavova iz kojih se nešto može analizirati i zaključiti, svako ponaosob. Mnogi se boje letiti u Alpama zbog jačih uvjeta, ali tvrdim da je proljeće na grbi na Japu ili na Konju na Ivki ponekad prebrutalno. I ti isti koji se boje Alpa ponavljaju let u te brutale. Meni je to suludo. Alpe su lijepe, ali meni su izgubile čar jer se po tamošnjim grebenima i utabanim rutama leti kao na autoputu s uključenim tempomatom. Osim toga daleko su mi. Zato pohodim na Ivančicu, RG, Kalnik i Jap i tražim što bolji dan. Ponekad i šetnja mojim "dvorištem" u samoborskom gorju od 1,5 h i 20 km mi pričini pregršt veselja, više od puno dužeg leta. Stotke se lete da se vidi gdje je granica, ne može mi nitko reći da 5h ili više u zraku je gušt. Pa još 3-4 sata vraćati se doma. I onda opet sutra smo to isto spremni učiniti.

Čestitke na osobnom rekordu Žac.Čestitke i svima drugima koji su taj dan letili..Fotke su ti mrak..nadam se da češ mi dati koju u orginalu da imam za kolekciju..
Dodao bih i ja koji svoj dojam;
Dan je bio stvarno odličan i za takav dan vrijedi uzeti G.O. Eh sad da je bio najbolji dosad !!!(Šefe) Vidiš meni nije ili ga nisam zano iskoristiti. Za to se slažem sa Tonijem i ja pamtim puno bolje dane od ovog i siguran sam da uvijek na neki način postoji bolji dan
.U poćetku leta mi je krenulo sasvim solidno.Drito na konja u stup pa navrtim i priključim se društvu koji su nešto više navrtili od mene od mene .Vidim Damir kreče prvi ostali vrte još da bi bili čim više a ja nežalim svojeg slabog dizanja i zuuum za Damirom,t.j. malo više lijevo nego on jer vidim bazu prije Zlatara masnu, visku, jednostavno predivnu. Eh tu mi počinju prvi problemi .Nagazim na spidaru, kad papak sale kod pakiranja izvrne sjedalicu nekako okolo i i gurtne mi ostanu izvrnute (A gurtne gledaju prema meni a ne prema van) i upss možeš ga tiskati kolko hočeš špaga je namotana okolo gurtne i vuče cijele gurtne prema dolje.Pomirim se sa sudbinom i mislim si dobro pa su gurtne tanke pa to što su izvrnute i ne smeta jako.Nastavljam dalje.Navrtim fino u bazetinu ko i ostali i krenemo,neki Apšis(toni ili vesnica mislim) krene lijevo drito na bistru ja se držim lijevo prema Zaboku Vranič i Damir par sto metara desno. I tako super sve do kupljenova tamo mi je bila mala kriza ali stup kod one tvornice me diže osmicom do 2 a dalje četvorkom do 2,5 Priključuje se Vesnica i Damir a Vranič zaostaje malo kod Zaboka .Mi krečemo dajle i fino sve do Samobora ko po loju..Damir i ja nešto izvrtimo vesnica ostaje nisko damir kreče drito na plješu aja se neusudim jer znam da je hrga jednom baš tamo iscurio s tom visinom ispod,ja ostajem još malo navrtiti ali niš od toga krečem i sve si mislim kako mi treba brzo neki stup jer vidim damira nisko a ja nemam spidare..muke isosove ..prebacujem ali ništa na tom dijelu i uporno idem na Jasku umjesto da odem malo desno prema Japu.. I iscurim.
Fino jebem sam sebi sve po spisku kad zvrrrr zove Sina iz vž-a .Sale idem iz zg-a te pokupim."A nego" Brzo se smotam i Zuuuum u Pastuh kresnem Erdinger(meni omiljeni) i grah sa teletinom..taman oču platiti evo sine .
Dolazimo u Brezu Prije sljetanja Svih stotkaša......"jebem ti život radije bih putovao cijelu noć"
Sjebalo me totalno..dva sam dana bio u ku...
sad mi je več bolje jer vidim opet neku dobru prognozu sljedeči tjedan
vesnica -Zoran Korpar
Još jednom sve čestitke svima na letovima

A sto tu reći? Treba imati živaca i letačkog znanja u enormnim količinama. Ma kakav god da je dan bio kada se preleti u HR preko 100km to je ništa drugo nego čisto majstorstvo začinjeno brdom živaca! Svaka čast cijeloj ekipi a i Žacu još ka tome na dobrim fotkama ma čista MRAKAČA!!!!!!!!!!

Ma to želim od tebe čuti. Lijepo napisano, dijelim tvoje mišljenje...

Evo i mojih slika na pikasi, pa guštajte..

Toni napisao:

Meni je gušt je isto u tim teškim letovima. Nažalost nemam 100tki ali imao sam teških.
To je poseban osjećej. U samom letu bude i teško i vrlo napeto tako da nema opuštanja, ali nakon leta me obuzme sreća i traje dugoooooo.
Može se koješta događati oko mene, možeš mi raditi što god hoćeš ali u glavi mi samo bude sjećanje i emocije vezane na let i vrti se milijon puta na dan....
NIRVANA
To mi je jedan od najvećih razloga zašto letim.

Pozdrav
Petar