S obzirom da se u Piedrahiti leti do 22 h, kasno dolazimo kući pa baš i nema vremena za pisanje.
Osim toga mada smo smješteni u jednoj jako dobroj kući , nažalost nemamo wireless-a, pa moramo ići po kafićima koji se kasno otvaraju, a brzo zatvaraju,(ovdje je stalno fjaka i nikome se ne radi) tako da ne stižemo ništa.



Inaće letenje je baš kao što je i Hrga pisao u najmanju ruku zanimljivo.
Leti se po jakom vjetru koji je po Cro standardima najčešće neletiv, a ako tome dodate, hladna jutra i jaku termiku i specifičan reljef, dobijete jednu jako zanimljivu kombinaciju.







Jako su zanimljiva i skupljanja "dugoprugaša" ,pošalju ti koordinate iz neke vukojebine i ti nekako dođeš tamo, a kad tamo nikoga, stanica mu se nakon par sati leta ispraznila, a telefon nema signala.





S obzirom na takve uvijete nije čudo da su neki uveli vjerske rituale prije starta, a drugi su si opet našli drugu vrstu stimulacije u vidu mladih talijanki na startu.







Ipak, najzanimljivija su slijetanja i ona će zasigurno svima ostati u trajnom sijećanju.
S obzirom da je zemlja u pravom smislu prava Terra Fuego (spaljena zemlja) toliko je turbulentno da nije nikakvo čudo ako pri slijetanju promašite 5 livada velićine Plesa i na kraju sletite u šikaru, a da bude stvar zanimljiva još ste sretni što ste ipak sletili.
Kako to izgleda najbolje se vidi na primjeru našeg Zokija Korpara nakon podužeg pješačenja kroz makiju.





Svakako zanimljiva su i slijetanja na livade na kojima pasu krave.
Nezgodno je samo što često neke od tih krava imaju jaja i velike rogove.

Dosta sliči naBrazil:-)). I krava i jaja i pješačenja. Lp