Iznenađujuće dobro je bilo. Okupilo se nas sedmorica mladih, gdje smo jedino Ante i ja kvarili prosjek na niže. Zajedno preko 300 godina. Na startu ugodno prohladno Termika je vukla u kombinaciji sa JZ-Z vjetrom. Kumulusi su se iznad Japetića počeli stvarati tek oko 13h, a mi smo na poletištu bili oko 13:30h. Prvi je poletio Ivo Janje i Rush ga je odnio nebu pod oblake Vidjeli smo da ga šejka, onak dobro. Dobro je dizalo, a i curio je muški kad bi ispao iz stupa. Poletio sam oko 14h sredinom jeseni. Kako je stup na grbi bio proljetni, odlučio sam potražiti koji jesenski malo van brda i kanala koji su dizanja na manjim visinama (700-800m) činili teško vrtljivim. Nisam se prevario. Stup malo prema jugu od Grbe bio je puno iskoristiviji i manje proljetan. Ubrzo sam bio na nedozvoljenoj visini (mea culpa), pa sam odluči izaći iz zabranjenog sektora i smanjiti visinu. Iznenadio sam se koliko sam brzo bio izvan G-sloja, jer sam dizao stabilnu četvorku (a bilo je i sedmica ). Ivo Janje je ispenjao više nego što je pristojno na Japu, ali je brzo bio u G-sloju, a moglo bi se reći i ispod G-sloja. Naime, ako se G-sloj računa od terena 300m, onda bi se trebalo računati i kad si ispod vrha terena 300m, dakle u depresiji si, a Ivo je bio u depresiji kad je izlazio sa Malog Lipovca prema Maloj Plešivici i bio u kanalu. Ivek je probio 100m, ali je to brzo i kompenzirao depresivnim visinama.

Na startu su ostali Roman, Pintar, Kompa Dragec i Box (prema starosnoj dobi) gledati što se događa. Ante je poletio odmah za mnom. Odlučio sam letiti prema Samoboru i maknuti se sa koridora. Nad Oštrcom sam vrtio neka konvergencijska dizanja (vuklo je sa više strana). Sjena se nadvila nad Samobor, Sv. Nedelju i dalje prema Zagrebu. Tu sjenu je činila jedna ogromna kumulostrada. I to baš preko Zagreba i CTR-a. Nisam htio tamo. Mada me vuklo. Okrenuo prema Bregani i letio po vjetru u traverzi, u zapad koji je generalno puhao. Do Bregana nije bilo problema, a onda plava rupa preko Save sve do Zaprešića. Kumulus tek tamo kod Kupljenova. A nad Sljemenom guste tamne kumulusne baze. Šmrc. Do Brdovca me uspjela stići sjena stratusne kumulusne naoblake i tako sam curio do Zaprešića. Niti 50 minuta leta. Slijetanje uz prugu, kod želj. stanice, slaganje i u vlaku sam bio oko 15:30h, a u Kustošiji, gdje mi je bio auto u 16:00h. Usput sam se razgovarao Pintarom na stanicu (bio je negdje iznad Desinca) i dogovarao njegov prijevoz sa Krešom. Pintaru je bila jesenska rapsodija u zraku. Ili se možda kaže jesenja rapsodija.

E, a sad da vidimo kako je bilo na Triblju.

Na Triblju prava proljetna termika hehe.

Dolazimo na start i tamo Doc Sonja, Tomek i Tanika. Čekaju...
Sve je zatvoreno Stratocumulusima i vjetrulja jedva da se mrda. Spremim se ja a ovi nekako u nevjerici. Mislim si, hladno je za krepat, dovoljan je samo prdac da nas drži u zraku. Rekoh danas je super dan i cimaju me te poletim. Prvo slabo dizanje, ali držimo se na grebenu. Starta i Biondi i Petar a Doc je kraj mene. Krenemo prema Križišču i na jednoj čukici počinjemo da vrtimo 1- 2 ms. Ide polako i Petar, Biondi i ja se držimo skupa i penjemo, penjemo, penjemo 30 minuta i huh evo nas na 2000 soma. Psujem jer je hladno ko u Sibiru ali ipak 2 soma u sjeni je dva soma. Derem se ekipi da moramo se strpiti da dočekamo sunce koje je već bilo na Tuhobiću. Mi na 2 soma i baze ispred na grebenu malo pod nama. A Onda je došlo sunce.... A joj.... Takve sočne baze su se stvarale dizanja ono baš prava 4-5 ms. Meni jedan od najboljih letnih dana na Triblju. Baš prekrasno plavo nebo sa prekrasnim Cu. Niš đir prema Tuhobiću pa Brezama pa na slijetanje jer mi s pišalo već na tuhobiću.
Pogled je bio do Ilovika, iza Paga , Bijele stijene kao na dlanu fantazija, a nitko nema fotić. (doduše neznam kako bih sa smrznutim prstima slikao)

Uglavnom tko niej došao se zaj.......

Sonet o Triblju
(Sekspire jedi govno)

Lijepo sam im reko
na Triblju cemo letit
Kad bi sluso neko
Ne bi moro prijetit

A ovako sam trebo
Lagat i to jako
Sam bi sebe jebo
Da nisam nigdje mako

Tako sam i stigo
Na start skroz u tmini
I pod to nebo gadno

Krilo ja sam digo
Začas u visini
Bemti al je ladno!

Krenuli smo iz Zg oko 11. Trebali smo u 10, al prometne nesrece uvijek imaju tu nezgodnu naviku da se dogode bas na onom dijelu autoceste koji planiras koristit u sljedecih 15 minuta tako da smo Tomeka i Taniku morali malo pricekati. Sretni kao mala djeca kad na aerodromu konacno docekaju strica i strinu iz daleke pecalbe, bacili smo se na kuhano kestenje ko sovjetska djeca na mekburger. Nekako sam opet uspio nagovoriti Berlinga da u guzicu utrpa cetiri i po opreme (onaj paraalpinisticki isprdak moze se racunati kao jedva pola opreme ali zato Shrek to tezinski kompenzira) i na autoput. Mnogo ti hvala, bivsi premijeru, na tako divnim autocestama. Jos ako bi tvoj klon (hm, kako je zenski rod imenice klon? klonusha?) malo smanjio cijenu benzina pa da mogu na toj autocesti bezbrizno odvrnut gas do kraja, e to bi bilo super!
Ovako, Tomek je poceo nesto gundjat kako to da jos nismo stigli, pa zakaj se vozimo 130 i tako sve neke nebuloze nespojive s pravnim ustrojem i ustavnim poretkom RH. Nadljudskim strpljenjem doso sam do Fuzina, gdje nam je ljubazna teta slozila sendvic sa zimskom. Kobasicu tog kalibra komotno su mogli ispaljivat iz debele Berte. Da zimska, polarna! Za svaki slucaj usput se naso i Q-pack, ako se ti oblaci kojih naravno u Zagrebu nije bilo, ne odluce razici mirno nakon prvog upozorenja. Onda sam jos odlucio oprobat cestu preko Lica i mogu sa zadovoljstvom izvijestiti da je jos uvijek lako prohodna, potreban je samo malo veci oprez na pocetnom asfaltiranom dijelu s licke strane. I tako, metiljamo mi po startu, hladno je kao kurvino srce. Jedva da povremeno nesto puhne odozdo. Sonja tvrdi da je to rotor od bure, Tomek bi ceko da se otvori (iako kanda na Krku vec pomalo i pada kisa), Tanika ide po opremu, pa ne ide, ma ipak i.., ma ne, ma ide! Uto stizu jake snage domacina. Hrga odma na start s krilom ko Sevcenko kroz Andoru, ne jebe hej, naguto se nekih gljiva, sve nesto trabunja o neka dva soma dok Biondic stoji sa strane i vodi kladionicu "ko ce duze ostat u zraku". Da, tako je dobro. Dok se slazem kraj Hrge razmisljam kako sto prije odraditi ovu formalnost da bar odradim fiskulturu nazad po auto. Hrga, pa ja. Magus XC spremno se odvaja od zemlje. Platno tankih ljetnih hlaca ne predstavlja nikakvu prepreku ostrim zubima prvog zimskog zraka, a ni urban-chic Gora-Tex jakna nije bas nesto vjetrootporna (kolko para tolko muzike, bitno da je troslojni Mammut doma na vjesalici). Tim je vece moje ojadjenje kad skuzim da mi sasvim lijepo penjemo, metar-dva ali u potpuno zatvorenom! Ucas eto nas na soma a jos se pocele i rupice po dolini otvarat prema Kriziscu. Nista, treba tamo. Tek sto sam krenuo ono jurisnom brzinom kadli kraj mene Hrga prodje s faznim pomakom, majke ti sta je to brzo! Na oko 900m skuzim da je vrag odnio salu, a sa salom i pola obujma mojih jaja i jedno 5 cm cune te da bi valjalo brzo otic zamijenit opremu i ic posteno letit jer se nebo pocelo otvarat ko da mu je cetvrti porodjaj. Dok sam se ja s tim govnetom sporim dotaljigo do starta moro sam i par krugova napravit u 0.5 da dobijem dosta visine za uc, okrenut 180 i sletit. Tek sto sam spakirao Magusa i izvadio Shreka iz gepeka pred startom mrtav-ladan protutnji Mi-8 i to onako kul, 50 m iznad i 200 m ispred starta. Dooobro! Ne dam se ja. Rastegni, slozi, ukopcaj, okreni, nije proslo 20 minuta evo mene opet u zraku, ovaj put zabundan, ukopcan i s pustenim trimovima. Sonja me na stanicu upozorava da pogledam negdje prema Tuhobicu pod bazu. Polako opsujem prvo Hrgu a onda sebe blesavog sta se kurcim s dvije opreme i evo mi sad mogo sam bit gore a ja cu grebat pola sata po grebenu ko zadnji papak. Srecom pa se sunce pokazalo i brzo se taj metar uz greben pretvorio u dva, tri, pet a brojevi na displeju visine harmonicno su se peli prema 1800-i-sitno. Sav moj dotadasnji osjet hladnoce sabio se u desni mali prst, pulsirao u njemu nekih zarecih pet minuta i zatim vrisnuo na nokat. Hladnoca je osjecaj, ignoriraj ga, ponavljao sam noktu dok sam drugom rukom zaobilazio brdo bijele tvari s lijeve strane. Odozdo, povremeno priguseni odsjaj sunca u moru pokazivao mi je gdje je zapad dok sam pokusavao naci put kroz bazu koja se formirala dvjestotinjak metara ispod mene. Kao neko multidimenzionalno kazaliste, svaki put kad se nacas razmakne bijeli zastor drugaciji prizor - rafinerija, simetricnost industrije. Bijelo. Sekundu zatim, pruga u matematicki divnim zavojima sijece kamen, crnogoricu i goranske kucice dok se po njoj sjaji retardant. Bijelo. Sljedeci prizor, potpuna izgubljenost, pustos, samo razne nijanse crnogoricnog, kao da ljudi ne postoje. Bijelo. Pozornica se premjesta gore, na sredini sunce, nadamnom se nadvijaju tornjevi kumulusa. Bijelo. Prema meni jure Biondic i Hrga, vracajuci se od Bog zna kud. Okrecuci za njima na prednjem grebenu vidim dva Niviuka kako penju pod usamljenom bazom. Boze, da nije tako hladno mogao bih razmisljati kako je lijepo. Protresem svoje batrljke i ubacim nogu u prvu stepenicu. Opet se nesto olabavilo na sicu, krilo malo skrece. Jos kracji djir do iza Grizana i nazad na sedlo taman preko novog Hrginog pulena. Dobro on njih cera, pet mjeseci a vec jedre ko veliki...Sletim, konj na ispasi samo frkne, prijeteci me pogleda i nastavi oprezno konzumaciju. Evo i Hrge. Konj je odlucio da dvije tolike ptice na jednom mjestu ne slute na dobro i u uvrijedjenom galopu napusta lokaciju. Nedugo zatim i mi slijedimo njegove tragove. Auto, okret termoregulatora na max. i lagano dolje pa klasika, nekoliko piva u Martini, pokoja diskusija o pitanjima strucne problematike (npr. treba li se bojati usiju i zasto, te koja je visina na kojoj znas da si pretjerao) i put pod noge. Hvala bogu na ENC-u, ne moram spustati prozor, tako je prokleto hladno!

p,
D.

P.S. Oprostite na tipfelerima jos se prsti nisu skroz odledili.

Uhh.. dobar !! Sva sreća da imam taj zimski switc pa me opce na vuće gore čim više ne nosim kratku majcu ;))

KLONJA!





Upravo pokušavam iz glave istjerati sliku predugačkog nokta na malom prstu i brdo bijele tvari na staklenom stoliću u dnevnom boravku (ili na veš mašini u Karlovom WC-u) - ne onaj naš Karlo


Konačno, odličan raport! ... a vidi se i po slikama koje dobivam.

Izvještaj je super, al' hoćemo i slike! Il' bar link neki...

Sorry, nema slika. Ostavio fotic u autu. Jaja sam si htio pojest gore, cak i s ovim svojim idiotom mogo sam od deset minuta leta nalupat fotki da dobijem svaki izbor za foto godine do kraja stoljeca. Stvarno, nakon 11 godina nisam vjerovao da cu ikad vise uzivat u samom vizualnom dozivljaju Triblja al jucer je bilo nesto fakat posebno.
S druge strane, knjige su uvijek bolje od video materijala ostave nesto i imaginaciji, evo vidi kako je Boxu zabavno. A sad i mene kopka, ima li Karlo bijelu hrpicu na WC-u?! (ne nas Karlo, naravno)

p,
D.

Ne! Ide tamo kenjat jer ljepše miriše!


A da ne bude OT: Zaista lijepa reportaža, žao mi je što nisam bio s vama.

Hoćeš reći da ti je na Japu bilo loše? Panorame nisu bile tribaljske, s Hahlićima i Tuhobićem, Bakarskim zaljevom i Velebitom u daljini, ali niti panorame sa Japetića nisu za baciti. Slovenske Alpe pod snijegom u daljini. Klek. Sljeme i Zagreb kao na dlanu, Žumberak pod nogama, a sa druge strane "crte" Mokrice i Brežice. Sava između njih, a malo uzvodnije Krka. Sutla prema sjeveru. Milina. Ja sam uživao u kristalno čistom i fukin' hladnom zraku.

Evo i filma:

Ok, kako se panorama "pojavila", da se i ja editiram

Dakle...mrak!

Viva la jesen! Odlični reporti!

Ma evo i slikica. Treba mi malo više vremena da skinem s fotića, pa da to još stavim na picasu itd. Normalnoj osobi treba 30 min, a meni 5-6 dana.

http://picasaweb.google.hr/antoni.bulja ... fvCluTmBQ#

Meni je jako rijetko lošije negdje nego negdje drugdje!
Posljednja rečenica je dodana iz zejeba_cije, jer smo počeli srat o Karlovom WCu, kokainu, noktima i štatijaznamčemusvene, pa da ne bude OT onda sam sarkastično ubacio nešto o letenju.

Ipak, činjenica je da je bilo bolje na Triblju samo što bih onda bio u gadnom prekršaju jer se zasigurno nebih uspio vratiti doma na vrijeme.

Evo, ipak ima slika:



Cijeli Tanikin album:
http://picasaweb.google.si/TanikaVirtov ... #slideshow