Pozdrav,

naravno da se nakon nekog lijepog izleta očekuje par crtica o istom pa ću za početak ja a nadam se da će i ostali sudionici slijediti primjer.
PJK ZG je imao u planu već dulje vrijeme posjetiti Dolomite no prognoza nam nije išla na ruku. Dogovor je pao da ciljamo neki produženi vikend i pratimo prognozu. Dva tjedna prije termina vikenda za Dan neovisnosti prognoza je davala snijeg, tjedan dana prije kišu ali 5 dana prije sunčano. Konačno. Idemo. S ekipom iz Parafreeka sam u kontaktu i obvavještavam ih da se ide. Javlja se Medica i kaže da će se pridružiti par Tića. Super. Javlja se Todd i pita jel se ima kam utrpat, naravno-naći će se mjesta. Veli Neno da je bio s Koštom pa da će nam se pridružiti i on i Biljman. Do jaja- prava HR ekspedicija na Dolomite.
Logistički gledano odlazak tamo i nije neki bauk. Stigne se za 6 sati vožnje iz ZG-a. Skoro cijeli put je autocesta a pred sam ulazak u planinsko područje počinju lokalne ceste kojima se može odabrati i lošiji (preko Cortine) i dulji put a bolje je preko Belluno(kraj autoceste)-Agordo-Alleghe-Caprile (tu je Neno sletio zadnji dan (korito rjeke) kad je krenuo smjer prema doma pa do kud stigne)-Canazei-Campitello.

Ovo doba godine im je malo mrtva sezona pa jako malo birtija, restorana i hotela radi. Žica za Col Rodellu se zatvara 7.10 pa smo uspjeli uloviti zadnje dane rada.

Smještaj- Campitello-tam je i žica: Rezervirat prek neta- ima kao u priči (apartmani za 6 osoba 100Eura dan - cca 16 Eura po glavi), uzet si cuge i klope jer dučana ima jako malo i imaju čudno radno vrijeme. U birtijama je piva 5 Eura tak da nismo pretjerivali s upoznavanjem lokalnih ugostiteljskih objekata.

Žica:10Eura do gore (postoji varijanta za 40 Eura neograničeno u 3 dana-isplati se ko ide više puta gore)

Neki su stigli već u četvrtak i letjeli isti dan, večina u petak popodne a u subotu smo se našli svi. Jako lijep osjećaj kad se nađe toliko poznatih na tako veličanstvenom mjestu.

Letenje: Totalno drugačije od letenja kod nas, jaki dolinski vjetrovi o kojima je i Toni pisao s Evropskog u Francuskoj. Treba biti oprezan na slijetanju i računati na taj vjetar. Po visini i ne puše toliko koliko bi bilo očekivati za te visine (2400-start), leti se relativno nisko s obzirom na teren pa treba biti i oprezan uz padinu-stijenje.

Ja se i nisam nešto naletio budući sam promjenio sjedalicu i moram priznati da mi je bilo prilično zdrmano (moram se naviknuti). Pogled je prekrasan i krajolik impresivan tak da je respect prema terenu čim se dođe na brdo. O samom letenju se nadam da će nešto napisati Danijel i Todd koji su se stvarno naletili.

Toliko od mene. Koja slika:
http://www.facebook.com/home.php?#!/med ... 507&type=1

poz.

badel

Šta reć, koju posluku porati???
Bilo je čist vredu, kolko sam mogao zaključiti velika većina ljudu, uključujući i mene, prvi put je bila na tom terenu i svi se vratili živi što je i najveći uspjeh s obzirom da je bilo svega i svačega. Lovili smo klizeće ljude sa opremom po startu, skidali Španjolku sa žica, prisustvovali sudaru paraglidera i zmajara, dolasku helikoptera po tipa koji se strmopizdio niz padinu kad je trćao pomoći prijatelju paraglideru koji je imao koliziju sa zmajem, a ovoj dvojici ništa.....itd,itd... puno dogodovština u kratkom vremenskom razdoblju kojima je jedini uzrok ubiti masa pilota (početnika) na terenu..
Što se tiće letenja nemogu sad suditi o tuđim doživljajima terena i uvijeta ali meni osobno je bilo ODLIČNO! Prvi dan se malo snimao teren i lokalno se gonjalo, poslje smo se malo odvažili i krenulo je istraživanje. Nažalost nisam imao nikoga kraj sebe ko bi me vodio po terenu pa sam odletio kolko sam znao i umio. Airie je poslje reko da je to bio maksimum koji je tih dana bio moguć pa sam bio jako ponosan na sebe ... Dolomiti definitivno imaju neka svoja pravila koja treba DOBRO poznavati i biti oprezan.. Teško je bilo isčitati prognozu i nakraju odvagati što će se ubiti događati u zraku na pojedinim mjestima. Prvih dana je bilo sasvim korektno i termika se fino dizala iz kotline dok smo zadnji dan imali neki sjever koji je stvaro izvjesne probleme. Zvoc je najbolje osjetio taj sjever kad ga je dobrano izšamaralo desno od starta od kud sam pobjego prije njega jer sam zaključio da smrdi naveliko, sat-dva poslje su tamo tečajci vrtkali ko veliki i bez ikakvog problema dizali 3000 metara... Dani su već kratki i trebalo je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, a za to stvarno treba poznavati lokalne uvijete. Zadnji sam dan izvrtio Marmoladu u rotoru i lagao bi da mi je bilo nešto posebno jako lijepo u dolasku na zavjetrinsku stranu...., skupiš stup, stisneš šupak i pičiš u zavjetrinskoj razlupanoj termici na 3400.. Taj dan sam još samo Airia vidio na Marmoladi ali se on pokupio gore na malo drugačiji način...
Naletio sam se u oblacima i iznad njih ko nikad u životu, teren jako varira po visini na malim razdaljinam tako da ga i oblaci prate. Bilo je situacija da se izvti baza, krene se prema drugom oblaku i ulazi se u njega jer mu je baza dosta niže...
Nemogu se sad sjetiti svih događaja i lijepih osjećaj koji su me prožimali dok sam letio kroz taj prekrasan i surov krajolik ali definitivno je ovo jedan od najljepših terena nakojima sam letio...
Eto, ko može nek svako posjeti ovo mjesto jer se isplati, a nije pretjerano daleko....
Još bi na kraju samo izrazio VELIKO HVALA PJK-ovcima s kojima sam isto tako proveo prekrano vrijeme između letenja u druženju i planinarenju, a napose Sonji, Munji i Kapoviću
Eto!

Todd

Pozdrav ekipo evo ja na brzinu složio video kako je bilo...uglavnom super hr ekipa i super letenje!

Bilo nam je predobro.Evo i nešto mojih fotki.

https://picasaweb.google.com/1076092822 ... olomiti03#