uj!
dogodilo se to u nedjelju 7.9. na startu je duvalo jako (8-10 po slobodnoj procjeni). dok smo se mi složili krpice su prerasle u kumuluse te suprotno očekivanom da će tremika malo razbiti vjetar, samo je pojačalo u svakom ciklusu kada bi nam cu prelazili preko glava (preko 10 po procjeni po procjeni zmajarskog živca). iskreno, start mi je puno lijepše izgledao na slikama. ona stepenica dolje, uh. pogotovo po onoj vjetrušini. malo smo gledali gavrane kako se zezaju pa reko, možemo krenuti i mi. ja sam prvi startao i to dva puta. zatrčao sam se, poletio, onda me skinulo pa sam napravio još korak i ode. (prvo sam bio uvjeren da sam ja zeznuo stvar, ali onda sam vidio kako je bokija sklatilo) no, jednom kad sam bio u zraku postalo mi je jasno zašto toliko volite ivku. zrak iznad samog starta je bio laminaran, tako da je padina radila ko po ulju. gledao sam bokija koji je odmah otišao u usjek na lijevoj strani i kako ga je tamo razbacalo pa rekoh sebi, vozat ću se malo ovdje. boki se brzo vratio do starta pa smo malo jezdili.
dan je bio super i ne mogu vjerovati da su tako točno pogodili prognozu, a dogovor nam je bio, ako bude bilo moguće, ne ići dalje od karlovca/duge rese jer je tamo bila granica vjetra u pojačanju. sa starta sam se prebacio na greben prema lepoglavi i tamo našao prvi stup od 2m. boki je izašao van prema ivancu. našao je nekakav stup koji ga je u zanosu nosio preko antene. ja sam u zanosu popeo na 1400 i preko vrha zapalio prema cu na južnoj strani. u ovo dijelu leta dosta vlage se diglo u zrak tako da su sjene bile poprilično velike. iza ivke je drmalo manje nego što sam očekivao. drugi stup sam našao na 900m kod zlatara. kad sam popeo na 1200m vidio sam bokija kako dolazi ispod mene. pokušao sam ga sačekati, ali kako je vjetarjako puhao stupovi su bili rastrgani i putovali sa vjetrom, tako da sam morao krenuti dalje sa visinom 1400m. cu su bili poslagani preko doline i kod bedekovčine se uzdizao dim koji je vidljivo bio zakrenut termikom. zapalio sam ravno na njega, ali kiton. malo me prodrmalo i nita. skontao sam da sam ko usran bez papira nasred doline.
odlučio sam se za obronke prema zaboku gdje sam se popravio sa nekih 600 m na 800m i opet ćorak. onda sam se pustio prema oroslavlju (tvornica/mjesto/groblje/rub šume) gdje me je svevišnji nagradio sa lijepim stupom broj tri do 1700m. e onda kad sam bio opet u igri naciljao sam samobor, ali tako da prođem ispod jednog malog i jednog velikog cu, kod kojeg sam se opet popravio na 1700m (broj četiri). dok sam penjao vidio sam zmaja na livadi. prvo sam se rastužio što je boki sletio, a onda mi je palo na pamet kad me bogte stigao?! da bi skonto da je to motornjak na malom letilištu kod zaprešića (jeeeeeeeee, boki je još u zraku). do samobora je bilo sve plavo, a i cu iznad samobora se poprilično raspao dok sam došao sa visinom 700 m. bezecirao sam livadu za slijetanje i ušo na brda iznad samobora. tamo mi je okinuo sasvim konkretan stup broj pet od 4m sa zanosom u brda, a prema japetiću. kako je konkretno išlo gore, pustio sam se i uživao u pogledu na žumberak i plešu. nisam išao iznad 1500m (hvala pintar!) i uz japetić prošao na drugu stranu.
e tu mi je stvarno bilo žao što nam auto nije mogao, zbog tehničkih razloga, preko grane. prema metliki je izgledalo fenomenalno, a i prema prognozi u sloveniji je trebalo puhati slabije, ali...
ja sam zapalio u plavo prema karlovcu. kod draganića sam se ispd malog cu po šesti put popravio do 1000m i stisnuo u fajnl glajd do karlovca. nisam htio više jer bi me svrbilo za krenuti dalje, jer je izgledalo stvarno fenomenalno, ali sve dimove koje sam vidio su gadno pičili pa rekoh sebi ovo ti je dosta.
hvala ivki na ovakvom prvom letu
Prijava
Registracija
Najave odlaska
na letenje (0)
ČPP
Pretražnik
: 660 / 
: 2
DHV 2-3
) Pa da malo usporedimo performanse kad i krpe mogu letit.. Chestitke !
