Airie je napisao/la:
zlatko2508 je napisao/la:
Airie evo vidim red ispred Boksova urede svi drže u ruci preko dvije tisuće eura i neznaju što kupuju

"Iz tvojih ustiju u bozije usi", reci ce Box.

Neće to reći, a bogme si i fulao misao te poantu. Ne radi se o nikakvom profitu niti o kapitalizmu.
Nažalost, moram pojašnjavati. Radi se o slobodi da svatko donosi odluke za sebe. Kupci su mi bili i likovi od preko 50 god za koje sigurno moram reći kako su pokupili više životnog iskustva od mene. Nemam namjeru njima tupiti što da rade u životu. Jednako tako ne želim diskriminirati ni mlade pilote koji su došli po točno određenu stvar. Problem je u tome da li je dobio adekvatnu obuku i dozvolu, a to nije moj problem. Slažem se s time da možeš prići čovjeku na startu kad vidiš da radi nešto krivo i savjetovati ga (što ponekad činim i sam), no nemaš apsolutno nikakva prava propitkivati ima li adekvatno iskustvo, opremu ili dozvolu ako nisi ovlašten za to (unatoč tvojoj besprijekornoj vještini).
Nadalje, očigledno me ne poznaješ inače bi znao da me savršeno boli ona stvar za 10, 100 ili 500 €. To je hobi, mislim da znam nešto o tome i imam relativno dobru i dugogodišnju komunikaciju sa principalom za kojeg držim da je među 2 vodeća u svijetu po kvaliteti. Misli li netko da može bolje - samo naprijed uz moju dobru preporuku.
Problem je sljedeći; apelirati na nečiju savjest kako bi pothranio vlastitu viziju (ma kako ona ispravna bila) nije uvijek zahvalno. Mogao bih i ja uspoređivati pozitivne i negativne pojave u HR paraglidingu za koje mislim da su puno bitnije od propitkivanja nepoznatog kupca da li dorastao određenom krilu.
Primjerice:
- obuka u HR vs obuka u inozemstvu
- dobivanje dozvole u inozemstvu za male pare i pokušaj nostrifikacije vs redovna procedura u HR
- komercijalno bavljenje obukom na crno vs legalna djelatnost i plaćen porez
- komercijalno tandemiranje vs legalna djelatnost i plaćen porez
- plaćanje osiguranja za putnika vs neodgovorno ponašanje
- kupovina oprema na crno u inozemstvu i izbjegavanje plaćanja poreza vs legalna kupovina u HR
- kupovina u inozemstvu bez jamstva, podrške i servisa vs podrška dilera i servisa u HR
- komercijalno šlepanje vs legalna djelatnost i plaćen porez
- itd...itd
Imao sam ja slučajeva i da sam nosio krilo kupcu na probu, pa nakon što se složio da je to ono što želi, krilo je kupio u inozemstvu, ali je bez grižnje savjesti pitao mene par mjeseci kasnije da mu promjenim puknutu špagicu.
U drugom slučaju, kupac je predamnom raspakirao putpuno novo krilo, napravio probni let, rekao da je super i zatim tražio popust na to krilo jer je sada polovno
itd...itd...
Toliko o savjesti!
Mislim da je moja savjest čista; živim i radim u HR, trudim se da sve bude legalno i pošteno (stoga mi često i nedostaju neke osnovne stvari), plaćam sve poreze i namete u HR te pokušavam i taj posao sa zastupstvom PG opreme raditi legalno. Koliko god on bio isplativ ili na razini hobija, na kraju je to posao. Ako radiš neki posao pošteno i ispravno onda on ima i svoje troškove. Tako da, kad apeliraš na diskriminaciju kupaca onda apeliraj i na sudjelovanje u tim troškovima (zar je to tako teško za shvatiti?).
Uz svu nevolju lošeg stanja u državi zamisli da se sve radi legalno. Složit ćeš se da je to utopija, ali i svačija želja ukoliko ti nije ugrožen osnovni životni standard.
A sad zamisli benefite svega toga:
- realna cijena krila = mogućnost isprobavanja demo modela
- realna cijena šlepe = mogućnost letenja svaki dan na lako dostupnom mjestu
- realna cijena startnine = mogućnost korištenja startova o kojima se vodi svakodnevna briga i koji prižaju pilotu sve što mu treba
- realna cijena obuke = mogućnost rada 1na1 i proizvodnja odgovornog i savjesnog pilota
- realna cijena opreme = veća briga o opremi i redoviti pregledi te mogućnost najma
itd...itd
Toliko o standardu!
Dakle, dok god nemamo para za golu egzistenciju, kupovina opreme za hobi je daleko ispod na listi prioriteta. Time se traži jeftina oprema (obuka, izleti, tekme i sl.) koja sama po sebi nije dovoljno kvalitetna, a time ni sigurna (izleta nema, pa je iskustvo malo, nema ni tekmi jer ih je neisplativo organizirati, pa ni natjecatelji nemaju potrebno natjecateljsko iskustvo).
Konačno i posljedično - javi se neki zaljubljenik u prirodu, ljude, slobodu misli i pokreta te apelira na njihovu očuvanost i sveobuhvatnost resursima koje nema ili koji nisu u njegovu dosegu.
Zaključak je da si proizvod okoline, ma koliko mislio da si slobodan jednako kao i onaj iznad kojega se postavljaš - da li pameću, vještinom ili savješću.