kptureto je napisao/la:
Najlakše krenuti od sebe, evo kako sam se zveknuo di sam bija najsigurni.
Uvijek sam sebi govorio da neću na start dok nebudem siguran da kontroliram krilo 100% i tako je i bili. Vježbao ja toliko dugo i uporno da sam u jedan metar kvadratni mogao stajati uru vrimena a da iz njega ne izađem, a krilo nadamnom. I da skratim priču mogao sam se svugdi razbit, ali na startu sigurno neću e baš tu di san najsigurni tu sam i omeo prašinu i to ozbiljno. Navečer u 17 i 30 još jednom da napravim zadnji let jer tri puta sam već letio i bila je curiona, ajmo još jednom i za danas je gotovo. Prvo kraj dana vitra jako malo i čekam, čekam, čekam i čujem evo dolazi nešto. Dignem krilo i taman kada sam ga digao, a ono još jače odigne me od zemlje, letim unatrag i čitavo vrime kontroliram krilo. Odvuče me 10 metara unatrag a visina 3-4 metra i kada je taj udar vitra proša krilo krene naprid velikom brzinom i uspijem ga kontrolirati, ali zapnem za rub starta odnosno 2cm nogom za kamen i razbijem se ko p....
Ni sada mi nije jasno a nemogu sebi virovat nezgoda se može dogodit svakome, ali da ću pasti na startu za mene je to bilo nemoguć. Ozljedija nogu a ni krilo nije bolje prošlo, tri miseca oporavka i onda ispočetka.
Eeee da ja nemam dozvolu .
uj!
uvijek pozdravljam inicijativu da se priča i o stvarima koje nisu baš na slavu pilota, ali svakako čine nekakvo iskustvo, kroz koje ne moraju baš svi prolaziti iz vrlo jednostavnog razloga, jer boli, fizički, financijski ili nastrada samo ponos...
odlično je čuti kako istu situaciju doživljavaju i vide drugi piloti, oni s više i oni s manje iskustva,
precepcija jednih i drugih se bitno razlikuje.
Također bih preporučio da se napiše na kojem letjelištu se to dogodilo, koje krilo i iskustvo pilota (nalet i godine letenja, jer vrlo često jedno s drugim nije baš u najboljoj kombinaciji).
ali,uvijek postoji jedno malo ali, ali moram nešto napisati o dozvolama, jer koliko čitam neki od pilota ne razumiju u potpunosti značenje dozvole. e sad, da izbjegnem mogućnost da rasprava ode u svađu, ovo što ću pisati namjereno je za učenike/zaljubljenike u letenje koji će tek postati piloti.
elem.
dozvola pilota parajedrilice/ovjesne je
minimalni propisani nacionalni standard koji treba zadovoljiti pilot parajedrilice/ovjesne jedrilice, akoja mu daje povlastice propisane pravilnikom o načinu i uporabi ovjesne jedrilice i parajedrilice.
dozvola se može steći nakon obuke završene u odobrenoj (od strane ccaa) organizaciji za osposobljavanje, a prema odobrenom programu osposobljavanja i nakon zadovoljavanja minimalnih propisanih uvjeta.
u odobrenoj organizaciji za osposobljavanje obučavanje provodi nastavnik parajedrenja/ovjesnog jedrenja, sa važečim ovlaštenjem. ovlaštenje nastavnik se stječe nakon završene obuke u odobrenoj organizaciji za osposobljavanje nastavnika i nakon zadovoljavanja minimalnih propisanih uvjeta. ovlaštenje, za razliku od dozvole, ima rok valjanosti od 4 godine, i da bi se valjanost produžila nastavnik mora udovoljiti propisanim uvjetima.
znači, sve gore navedeno je u svrhu postizanja
minimalnog prihvatljivog standarda kojeg moraju zadovoljiti piloti u republici hrvatskoj, a prema kojem će steći dovoljno znanja da donose
ispravne procjene kojima neće ugroziti vlastitu i tuđu sigurnost.
naravno, dozvola nije cjepivo protiv balkanizma, tako da sigurno neće pomoći ako se zamota oko glave pri padu već i sa 3-4m
meni če trebat 3 stranice da sve opišem gdje sam sve pomel prašinu! 
