Tihomir Arić je napisao/la:
Koliko mi je poznato o ovoj temi nije bilo puno priče po HR letačkim forumima pa me zanimalo koliko Vi HR piloti poklanjate vremena na GH. Znam da svi znamo dići krilo i poletjeti ali što i koliko vremena provodite da bi to usavršili kroz GH? Poznata je letačka izjava da sve što radiš na zemlji radiš i u zraku, kao i da na zemlji moraš imati polovinu satnice koju imaš u zraku.
LP
Volio sam ga prakticirati u počecima jer mi je bilo dovoljno da je samo krilo u zraku pa da već guštam. Groundhandling samo uz pomoć komandi mi se od početka činio nekako nespretan, ali tako smo naučili, nismo znali za bolje. Onda smo odnekud čuli da se krilo može kontrolirati i D linijama. Neki tamo maheri to super rade.
Onda sam na SIV tečaju na Ohridu vidio kako to radi Mendo. Ajde reko da probam. Ispostavilo se da je puno jednostavnije nego sam mislio. Dosta je do pol sata da se uhvati grif i još koji sat da to izgleda lijepo i pod kontrolom.
Ta metoda je u nekim stvarima bolja od kontrole s komandama jer te krilo ne digne tako lako i lakše ga je ubiti (komande te prvo dignu u zrak i tek onda spuste). Ako to radiš na startu nije ni velik problem ako te vjetar digne (najviše mi se to dešavalo na Raspadalici), samo se okreneš i uhvatiš komande, krilo je uvijek već potpuno formirano.
Komande se isplati više vježbati okrenut u istom smjeru u kojem je i krilo ne gledajući ga - da se dobije osjećaj što krilo radi onda kad ne možemo dobro gledati u njega i onda kad moramo raditi prsni start.
Jednom kad naučiš je kao i ostale slične 'vozit-bicikl' stvari - ne zaboravlja se lako. Jedan period sam to dosta radio i na startu i na slijetanju, a onda sam skužio da možda ispada ljudima da se pravim važan (možda se i jesam osjećao 'važan' kad bi mi dobro išlo) pa to sad radim dosta rjeđe.
I ja sam čuo kako krilo i u GH pokazuje kakvo će biti u zraku, ali nemam iskustva da to čvrsto potvrdim ili opovrgnem.
Mislim da nije važno koliko se GH prakticira, bitno je da se nauči dovoljno da se čovjek na startu osjeća sigurno i kompetetno, da se ne boji starta (više nego što je uobičajeno za tremu na startu). Onda samo treba tu ti tamo malo ponoviti, da vidiš da još uvijek znaš.
. Ako bih uspoređivao s nečim onda bih usporedio GH sa vožnjom bicikla. Kroz niz pokušaja i promašaja tijelo uči pokrete koji s vremenom postaju automatski ili instiktivni koje mozak kao takve pamti (kao i one koje nesmije upamtiti-npr.čačkanje po komandama u pogrešnom trenutku i krilo u funkciji jedra s tendencijom da te razvuče po cijeloj livadi 
) pa s vremenom više niti negledaš toliko što radiš, upravljaš tijelom a ruke ti same traže ono što krilu u tom trenutku treba, osjećaš pritisak u kupoli preko linija komandi, ili D, C linija, ili D+C linija zajedno. U usporedbi s vožnjom bicikla to bi značilo da se riješiš pomoćnih točkića i počneš istinski uživati 
. Čini mi se čak da je u nekim letačkim krugovima vani rasprava bila otišla toliko daleko da su neki predlagali da se GH uvrsti kao posebna natjecateljska disciplina. Ove godine smo i mi kod nas na Svjetskom prvenstvu u preciznom sljetanju imali slalom utrke sa krilima kad se nije letjelo 
. Kako god GH je odlična zabava koja po meni razvija odličan osjećaj za krilo i tzv."aktivno letenje", ali to je već neka druga priča. Valja naglasiti i da stvar nije bezazlena i da je bilo ozbiljnih slučajeva povreda za vrijeme GH, čak i sa smrtnim posljedicama, i to najčešće zbog nenošenja kacige. Koliko mi je poznato o ovoj temi nije bilo puno priče po HR letačkim forumima pa me zanimalo koliko Vi HR piloti poklanjate vremena na GH. Znam da svi znamo dići krilo i poletjeti ali što i koliko vremena provodite da bi to usavršili kroz GH? Poznata je letačka izjava da sve što radiš na zemlji radiš i u zraku, kao i da na zemlji moraš imati polovinu satnice koju imaš u zraku. 
.
