Dok sam još bio na startu situacija je bila ovakva, dvojici poljaka koji su bili u zraku, iznad sletišta, se nije sviđa razvoj iznad Peruče pa su povlačenjem ušiju pokušavali sletit.
Na nekih 500m livo od njih jedan slovenac je vrtio stup, e sad moje je razmišljanje bilo; poljaci su pičkice, slovenac zna šta radi, ovi kumulusi livo izgledaju ok, ić ću prema Kamešnici i negine mi bar 20km
Nakon šta sam poletija odma me počelo dizat, i to lipa ugodna dizanja, a ne drmavo ka šta je bilo zadnjih par miseci. Nakon par minuta i slovenac je povuka uši i da mi mislit, jer mi se još uvik činilo sve ok. Ja uopće nisam vrtio nego samo jedrio u smjeru SE i lagano penja, za probu sam povuka uši i vidija da i s njima lagano penjem.
Stvar koja me je najviše zbunjivala je to šta mi se činilo da sve diže, a ne samo ispod ovih kumulusa. Znači nije bilo definiranih stupova nego je sve išlo manje-više gore.
Logika mi je govorila da su ta dizanja povezana s kumulusima iznad mene, a ne s tim koji se razvija u polju, ali pošto uglavnom kad ima razvoja iznad polja onda ga ima i prema Kamešnici nisam htio riskirat da i ovo proradi pa sam iša na sljetanje.
livo

desno (uživo je bilo zatvorenije nego šta se vidi na slici)

mrcina u počinje rast
