Budući me ovdje svi nešto spominju i "krive" što sam ih odveo na stranputice paraglidinga, reći ću vam kako sam i ja počeo.
Dakle zovem se punim imenom Kuzmić Franjo, poznatiji pod nadimkom koji sam dobio u Brazilu -Franco .
Rođen sam daleke 1959 i mada ove godine punim 50, u duši se osjećam jako mlad (radi Ante ko´da mu je 20
)
Oduvijek me je privlačila akcija svake vrste, ali ni u jednom sportu to nisam mogao ispoljiti do kraja.
To mi je na kraju uspjelo jedino s paraglidingom, a poćelo je sve ovako u ljeto 2000 god.
U vječitoj potrazi za dnevnom dozom adrenalina o kojem sam oduvijek bio ovisan, dojahao sam na svojem kroseru sve po šumama i gorama iz N. Marofa gdje živim, pa preko Ivanščice na Ravnu goru.
Slućaj ili Božje proviđenje je htjelo da je tamo istovremeno došla i ekipa paraglidera iz Varaždina ( meni tada nepoznati ali sada znam da su to bili Gigi, Andrej Lepoglavec, Jurica Gregurić i sestra mu Tina-stariji letaći će znati tko su oni).
Do toga momenta viđao sam paraglidere u zraku iznad planina na svojim brojnim putovanjima, ali nikada baš na startu.
Vrijeme je bilo idealno i dečki su izvukli "krpe" iz torbi i s lakoćom se vinuli u zrak, a ja sam stajao u čudu i gledao pitajući se:
"To je to ?
Prekrasno, a nema ništa lakšeg od toga !!"
Dakako, tada nisam ni slutio koliko ponekad naivan mogu biti, a svima vama koji letite vjerojatno je jasno o čemu govorim.
Mala Tina nije poletjela jer je onda bila tek na tečaju i morala je nazvati Marija Habeka da joj on odobri letenje, a kako onda mobiteli još nisu rasli na drveću, pa ga ni ona nije imala, ja sam se gentlemenski ponudio da joj dam svoj.
Ona je potom nazvala Habeka i dobila dozvolu za polijetanje, a meni je u mobitelu ostao Habekov broj pa sam ne budi lijen i ja nazvao....
Ostalo je povijest.
Osvrnuvši se unatrag sada mogu samo reći da mi je paraglidinig iz korijena promjenio život koji i prije njega nije bio ne zanimljiv.
Omogućio mi je nezaboravne avanture, brojna i daleka putovanja, a najviše, donio mi je puno divnih prijatelja i usudio bih se reći jednu veliku i prekrasnu obitelj u koju ubrajam sve vas.
Živi bili i dugo letili !!
i to u Istri u Kašteliru, polako razmišlja i planira o nabavci letačke dozvole i kupnji svoje opreme... Inače, i sam dolazi, stanuje i prebiva u Umagu. Trenutno zaposlen kao vatrogasac, no ako više sile budu dopustile, uskoro se seli u Rijeku na fakultet.
I tek sada sam vidio koliko malo/ništa (ne)znam.
) odlučio sam doći u Zagreb u vatrogasnu školu. 
. Kad sam vidio Marmoladu, Speed to fly, Mike-a Kunga i ostale, mašta mi je proradila i odlučio sam probati.......
, al prijatelji me već 27 godina zovu Tomi, što me tješi da sam još uvijek donekle mlad 
Srećom, ovdje ima dosta ljudi koje mogu pitati za mišljenje i savjet pa će i takve ambicije biti lakše ostvariti.
.Letio sam 1/2 i nema šanse niš drugo,osim sa Kupljenova(50m),oko 6 godina i onda sam prešao na dvojku.Sad letim Pro Design Jalpa.I fakat sam nevjerojatno zadovoljan sa krilom(šta god mislili o PD-u)!I eto sad mogu reći da se polako osjećam iskusnim pilotom.Prije jedno dvije godine na Triblju sam sa Kneževićem na stanici, napravio dva full stalla a prije toga u više navrata nekolio negativa,frontalaca,jednostranskih,be stolova.Kad letim i vrtim stupove u proljeće ili jesen ili ljeto kad zna biti malo funky,zna mi se desit da kad me dobro prodrma(na Tribljiću npr,al zna se to dešavat i na kopnu) da mi krvca malo brže šikne kroz venice(znate na šta mislim!).Inače volim pričati sa ljudima kak lete i šta rade al to nije baš tak lako za objasnit!Svako ima neki svoj rad i način.Neki lete više sa komandom pa malo tijelom,ja više volim dobro se nagnut i to pratit sa komandom.Od akro letenja počeo sam naprednije kužiti vingaće,spirale ne volim,ostalo ne znam.Moj klupski kolega Rođo uz Rodrigeza je jedan načih akro letača.Tak da će se sigurno i neko takvo natjecanje uskoro održati.Do sljedećeg proljeća i novih nabrijavanja na visine,kilometre,budite mi dobri...vozdra! 
)
Zato sjaje tvoji zračni vezovi kad opleteš preko onih gorskih šuma i gudura gdje se ne bi zaputila velika većina nas drugih. Borac takvog kova je i Jože, samo s nešto većom satnicom.
