Volio bi se i ja oprostiti od Joe-a i podijeliti s vama Joe-a kakvog sam ja znao.
Tek kad izgubiš nešto u životu onda shvatiš što si imao. Joe-a znam još od vremena kad smo kao klinci brijali kvartom, vozili bicikle, krali susjedima voćke, igrali žandara i lopova. Sjećam se danas mnogih stvari što smo radili u tim vremenima i mogu reći da je bio prisutan u većini mojih važnih trenutaka života.
Sjećam se također i dana kada je počeo se penjati, kako je dobio nadimak Joe i koji je nadimak imao prije tog nadimka. Sjećam se vremena dok smo zajedno se penjali i vodili Alpinističku sekciju unutar PD „Kalnika“ organizirali prve škole,izlete, radili s prvim tečajcima. Kako smo i kada počeli se baviti industrijskim Alpinizmom. Kako smo radili nekoliko godina u Sloveniji,na crno, skrivali se od murije i koje kakvih inspekcija rada i spavali po šatorima i starim i derutnim kućama.
Kako smo skupljali donacije za uspon na Mont Blanc .Obilazili mnoge firme po Križevcima skupljajući lovu i između ostalog i u Mlinaru koji je tada bio vlasnik Križevačkih silosa, te smo očistili dva silosa za tu istu donaciju, to su ujedino i bili njegovi prvi silosi. Kako smo putovali u Chamonix s kombijem kojeg smo dobili od „Radnik“ Križevci, a koji je imao Njemačke tablice. Kako smo ležerno zbog tih tablica prelazili granice. Sjećam se kako smo pokušali se popeti na Mont Blanc du Tacul s opremom koja bi se lako mogla naći u Alan Fordu, naravno da nismo uspjeli se popeti, no dobro se sjećam tog pokušaja.
Sjećam se, kako smo čistili zimi i mnoge zgrade po Križevcima i školske krovove od velike količine snijega i tako zarađivali za penjačku opremu.Kako smo pokušavali napraviti kvalitetan oprimak od raznih materijala jer nismo imali love za originalne.
Sjećam se kada je začeta ideja o PG „Feniks“-u s koliko je žara i entuzijazma radio na organizaciji izborne skupštine, organizirao prostor, skupljao ljude. Sjećam se kako smo na svojim prvim letovima s Kalnika dijelili opremu i letjeli jedan, pa drugi, još u vrijeme dok rampa nije ni bila izgrađena kraj repetitora. Sjećam se i gradnjeiste te iste „rampe“, u tad friškom osnovanom klubu nas nije bilo puno, no svako je dao obola na gradnji iste kad je mogao i koliko je mogao, no Joe i ja smo svaki dan išli gore i gradili je, svaki dan sedam dana za redom, vukli beton, friško dobavljene fosne, kao donaciju iz firme „Radnik“, no isto tako se sjećam koliko ga je uštekalo u kičmi, i kako je svaki dan išao na injekcije prije nego smo se našli na Kalniku, no uprkos tome svaki dan je dolazio i dalje miješati beton i vuči ga gore,za temeljne stope konstrukcije, vući istu tu konstrukciju i fosne.
Sjećam se kako nam je omogućio nezaboravne sastanke kluba u „klubu penzionera“ godinama. Bio je pun entuzijazma i pun volje, gradio je poletište, gradio klub. Sjećam se njegovog prvog krila koje je kupio od Firebrda N-JOY-a, gdje i kako smo ga dobavili.
Sjećam se kako smo rješavali papirologiju i registraciju oba starta na Velikom Kalniku, te registraciju M.Kalnika, organizirali i slavili 5 godina kluba i 10 godina i 15 godina. Joe je uvijek bio tu, uvijek davao obola, uvijek je doprinosio.
Sjećam se njegove poštapalice u govoru kada bi objašnjavao, uvijek je znao reći „ima jedna fora, ima jedna caka“ koristeći prste tom prilikom da ti bolje dočara i tu foru i tu caku.
Sjećam se gotovo svih projekata, na kojima smo radili zarađivajući lovu za život, po cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, na bezbroj lokacija, nemoguće je spominjati gdje smo sve spavali, jeli i boravili radeći na tim projektima. Sjećam se kako je jednom prilikom pustio suzu kad mu je nanesena nepravda,no i kako se je brzo pribrao i nastavio dalje. Sjećam se da je uvijek bio vedar, nasmijan, gotovo uvijek raspoložen.
Sjećam se uz sve to, kako mi je uvijek pomagao kaoprijatelj, kad sam gradio farmu, kad sam proizvodio u toj farmi, kad sam gradio kuću. Sjećam se bio je sa mnom i veselio se rođenju svakog mog djeteta, Sjećam se svih naših dobrih i loših trenutaka.
Sad znam kako je i koliko utjecao na moj život, baš zato što je bio takav kakav je bio. Hvala ti za sve što si učinio za nas stari moj,nedostajati ćeš puno i beskrajno, ni Feniks, ni Kalnik, neće više biti isti bez tebe. Počivaj u miru Božijem.
Edo
