Mislim da pilot nikad ne prestaje biti pilot , u duši i srcu .
U razgovoru sa Mijom Banom , veteranom Jugoslovenskog zrakoplovstva , nositeljem mnogih diploma i odličja ( prvak u Relly-u ) , Osječaninom , na kraju umirovljenog kao dugogodišnji pilot u Poljoprivrednoj avijaciji , dan danas odbaci padobrance pa ih "pobaca"
iznad Osijeka , pijemo tako kavu u Osječkoj "Jedrilici" i ispitavam ga...
(razmišljam) Kao djete socijalizma zamišljao sam da ne moram iću u školu nego bi bilo lijepo kad bi mogao raditi cijeli život kao berač banana???? Hebote , kako sam ja volio te banane a njih skoro nigdje i nikad . Banane čovjeće...?!
Potom sam otkrio pizzu i kolu . I to dan danas volim , ali ne idem često na takvu vrstu klope jer imam vjerovatno novi đir i smisao za jelo i piće... Kad mi je kum petu godinu za redom radio na moru kao pizza majstor razmišljao sam kako čovjek uživa... Demantirao me je... Volio bi pojesti masnog kruva i paradajza....
...Reko "Mijo" , dal uživaš kada zaprašuješ njive sa AN-om - rekao ne ! Ne vidim ti ja to na taj način kako ti gledaš na to . Dosadno brate je , gledam samo kako da što prijem potrošim normu gnojiva i da idem kući , na kartanje.. Rekao je da je to kao i da voziš traktor , ili ja auto... Znali smo slijetati niz vjetar sam da što prije okrenem na stajanci i da me napune ponovo sa gnojivom ili herbicidima... Dojadi brate !!!
Potom smo počeli pričati u Dijamantnoj znački , zlatnoj , i preletima u bivšoj YU koji su započinjali u Sloveniji i završavali u Makedonij i po dužini leta dobivala se značka . Ili , letenju na valovima (Bjelopolje) i tada mu zaiskri oko....
Pričao je i o otkazima motora ili letu na "parama" a još mu fali 50 km do kuće.... Pa puknuće cilindra i ulje koje pljušti po vjetrobanu i slijetanje na slijepo .
Normalno da od 1.000 i 1.000 sati naleta nekih se sati i momenta ne možemo sjesti ali ja se danas dobro sjećam svojeg prvog leta (laširanje) sa Blanikom L-13 i to 18.04.1991 , čak se sjećam i što sam pjevušio kad sam letio.... Ili kad sam prvi put poletio sa parajedrilicom ( 15.04.2005 ) na Slatniku... Svoj prvi prelet parajedrilicom od 40 km ili napad orla....
Sad sam se umorio od paraglidinga jer sam se prihvatio nekog posla koji "ubija" , a to je škola letenja , i vođenje kluba i operater na vitlu.... Najveća nagrada je zadovoljstvo i osmjeh koji dobiješ kada tečajca naučiš letjeti , nažalost na svoju privatnu štetu jer , drugi lete a ti se dereš na radiovezu
, ili vitlaš . Netko mora biti i kuhar u vojsci da bi mogli osvojiti svijet i tako to gledam . Bojim se da ne postanem berač banana ili pizza majstor , iako , znam da bi isto mislio te osjećao da sada radim recimo u "Javnoj kući"...
Mislim da je važan pristup prema svim stvarima , tako i letenju . Ako letenje doživljavamo kao nešto što nas opterećuje u bilom kojem smislu to uskoro postaje stvarno opterećenje i ono polako ali sigurno nas udaljava od smisla letenja , a to je biti
momentom zamrznutim u prostoru i vremenu za vječnost . I naravno da se uhvatim da je "malo" letenja , da je malo kilometara , da je loše krilo , sezona , da vjetrovi nisu naklonjeni ali , kad bi svaki pecaroš odlaskom na rijeku upecao ono što želi izgubio bi se smisao letenja i banana te pizza .
"Život je kao bombonjera , nikad ne znaš šta ćeš dobiti" - Forest Gump
Istinski pilot nikad ne prestaje biti pilot , i godinama stremljenja da dosegne nebo nije uvidio da je nebo dosegnulo njega zauvijek . I kada zbog nekih objektivnih razloga kao što su zdravlje ili subjektivnih ( supruga
) ne odustane od letenja fizički , on i dalje uviđa venturi efekat u međunožju svoje gospođe , a to je da pri suženjima "diže" , ili da se odojak uprkos doktorskoj zabrani bolje peće ako se vrti suprotno od kazaljke na satu .
Osim toga , nije samo letenje povlačenje jedne ili druge komande parajedrilice nego i sve ono što je predhodilo ili što dolazi nakon leta , a to je ljuti fiš paprikaš i hladno pivo sa ekipom istih snova .
Ja sam odlučio smršaviti da bi bio u težinskoj skali za krilo sljedeće sezone , i ne bi mi vjerovali da može mirisati fiš paprikaš na slici...
LP
Morelli
www.etosijek.hr___________________________________________
Bis idem non est idem. - Dva put isto, nije to isto.
Doust je uvjek bio opicen na 'detaljističku' i 'sigurnosnu' stranu, pa se kao takav nikad nije oslobodio određenih strahova i potpuno uživao u letenju. Bar ja tak mislim.. on ti dođe ko naš Kompa 
preko riti zadnju grudu zemlje hiti 
