S izrazitom tugom i grčom u želucu pratim ove rasprave, ali sam shvatio da bi možda bilo dobro razjasniti način rada komisije, temeljem osobnog iskustva kao člana zmajarske komisije 2003.-2005. i predsjednika iste komisije 2005.-2009. Kao prvo, činjenica je da je HZS samo još jedna institucija u nizu koja mora opravdati svoje postojanje (kao i Agencija u kojoj radim, da ne bi bilo zabune ), ali isto tako dobar INSTRUMENT kojim se mogu postići određeni ciljevi (op.a. iako smo svi vrlo nabrušeni na sve institucije, nismo sposobni živjeti u društvu kojem je temelj svjesnost i razumijevanjem, a ne „odredba“ ili čizma).

Daklem, kao što sam već godinama spominjao, griješio bih dušu kada bih rekao da s HZS-om, konkretno s g. Vajdom nisam imao koliko-toliko dobru suradnju, u postizanju nekih od zadanih ciljeva. Možda će niže navedeno pojasniti.

Zahtjevi HZS-a prema komisijama:

1. izvješća održanih sjednica komisija,
2. godišnje izvješće o radu (u sportu) pojedine zrakoplovne grane,
3. izračun za sportaša godine pojedine zrakoplovne grane,
4. povremene statistike (nezgode i nesreće i sl.).


Da, to je bio sukus, s gore navedenim HZS bi opravdavao svoje postojanje na van. Naravno, to uključuje i provedena natjecanja koje oni ne organiziraju, za neka daju lovu, a od nekih uzmu malo ).

Što se tiče zmajarstva, državno prvenstvo nije nikada bilo problem jer ga je 12 godina organizirao isti klub u Istri, što je svima odgovaralo. Kvalitetno natjecanje na koje su nam dolazili i kvalitetni strani piloti. Prijave za organizaciju prvenstva zaprimao je i rješavao HZS.

Cilj komisije je bio olakšati život zmajarima (op. a. znači samima sebi ), tako da smo donosili pravilnike koji bi sport učinili poštenijim, kao što su:

1. Pravilnik o uvjetima za stjecanje sportske dozvole,
2. Pravilnik o uvjetima za proglašenje sportaša godine,
3. Pravilnik o nacionalnim rekordima,
4. Pravilnik o službenim promatračima (potreban za rekorde), i
5. Pravilnik o liga natjecanjima.

Vodili smo evidenciju sportaša i opreme. Za sportaše smo organizirali seminare na početku sezone, kao i „tehnički dan“ na kojem se pregledavala oprema u svrhu podizanja razine sigurnosti.

Pripremili smo i Pravilnik za kontrolu natjecanja kako bi „ispeglali“ sraz između organizatora i natjecatelja koji se često zna dogoditi jer organizatori nemaju „friškog“ iskustva s velikih natjecanja tako da piloti često donose neke nove finese u organizaciju natjecanja. Ovo zna biti veliki problem i izazivati poprilične svađe, jer organizator je u modu „ne talasaj“, što je potpuno legitimno jer je to do sad bilo SIGURNO.

Također, s g. Vajdom smo uspjeli dogovoriti financijsko poticanje mladih natjecatelja. Nekoliko godina smo od HZS-a dobivali po 10.000,00 kn koje smo dodjeljivali mladim natjecateljima koji su udovoljavali propisanim uvjetima (imali smo mali pravilnik, nemojte kaj zameriti ). To je bilo stvarno genijalno, mladi su dobivali lovu koju su preko kluba namjenski mogli potrošiti za opremu.

Osobno bi prije kraja kalendarske godine napravio troškovnik reprezentacije, tako da bi s g. Vajdom dogovorio potrebnu lovu za repku. Da, to je bilo šareno, ali moram reći da smo dvije godine u Austriji bili stvarno rasterećeni brigama jer je bio plaćeno SVE (potrebno za tekmu) ), uključujući klopu!

E sad da malo spomene probleme i da krenem baš od kraja. Za lovu za repku se nije znalo do kraja. Nije se jednom dogodilo da krećemo na tekmu a da g. Vajda tek onda dostavi lovu, za koju se nikad nije znalo koliko će točno biti, bez obzira na dostavljene troškovnike. S druge srane, razgovarao sam s nekim drugim reprezentativcima po drugim granama koji su imali loša iskustva s financiranjem repke.

Svi oni pravilnici koje sam gore naveo su MORALI biti prihvaćeni na izvršnom odboru HZS-a, što nikada nismo dobili povratnu informaciju. U 6 godina to je bila jedna od mojih najvećih zamjerki, ali kako smo ih sami pisali, sami smo ih i koristili , bez obzira na savez.

2006. je dosta energije otišlo u bezuspješno preuzimanje javnih ovlasti, što je šteta jer je to trebala biti dobra stvar za sve nas.

Eto, ako je neko ovo pročitao do kraja može još napraviti jedan duboki uzdah za kraj i popišati se po mom mišljenju da je HZS sada mašio "vasceo fudbal" jer ovo što se sad događa već duže vremena nema veze sa sportom i sportskim ponašanjem, nema veze s razvojem sporta i zrakoplovstva općenito, ali kao takvo neće satrati sve do kraja. To smo već trebali naučiti da se takvo nešto nikada ne dogodi, ali će se izgubiti puno vremena. Izgubit će se potencijalni piloti/natjecatelji, a oni „stariji“ će dići ruke od svega. Ne želim nikome vrijeđati inteligenciju sa zaključkom „da to neće donijeti ništa dobro“.