Evo što je Skywalk napisao o tome.
Napominjem da je to samo prijevod teksta i da to nije moje mišljenje niti istraživanje.
U načelu je jedan zaključak: koristiti više materijala na raznim mjestima u ovisnosti o njihovim karakteristikama. Primjerice, kod špagica, dulje špage je potrebno izrađivati od materijala koji se slabo isteže, otporan na UV i mehaničko habanje, pa se mora izrađivati sa tekstilnom ovojnicom koja pak mora imati svojstva malog upijanja jer se pri naglom sušenju mogu promijeniti dimenzije. Za gornje, kraće linije potrebno je uzeti tanje špage (manji otpor) koje se mogu jače istezati (kratke su pa neće u ukupnosti smetati perfomansama). One pak nisu otporne na UV zrake, ali se nalaze zaštićene pod kupolom, pa je tu napravljen mali kompromis kao i sa prekidnom čvrstoćom (ima ih više).
http://www.skywalk.info/Content/576/?mnid=3102Iskustvo govori da se nakon 80-100 sati špage na krilima 2-3 promijene dovoljno da ne daju više specificirane perfomanse. Materijal je dobio po njonji u najboljem slučaju oko 50% i u prosjeku to se dogodilo za 2-3 sezone. Postoje krila koja su bolje održavana (čuvana), koja nisu letjela visoko (alpe i bila često preko 2 soma) te koja nisu derana po lošim startovima, ali postoje i jako habana krila. Isto tako, krila 1-2 su robusnija, debljih špagi i namjenjena pojačanom habanju i rekreativnom letenju. Ona će svakako izdržati nešto dulje.
Petar je pitao općenito gdje je granica glede sigurnosti s obzirom na pohabanost ili starost materijala. To može varirati od krila do krila iste serije jednog proizvođača, ali drugog pilota. Ja bih odgovorio protupitanjem: Tko je sve prilikom kupovine polovnog krila (tj, prije kupovine) dao izmjeriti špage, tj. provjeriti geometriju krila i poroznost materijala? Nekima je to bitno, a nekima i ne previše. Bilo kako bilo, da bi došlo do pucanja špaga ili kidanja materijala krilo mora preći puno više od 200 sati. Prema nekim krilima rekao bih da je to nakon 450-500 sati. No, kako to krilo leti tada? Ja bih više bio zabrinut glede prevučenog leta nego zbog pucanja špage ili kidanja kupole.
Stalno to napominjem, pa ću još jednom; kod ovog našeg sporta NEMA kompromisa. Može ga biti, naravno, ali tada prihvaćaš i određenu dozu rizika. Krilo koje je letjelo 2 pune sezone i napravilo najmanje 80 sati potrebno je kontrolirati. Špage se daju pretrimati i zamijeniti one loše ili jače pohabane, a nakon još dvije sezone treba razmisliti i o potpunoj zamjeni špaga ukoliko je poroznost još uvijek OK. Tu dolazimo do problema kod prodaje takvog krila. Petar bi promijenio špage po europskim cijenama, ali može dobiti za to krilo hrvatske ponude koje za krilo od 200 sati sa NOVIM špagama daju 400 eura. Tu negdje svi plivamo i uspijevamo kupiti ili prodati takvo krilo. Ono će, međutim, odraditi svoje još najmanje 2-3 godine što je dovoljno za nekoga dok ne skupi pare za nešto bolje.
Po meni si, kao prodavač (i prvi vlasnik) u najboljoj poziciji ako nakon 2-3 godine promijeniš sve špage i nakon još jedne pokušaš to krilo prodati. Onaj tko to krilo kupi vjerojatno će sa minimalnim održavanjem (kontrola i popravak špagica) sigurno odletjeti još 2-3 sezone i ako ima Boga, to krilo nakon toga baciti ili pokloniti nekom klubu za grounhandling. Prodaješ li pak polovno krilo (u najboljem slučaju si drugi vlasnik) shvati da to krilo ne vrijedi baš ništa i sve što za njega dobiješ je čista zarada. Ono se isplatilo kroz predivne sate gušta prvom vlasniku, tebi je također kupilo puno gušta i letačke izobrazbe i očekivati da ono da još više od toga ne bi bilo fer prema njemu.
Primjerice, pilot kupi novo krilo za 2500 eura. Nakon 3 godine krilo ima 150 sati. Nakon 100 sati promijenio je sve špage. Ukoliko je kupola OK i nema vidljiviš oštećenja za to krilo može dobiti (tu me ispravite ako griješim) cca 750 eura. On je to krilo platio 100 kn po satu leta (po meni je to ok cijena jer dam 100 kn Benci za curenje sa RGS-a od 10 minuta). Sljedeći vlasnik za sljedeće 3 godine napravi još 200 sati i promijeni 10-ak špaga te pokrpa 2-3 panela. Potrošio je 850 eura i sat leta ga košta 30 kn. To naše krilo okupno je odletjelo 350 sati u 6 godina i sat leta na njemu je prosječno koštao 60 kn koliko bi koštalo i prvog vlasnika da ga je odvezao svih 350 sati (a uz relativno visok faktor sigurnosti). Ako mene pitate da li bih dao 60 kn za zajamčenih sat vremena peglanja ili 200 kn za let sa Ivke do Samobora pristao bih isti čas!
Naravno, postoji i drugačija realnost u kojoj prvi vlasnik kod nas rijetko daje više od 1900 eura za novu dvojku i koju bez mijenjanja špaga prodaje za 600 eura. Ukoliko je drugi vlasnik ista osoba iz prve epizode te prodao krilo nekom jadniku za 150 eura koji napravi još 50 sati bez održavanja i sa glavom u torbi onda je sat leta na tom krilu koštao je svega 36 kn.
Ove se matematike uvijek držim i meni to letenje toliko vrijedi. Zato i jesam nervozan kad netko kao prvi vlasnik misli da može letjeti za 30 kn/sat što znači da je kupio dvojku za 1900 i pokušao ju prodati za 1100 eura nakon 200 sati bez dodatnih ulaganja.
Mislim da je 100 kn/h dobar omjer za uloženo/dobiveno kod novog krila i da je 35 kn/h isto dobar omjer za polovno krilo. Sve ispod 60 kn/h je vrlo povoljno i sa nešto slabijom perfomansom u odnosu na druge pilote u zraku.
Ajd neka netko baci istu matematiku jer me baš zanima koja bi to bila prosječna vrijednost sata na krilu za pilota novog krila, pilota polovnog krila i pilota koji ga izrauba do kraja.
Nemam previše iskustva sa svojim krilima, pa bi bilo dobro da još netko ovu matematiku malo poravi sa svojim iskustvom i primjerom.
.
- krilo je bilo dhv2/3
