Horba sad malo generaliziraš što nije ok i istinito jer je svako našao neku svoju zadovoljštinu u pg-u.
Jedan moj prijatelj je počeo letiti jer je mislio da će biti omiljen u društvu i da će se komadi zbog toga ljepiti za njega i onda je u jednom letu shvatio da bi letenje moglo biti opasno i povrijediti njegovo tijelo te je odustao od letenja (uz to je shvatio da komade baš briga što on leti).
Ja npr. bi najvjerojatnije zapustio letenje da moram letjeti npr samo na greenu (bez obzira što mi se dopao) jer bi mi bilo dosadno i nebi zadovoljilo moje želje i porive koje imam u letenju. Svako za sebe bira klasu krila koju će letjeti. Pilota kojeg zanima akro sigurno neće zadovoljiti krilo dhv 1 ili 1/2 klase a 95% pg populacije će mu reći koji će ti qrac akro - samo provociraš pizdarije.
Mene je brzi prelazak zavarao. Kako u prve dve godine svog letenja nisam imao niti jedan kolaps mislio sam da mogu letjeti što god oću i onda u 10 dana 2 jaka kolapsa nisko i 2 otvaranja rezerve u zadnji čas i tijelo nije moglo zanemariti osjećaj da ga je letenje ugrozilo i reagiralo strahom 2 g. na svaku malo zdrmaniju situaciju dok nije ponovo steklo sigurnost i povjerenje u letenje i samopouzdanje u svoje/moje reakcije.
Svima nam poznati Marko Hrgetić Hrga je već tijekom svoje prve godine letenja odlučio biti top pilot i klase krila mijenjao kao čarape te je na kraju svoje druge sezone iza sebe imao 1/2,2/3 i dva comp. glidera (i sam mijenjao trimove na svojim comp gliderima
) i prilikom toga bacio nekoliko rezervi i imao x situacija ali njegova želja i jak ego ga nisu ustrašili nego je još željnije krenuo dalje i postao odličan natjecateljski pilot
sve je jako invidualno i tako treba ostati. Jedinio je potrebno ispoštovati školovanje i steći odgovarajuće dozvole za koje su btw liječnički zahtjevi preveliki.
lp (nema me x vremena u diskusiji na forumu a onda nikako da se ugasim
)
.
