[CW]

Kako stalno pratim novosti na http://www.xcmag.com/category/news/ primjećujem da svi proizvođači u posljednje vrijeme izlaze sa svojim verzijama laganih 'planinskih' (lightweight mountain) krila.

Pitam se je li to samo neka moda koju je netko započeo (potaknut možda potrebama XAlpsa) pa si sada ostali ne mogu priuštiti da ne sudjeluju ili je to stvar nekog općeg pomaka u interesima pg ili planinarske populacije?

Postoji li neki obrazac u sazrijevanju pg pilota pa poslije XC faze dolazi bivouacking faza?
Činjenica jest da takvo letenje zahtijeva veliku letačku zrelost i iskustvo stečeno u prethodnim fazama (kako bi ih vi poredali? škola -> curenja -> termike lokalno brdo -> malo acro letenja -> tekme -> XC -> bivouacking?)

Uzevši kao primjer našeg Doca koji se u zadnje vrijeme ozbiljnije posvetio tom vidu letenja, a koji je počeo letjeti u vrijeme pg 'booma' (može li se reći da je prijelaz stoljeća bio period intenzivnijeg porasta pg populacije?) te kojem planinarenje kao zasebna aktivnost isto nije mrska - to bi nekako držalo vodu. Pretpostavka bi onda bila da ti treba oko 10-ak godina za to . Morao bi pogledati i kakav je letački put imao npr John Sylvester ili Bob Drury.

Možda je jednostavno XAlps probudio u letačima želju za bivouacking-om?

Ili je stvar u pojačanom interesu populacije planinara koji polažu pg tečajeve i lete tek kao bonus njihovoj osnovnoj aktivnosti?

Imaju li naši dileri neki inside info o tome? Tko je primarna ciljana tržišna skupina za takva krila?

[Tomica Solina]

CloudWalker je napisao/la:

te kojem planinarenje kao zasebna aktivnost isto nije mrska - to bi nekako držalo vodu.

Kupio sam sjedalicu prije nekih 4 god, od firme koji i sam zastupam. I sad ja to proucavam, prevrcem, gledam..... i naidem na jednu malu "čarapicu" koja je bila vezana za sjedalicu sa dve rastezljive špage (unutar onog kontejnera gdi se stavljaju razne stavari) i nikak da skuzim za kaj je to švaba stavil nutra. Iduci put kad sam otisao u firmu, pitam ja švabu koja je svrha toga, a on mene u čudu gleda, kak ja to neznam...... I objasni mi da se to navuce preko stapova za hodanje koje stavis u kontejner, a stapovi su preveliki da bi cijeli stali unutra, pa se to navuče preko vrha da ne mogu ispasti u zraku van.... Vidi svabo da se i ja dalje čudim ko zec kamilici, pa mi objasni da tu ima jako puno ljudi koji idu pjeske na start, cijeli put ili barem dio, te da ima ljudi koji se s tim bave da budu u prirodi i da se krecu, a svi znamo da se u letu bas i ne kreces.....

Malo kasnije su poceli i razvijati lagana krila i materijale za njih, a kolko sam skuzil u protekloj godini su malo bolje usavrsili te lagane materijale i nisu vise tak skupi, pa im se isplati proizvodnja takvih krila. (kvaliteta takvih materijala je za neku drugu raspravu)

I tak dok švabi pješače i zive zdrav život, mi pijemo pive i psujemo zakaj prijevoz kasni 2 minute.....

[marko]

Zar pg nije nastao kao plod kontemplacije planinara kojima se nije dalo spuštati sa planine na nogama nego su uzeli padobran, škare, konac, iglu.....?
Možda se vraćamo korijenima.
Meni ideja da odem na tjedan dana i letim, penjem, spavam u planini itd, zvuči odlično. A za to je potrebna mini opremica koja leti kao "velika".
Naravno, trenutno nemam vremena i novca ni za ovo obično letenje sa prijevozom na start, no u budućnosti...
Zašto ne?

Citat:

škola -> curenja -> termike lokalno brdo -> malo acro letenja -> tekme -> XC -> bivouacking?

Možda acro i tekme nisu najnužniji dio ovoga. Ja bi ih stavio kao opciju(akro kao SIV, a tekme ako možeš, stigneš...) a dodao bi boravak u planinama(uvjeti, meteorologija, specifične situacije....) i puno XC-a. No ja sam nevježa u ovom obliku PG-a.

Volio bi čuti neka iskustva domaćih pilota na ovu temu.

[Box]

marko je napisao/la:

Zar pg nije nastao kao plod kontemplacije planinara kojima se nije dalo spuštati sa planine na nogama nego su uzeli padobran, škare, konac, iglu.....?

To je pacifistička teorija. Ona druga kaže da su to izmislili vojnici kako bi mogli kad iskoče iz aviona otići daleko iza neprijateljskih linija. Ubrzo su odustali od toga procjenjujući to previše opasnim.
Više volim vjerovati kako su to izmislili padobranci koji su željeli ostati malo dulje u zraku, a imali su prijatelje koji su praveći zmajeve pokušavali letjeti bez motora.

[Roman Lavriv]

joj, vec vidim, kroz koju godinu, kako planinari, na , recimo Japetiću, nervozno šire svoje kišobrančiće za letenje, i još su k tome nervozni što je neka ekipa "pravih" letača došla da im smeta. Pa komu ću ja tad moći prodavati letačko-lovačke priče? Koji komadi će se na to paliti, kad će svaka curica imati tatu, dedu ili baku koji "isto tako lete" . Eh, gdje su dobra stara vremena kad si mogao, onako nehajno, ispaliti komadu priču "evo, baš neki dan, kad smo letjeli na Triblju ....", a ona široko raširenih usana i čuđenjem u oku pita : "Letjeli?". I onda ti udahneš, pa onako , nedajbožedasepravimvažan, sastaviš priču.

[kameni]

Treba probati.
Ja sam probao i jakkkooo mi se sviđa lagano pa tako da će slijedeće krilo+stolica+rezerva koje kupim biti od laganih sorti.
12kg umjesto 25 je bitna razlika. Trajnost jako ovisi o vlasniku. Nekima ne bi pomoglo da ih prave od čelika.
I da se nigdje ne penjem sa njom opet bi uzeo laganu varijantu. Oprema je mnogo praktičnija od normalne.

Pozdrav
Petar

[Box]

Neznam kako bi se moje krilo ponašalo da je od klasičnih materijala i neznam kako lete druga krila koja su također od laganih materijala ili kombinacije jednih i drugih. Ono što znam nakon dvije sezone na takvom krilu jest da je prednosti više nego mana. Toliko vremena je dovoljno da odijelite one karakteristike koje se odnose gotovo isključivo na lagani materijal.

Prije skoro 3 godine govorili su mi švabovi: što manje težine - manje otpora - bolja perfomansa! Ostalo je samo da se osmisli konstrukcija dovoljno snažna da kompenzira čvrstoću težeg materijala. Nakon istraživanja zaključak je bio iznenađujući. Dapače, lagana konstrukcija potrebuje još manje elemenata osim gornje i donje površine.

Odgovarajućom konstrukcijom profila od klasičnog materijala moguće je dobiti veće brzine ili bolju finesu i to se dokazuje skoro svakodnevno. Međutim, handling se bitno popravlja uporabom lakših materijala.
Ono što sam ja primjetio je nepobitno bolje ponašanje na startu (ili ground handling). Krilo koje je i 20% lakše na istom rasponu i sa istim otvorima komora diže se puno bolje, a pravo iznenađenje je ponašanje u uvjetima bez vjetra.

Nadalje, bilo kakav gubitak tlaka uslijed kolapsa ili povlačenja ušiju jako se brzo popravlja. Primjerice, ukoliko vam se dogodi zaklapanje od pola krila, zrak koji ulazi na otorenoj strani mora nabiti dovoljno tlaka da otvori zatvorenu stranu, da podigne obješenih oko 3 kilograma materijala (OK, pomažu tu i ostali detalji kao što je propadanje, povećanje brzine uslijed rotacije itd.) i da popravi puno manje "gužvanje" (naime, puno ćete lakše napuhati tanji balon od onog debljih stijenki - gužvanjem težeg materijala nastaje puno pregiba koji se teže ispravljaju ulaženjem zraka od onih na lakšem/tanjem materijalu.

Nadalje, slijetanje je također poboljšano. U trenutku kad ste povukli komande do kraja i dotaknuli zemlju ostavivši komande u tom položaju krilo se jako brzo ispuhuje i moguće ga je srušiti gdje god to poželite. Ta je osobina poželjna i na startu u trenutku kad želite prekinuti start.

Malo težine je svakako poželjno u ruksaku i da imam lakše sjedalo od onog koje je teško ko pravi bicikl bio bi to pun pogodak. Ipak, razlika u težini se osjeti, a nemojmo zaboraviti da je takvo krilo moguće složiti na manju dimenziju tako da dobivate extra prostor u ruksaku za neke druge stvari.

Ipak, postoje i neki nedostaci. Iako je dokazano da krilo leti jednako brzo (čak i brže) od klasičnih materijala, pa čak možda i bolje pobire, potrebna su malo bolja ojačanja prednjeg ruba. Na startu se događa nešto što osobu slabijih živaca može dovesti do živčanog sloma (naročito ako je vruće i bez vjetra). Naime, položenom krilu na startu dovoljni su mali refulići vjetra preko starta da vam podigne stražnji rub, prednji rub ili uho i preklopi krilo. Ako ne pazite na to kako ste ga raširili i kako su nategnute špage vrlo vjerojatno ćete puno šetati kako biste ponovo otvorili krilo.
I na kraju, tanji materijal je i podložniji starenju i fizičkim oštećenjima. Sigurno ga je proizvođač zaštitio nekim premazima (silikonskim, aluminijskim ili nekim drugim...), ali bilo kakva ogrebotina vjerojatno će dozvoliti da vremenom na tom mjestu prolazi više zraka. Ipak, koliko god se takva oštećenje jače zamjećivala na materijal ćete dobiti dvogodišnji check i nakon dvije sezone ili preko 100 sati (cca 150 sec JCD), tj., tek sa 250-300 sati (koliko vam se i jamči na klasičnom materijalu) poroznost će biti prevelika za siguran let. Naravno, sve to ukoliko ste se ipak sa većom pažnjom brinuli o svom krilu. Definitivno ga je lakše poderati i ogrecati, a i brže će propadati zbog močenja i lošeg skladištenja.

Na krilima nižih razreda (mountain glider LTF 1-2) habanje će biti i veće jer se pretpostavlja da pilot ima manje iskustva. Stoga treba voditi računa i o tome. To nisu krila za početnike već za one koji žele nešto više. Za više klase se pretpostavlja da su piloti dovoljno pažljivi obazrivi svojoj opremi.

Naši tereni su simptomatično loši (čast izuzecima na kojima pojedinci troše puno vremena i sredstava kako bi to izgledalo kako treba). Obiluju oštrim kamenjem, trnjem i sl. Nepotrebno natezanje krila po takvom terenu zasigurno će mu smanjiti resurs.

Na kraju, sami odlučite. Vjerujem kako će u konačnici i proizvođači potrošiti manje tona materijala godišnje, ali uz lakše hendlanje na startu i ljepšu perfomansu mislim da ovo nosi više prednosti nego nedostataka.

Ipak, želite li nakon 250 sati od nekog izvući 200 eura za krilo onda bolje kupite silikonizirani Apco. Krilo od laganog materijala ćete sigurno morati baciti.

[Damjancic]

CloudWalker je napisao/la:

Uzevši kao primjer našeg Doca koji se u zadnje vrijeme ozbiljnije posvetio tom vidu letenja, a koji je počeo letjeti u vrijeme pg 'booma' (može li se reći da je prijelaz stoljeća bio period intenzivnijeg porasta pg populacije?) te kojem planinarenje kao zasebna aktivnost isto nije mrska - to bi nekako držalo vodu.

Pa sad, ako "ozbiljnije" znaci "nabavio je pola opreme" onda da...Osobno, nekako me zasitilo "klasicno" letenje, ostao sam bez ciljeva. Vidio sam da necu bit prvi na PWC-u, onih par dana za kvalitetan XC iskoristim kolko-tolko u 5.mj, nemam bas hrpu para za putovat po svijetu, nemam zivce i prostornu percepciju za acro, nakon 10 g. zivcira me peglat greben dva sata. Nekako eliminacijom dodjes do jedinog sto ti predstavlja neki izazov. Nova, "ekstremna" mjesta i scenografija jednostavno nadoknadjuju onaj manjak adrenalina iz prvih dana i osjecaj nepoznatog.
Kolko znam kod nas se jedino Vlado Pausic ozbiljno bavi tom vrstom letenja, Danka i Jelenu sam znao sretat na cudnim mjestima s opremom Ja imam nesto malo iskustva izmedju 2000 i 3500m.
Vjerojatno bi nas bilo puno vise da:
1. Imamo Alpe, svi skijamo od malena i alpinizam je nacin zivota. Ovako, kad moras krenut u 3 ujutro i uzet godisnji da bi izveo solo uspon i odletio drugi dan ako imas srece, jebes to...
2. Ne zivimo na Balkanu, gdje je cesto jedini razlog za letit taj da mozes poslije u birtiji rec da se "bavis sportom".
Sto se opreme tice primijetio bih sljedece-lagana krila su u nasim uvjetima obicno izdrkavanje. Zasto to kazem? Pa, takvo krilo ima smisla prijespomenutom Vladi koji ide na 5000m, spava tjedan dana iznad snjezne granice i nosi sve sto nosi posten alpinist plus krilo i sic. Ja, koji sam daleko iza tog nivoa, moram uloziti jos mnogo truda kako bih se doveo u kondiciju i skupio tehnicko iskustvo koje je potrebno da bi dosao do tih visina i itinerera gdje je 3kg krucijalna razlika. U svemu sto sam do sad obisao 3kg manje ustedilo bi mi mozda 1h hoda kroz dva dana. Dakle neisplativo.
Lagani sic-svakako. Ne toliko sto je lagan, koliko zbog pretvaranja u ruksak. Te combo varijante su idealne za jednodnevne uspone ili rute bazirane u domovima a nude protektor i odlicnu udobnost. Iz mog iskustva obavezno probati prije kupnje i to optereceno s 15kg, ko i svaki ruksak. Od onog sto sam vidio uzivo prvi izbor Woody Valley (zbog funkcija koje ima kao ruksak), zatim Sup'air, Ozone daaaleki treci. Za bilo koju varijantu bez logistike sad prelazim na kombinaciju klasicnog ekspedicijskog ruksaka (ugodan za nosit, lakse se penje, sve se moze pricvrstit na njega), Sup'Air Everest (ono 300g govno od gurtne, bas me zanima jel se u tom moze i letit al i za Escape sam mislio da ce bit neudoban pa me iznenadio) i cekat cu jos par godina dok bude rabljenih Swiftova.
Problem u ovakvoj vrsti letenja je sta covjeku fakat treba hrpa dodatne opreme i niz znanja treba steci ili/i obnoviti (orijentacija, navigacija, kretanje u planini, kartografija, meteo, snjezni uvjeti, metabolizam, logistika...) a i najbitnije, bez tri dana u komadu ne isplati se nikud ici. I jos najnajbitnije, treba ti drustvo, neko ko je podjednakog stupnja znanja, tjelesne spreme i letacke vjestine (pogotovo ako nosite zajednicku opremu, sta se dogadja kad onaj drugi sleti sa druge strane sedla od 2000m?) i ima godisnji bas tad. E a to sve nac, to je fakat poso...

Box je napisao/la:

Na krilima nižih razreda (mountain glider LTF 1-2) habanje će biti i veće jer se pretpostavlja da pilot ima manje iskustva...Naši tereni su simptomatično loši (čast izuzecima na kojima pojedinci troše puno vremena i sredstava kako bi to izgledalo kako treba). Obiluju oštrim kamenjem, trnjem i sl. Nepotrebno natezanje krila po takvom terenu zasigurno će mu smanjiti resurs.

Ma kod nas je sve super, vecina nasih krila nikad ne vidi UV na preko 3000m. A probaj se jednom zaustavit golim rukama na glacijalnoj padini pa opisi iskustva (kad ti ruke prestanu krvarit). To izgleda lijepo bijelo i meko, ali cesto nije. Da ne spominjem da ako oko krila hodas u derezama, krivi korak i Nasi uvjeti zraka i zemlje su pickin dim prema onima u kojima takva light krila trebaju letit. A s pretpostavkom se ne bih slozio, meni se cini da je to vise zbog ponasanja na startu (vjerojatno je tesko napravit comp koji ce se na startu ponasat kao 1-2) i psiholoskog kompromisa sa sigurnosti (ma ne treba mi rezerva i protektor, pa to je 1-2!).
Sto se nas tice, bojim se da ce to ostat jos dugo nesto sta rade " hohstapleri tamo vani". A glede normalnog ljetnog XC-a, dajte mi 25kg Impressa, Booma i sve ostale opremice koju nosim...

p,
D.