U skladu sa svojim skribomanskim samoopisom, a u skladu s putovanjem koje je, prema Makedoniji prošlo sasvim u redu, a u skladu s večerašnjim idiotskim događajem , tu, u Malinsloj, kad me 40-godišnja konobarica pita "tko pjeva ovu pjesmu????" - Priča o Vasi Ladačkom, puknut preko svih granica (ne se ljutit ekipa, ili dio ekipe, ne zazivam Jugu, već samo izražavam svoj stav o nekim stvarima....), naletim i na ovaj link... http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvati-srbi-gvozdu-kreirali-zastavu-prijateljstva-clanak-320095 ... a što ja znam, meni se svidjelo, a vama kako bude .... naprosto nemam živaca živjeti u stalnoj mržnji prema drugima, različitim od sebe...Kako je mržnja zlo, koje proizilazi iz vlastitog stava da je svijet drugačiji od mojeg nemoguć, zao i prijeteći ... da je neljubav nešto što si stalno želimo u životu, kako je obožavanje nešto uzvišeno, a ne samo antipod mržnji ... kako je mrziti druge uzvišeni dar nebu i pripadajućoj nebeskoj birokraciji (znate vi dobro na koga mislim) ... kako je ljubav nešto nepoželjno i ne pripada različitima od tebe ..., odlučih ovo napisati, kao mali podsjetnik sebi samom, tek toliko da ispunim svoju skribomansku dušu, i prestignem Štetu u broju postova na forumu, makar mislim da je to nemoguća misija ... Zrak nam je jedan, zemlja i brda isto tako, podijelimo to kao braća ... I da ne bude nesporazuma, znam o proteklom ratu i prekoviše (opet se pravdam...hm), al doista ne mislim da trebam provesti ostatak života u posvemašnjoj mržnji prema drugačijim od sebe ... hm, a po čemu smo drugačiji ...

Ovo mi zvuči poznato !
Ili si sa nama ili si protiv nas . Voliš me ili me mrziš . Bitćeš moja ili ničija ..............
Što me više volite na taj način u meni se javlja veća mržnja