Sa tugom u srcu i suzom u oku obavještavam svu rodbinu i prijatelje da će me u najboljim godinama (mojim i njegovim) napustiti moj voljeni Para Glajder zvani Pojzon Drugi.

Pojzon Drugi je obolio nakon 90 sati od kratke i neizlječive bolesti (nemamparis zanovicitis vings) koja posljednjih dana uzima maha.
Svi ćemo ga se sjećati, a ja ponajviše, po njegovom veličanstvenom životu.
Živio je sa stilom; znao je biti velik i sjajan, a znao je biti i visok i dalek, no nikada nije bio slomljen. Ako ga je koji puta i malo shrvala borba u višednevnim natjecanjima sa sebi sličnima, brzo se oporavljao te nastavljao ne skrećući sa zadanog pravca. Nikada nije klonuo duhom niti potonuo na raskršću.

Napušta me mlad, naučen na težak i brz život! Naučen na promjenjive i teške uvjete, na surovu i negostoljubivu okolinu. Iz svega toga izlazio bi kao pobjednik, miran i neumoljiv.
Nedavno se vratio uspješno oporavljen sa teške operacije (trajala je 12 sati sa dva vrhunska i iskusna kirurga) gdje su mu transplatirani svi živci, od najdebljih, pa sve do onih najtanjih. Tada sam mislio da našoj sreći neće biti kraja tim više što je operacija koštala ko svetog Petra kajgana (pazi Petre na njega). Ipak, spomenuta bolest opakija je i od samog vraga. Pojzon Drugi odlazi potpuno promijenjen, rekli bismo, nanovo rođen, sa živcima starim tek desetak sati.
U nekom drugom životu, sa nečijim drugim životom, upravljat će jednako odgovorno i trudit se da dokaže kako je do sada bio sputavan i podcijenjen. Ne zamjeram mu! Pružio mi je pune tri sezone velike ljubavi, oprostio svaku grešku i nagradio me veličanstvenim trenucima među visokim oblacima.

Ovog teškog bolesnika i junaka ispratit ću kako dolikuje. Bit će položen u predivan novi pokrov od kordure, a sa njim će na Put krenuti i svi njegovi voljeni živci zapakirani i označeni. Kako bi u drugom životu bio jednako mažen, pažen i slagan kao i u dosadašnjem, na sam pokrov bit će položen potpuno novi i nekorišten, njegov tragično preminuo njemačko-kineski prijatelj i ljubimac Soft Bag Crveni. Ovu malu tužnu svečanost želio bih zadržati skromnom i bez puno ljudi (iako znam mnoge koji bi došli na ispraćaj). Potreban mi je samo jedan prijatelj koji ima barem 950 razloga podijeliti ovaj trenutak samnom.

Pojzon Drugi nikada se nije penjao na drvo, nikada se nije igrao u pijesku i nikada nije naučio plivati. Ono što je jedino naučio i što jedino zna je - letjeti!

Pokoj mu duši i sva sreća u budućem životu - srest ćemo se opet!

Zauvijek tvoj,
Box

Dragi moj Box, evo u to ime, kao i uvijek spreman sam otpjevati jednu pjesmu koju smo neki dan pjevali, a riječi idu ovako nekako :

lalalalalalalal lalalalalalala, lalalalalalal PRIČA ČAČA, lalalalalalala lalalalalalalaa PRIČA ČAČA, lalalalalalal alalala, lalalalalalalala

Ovo se zove oproštaj od voljenog i već prežaljenog najboljeg prijatelja u zraku, jer čini mi se da se u daljini nazire (efekt fatamorgane u pustinji) novi najbolji prijatelj "Pojzon treći".

Pššššš...!!!
Daj šuti... jeba ga miš maleni! Čut će te Pojzon Drugi.
Ljubomoran je ko 13. prase.