Hvala Toni na ovako slikovitom opisu, kao da sam tamo.
Uživajte, letite, letite sigurno i vratili se doma ponosni.
Adminu jedan prijedlog; neka sakupi sve tvoje reporte tokom ovih godina foruma i neka to objedini u nekoj knjizi.
Ja naime prvo spečem kokice, otvorim hladnu pivu, pa sjednem za komp čitati tvoje reporte.
Bila bi to odlična knjiga za dane kada nam vrijeme nije naklonjeno.
Palac gore Tonči

Toni, cisti gust citati tvoje izvjestaje. Hebeno dobro. Cerekam se do suza i bas me odvedes tamo. Perfekcija. Hvala.

Super izvještaji Toni. Uz jutarnju kavu - savršeno.
Prognoza za sljedeće dane je dobra tako da će biti letenja.

Zahvaljujem na pohvalama. Rado podijelim svoja iskustva s dragim ljudima.

Danas je otkazana utrka, opet neka šuga od vremena. Bar će dati Hrgatoru vremena da se oporavi. Boli ga skočni zglob i hoda sa štapovima za planinarenje.

Zaboravio sam pohvaliti lunch pakete koje dobijamo svaki dan. Za gurmane letače: pol francuza s nekim namazom (često hren, mljac), a onda razne varijacije na temu salama, mesa (bilo je i tanko rezanih pečenih odrezaka), salata, krastavci... Uz to svaki dan kuhano jaje, energetski vrlo ukusan bar, voda i voće po izboru, kruška breskva ili nekoliko šljiva. Sve vrlo ukusno. Sinoć smo izignorirali feštu u selu, pa smo se predali vinu uz bazen i tjerali vlastitu zajebanciju.

Evo nekih slika s jučerašnjeg početka utrke: https://picasaweb.google.com/112612256338201887973/StAndreEuro2012Task3

Puno ideja danas, a malo tko uzima najdirektniju liniju... Valjda lete po oblacima...




Uf, napeta trka danas...
Zadnja točka i ES su mislim isti kao i prošli task. Wesnauer je opet solo vožnjom u prednosti i zadnju točku opet okreće najdirektnije (iako nisko) dok ostali kao i zadnji put idu sigurnom rutom preko velikog grebena. Marko u odličnoj poziciji pri samom vrhu...



Uh, kako je dobru liniju izabrao! S 2700 okreće zadnju točku: može odmah pičiti na ES.

Bravo Hrga!!!!!!!!! AJMO NAŠI!!!!!!!!!!!!!!!

Stvarno ekipa leti ko luda!



Ponosan!

Argggh!! Bem ti tracking!!

Wesnauer greba 6km ispred Hrge (kojem track kasni nekoliko minuta). Svi ostali koji su računali na 2 soma velik greben metiljaju ispod njega.. Savov totalnu u klincu sada iako je bio prvi iza Wesnauera većinu trke...


Hrga i Morgenthaler u finishu - samo speed do daske i okreću ES! Wesnauer na žalost popušio - bit će dobro ako ne iscuri ..

hebiga, taman ćemo najbolji dio propustit ...

Koji finish!!!



Moguće da netko fali na trackingu, ali Hrga u najboljem slučaju drugi!!! Sve čestitke!!!


I pošto je imao bolju liniju mislim da ide sletiti prvi u cilj...

Hrga nezadrzivo juri u pobedu!!!

po leaderboardu Hrga ušao sa 7 sekundi zaostatka za prvim i pola minute brže od Vidića..
bravo Marko!!!!!!!!!

Ne znam je l' pobijedio (čini mi se da tracking nešto krivo pokazuje, ili je nekome stao), al sigurno je među prvima ... Čestitke Marko!!!!!

Aaaa! Samo 4 sekunde!

Čestitke Hrga! Samo sam čekao kad češ ponovo bljesnut. Kak stoje Toni i Habek? Uživancija Vas je pratit!

Hrga je danas rasturio! Da ste vidjeli jutros. Prvo šepa do starta, pa bandaža francuske doktoric, a onda start kao iz horor filmova! Nije mogao trčati, a krilo ga je pretekl. Svi smo se sledili. Inače, dan je bio bomba, baze 2600-2800m, 8-ice penjanje. Samo je trebalo izabrati najbolju liniju i gasss. Zezno sam samo jedno penjanje nakon Dignea i u cilju sam bio 15 min iza prvog. Ostalo full gas. Jednostavno nema prostora niti za jednu grešku.damir je bio sporiji, a ja nisam znao bolje. Bolji smo od Srba danas, pa možda skočimo koje mjesto više u ukupnom poretku.

Evo danas laganini letenje i fino u cilju.
Letio sam ok sa grupicom ali tri dobre odluke su me dovele brzo u cilj.
Zadnje dvije su bile D best. Prva je bila da na zadnju idem od iza gdje je bilo manje vjetra, nije bio kongestus i bilo je dosta lakše. Ja povukao i još jedan lik samnom. Onda smo tu već bili ok napred sa time da me Enzo htio nabit pa je išao drito i nije se proveo, a ja po grebenu. Tu sam sustigao Morgenthalera, ali u ganjaži u cilj je bilo malo zdrk... pa nisam htio da imam neki kolaps pa sam malo pazio i tu me šišnuo.
Noga je bila ok za spidanje mada za hodanje još nije.

Evo današnjeg foto-stripa: https://picasaweb.google.com/112612256338201887973/Euro2012Task4#
A evo nas i na t-portalu: http://www.tportal.hr/sport/ostalisportovi/213562/Hrvatski-nebeski-letaci-vrlo-dobri-u-Francuskoj.html

Koji sam ja laban...

Osjecam se ko starcek koji cita ove postove svom unuku u smislu "ovaki vam je deda mogo bit"...
Nadam se boljoj godini...

TNX... na real time prijenosu i strpljenju...

Svaka cast drugari...

LP! i puno srece...

Osmog dana (10.09.) prvenstva dočekali smo, po mojem mišljenju, najbolji dan za letenje. Od jutra je dan izgledao predivno, bez inverzije uz super vidljivost. Predviđene baze na 2600 m u regiji oko Dignea, a u višem gorju i više (veli Fransoa: „Mejbi fri tzoznd.“), slab vjetar, jugozapadni u nižim slojevima, u srednjim zapadni, a u najvišim visinama NW. Nevjerojatno, ali sve je to tako bilo, bez mejbi. Imaju sjajnu prognozu, ako izuzmemo Francuza koji misli da zna engleski. Potpuno opušteno letim, bez razmišljanja da li će me streliti strela nebeska. Rastu kongestusi uokolo, ali bez bojazni da ćemo se naći u nezavisnoj poziciji. Kad je prekinut taks 3 svi smo bili visoko pod bazama i dan se činio predivan. Ipak, na ruti utrke je postojala mogućnost jačeg vertikalnog razovja i task je prekinut. Poslije su ljudi letili 4-5 h svud uokolo. Meni nije bilo svejedno, pa sam nakon manje panorame sletio. Crv sumnje je ubačen prekidom taska, neću se zajebavati da moram s EnZom pod hitno dolje.

Task 4 je krenuo kao i svi dosadašnji. Nabiranje na startu, pa prebacivanje na brdo preko puta koje najbolje radi u regiji (mada sve radi ko ludo, ovdje su petice i šestice zagarantirane i uglavnom dizanja konvergiraju sa više strana, pa se može vrtiti i nisko u zavjetrini, ako imaš faja za to). Tu smo se svi natiskali pod bazu i bilo je umakanja. O da, još kakvog umakanja. U jednom momentu, vario mi vrišti jako dizanje, mašem rukicama i pazim da me baza ne povuče, a onda vidim 3 krila kako ispadaju pored mene iz oblaka, a krila im se pigaju kao gliste kad ih stisneš štapićem. Jedan među njima je bio tamni IP 6 i pod njim naš Izbornik. I tako smo kružili i kružili na rubu, a onda zadnje 2 minute je krenula strka i panika. Neki su unutar 5 kilometarskog cilindra, a neki izvan. Onda su ovi izvan krenuli unutra, a mi iznutra smo krenuli u utrku u suprotnom pravcu. Bio je pravi košmar. Osobno se nisam nikad do sad našao u takvoj situaciji. Sa svih strana krila, a oblak diže. Uf, trajalo je nekih 30-ak sekundi, ali bio je pravi horor.

Slijedila je tranzicija direktno prema grebenu koji odvaja „naše“ dvorište oko St. Andrea i regiju u kojoj je grad Digne (za naše pojmove poprilično velik grad). Nismo letili još tamo (bar nas trojica nismo), pa nam priprema neke strategije i nema puno smisla, osim drž' se grupe. Tako je i bilo. Svi smo u jednom velikom roju gazili prema početku tog grebena. Onda, kako je tko odlučio, navrtiti koji krug ili produžiti. Vidio sam da drži pod nevelikim bazama i nastavio sam preko grebena i u vjetar. Slijedeća tranzicija je bila preko duboke, ali široke doline (tu su u stvari vrlo rijetke doline u alpskom smislu kakve poznajemo iz Austrije i Slovenije). Gađali smo slijedeće dominatno brdo iznad Dignea. Dolazimo sa zavjetrinske strane i čim smo se približili počelo je šejkanje. Odradili smo i to, pa kako tko i gdje je stigao, uhvatili dizanja i opet navinuli pod baze. Tranzicija preko rijeke i Dignea. Nema sletišta osim u korito te rijeke (vodostaj je mali) ili na stadion (najači je bio Fransoa, kad je objašnajvano na jutrošnjem briefingu kako nema baš mjesta za slijetanje u Digneu, osim – i pita on na francuskom Kalva kako se na engleskom kaže stadion, a Kalvo mu veli – stedium, skoro kao kod nas osam na kontinentu i osan u Dalmaciji). Na T1 preko Dinja smo već svi bili nisko. Bilo je nekog dizanja, ali jalovog. Onda u vjetar natrag na ono brdo od malo prije, hvatali smo ga nisko (1200-1300 m). Po njemu je bilo grebanja po grebenu. Preletili smo start iznad Dinja s velikom vjetruljom, ni tamo ništa nije bilo. Greben nas je držao dok nismo izašli na privjetrinsku stranu, a kad tamo pedala divljeg bika.

Uglavnom svi smo to istermalisali, neki uspješnije (prva grupa i Hrga), neki malo manje uspješno. Tu sam zaostao za vodećim i više nije bilo popravka. Nakon dizanja na 2200 m tranzicija ponovno istom rutom natrag kao od startnog pilona, samo nešto južnije. Putem smo našli na neka dizanja, ali nismo vrtili (barem ja nisam). Samo koji 200 m pred greben, da budem siguran da ću se nakačiti na vrh grebena i gas dalje. Let po grebenu, pa jako dizanje na kraju (opet neka konvergencija). Putem sustižem dosta krila koja mrljaju i vrte do iznemoglosti. Vidio sam da sve radi i uhvatio ritam, pa opleo po gasu. Do T2 sam uglavnom držao baze i nisma puno gubio. Okrenuo sam T2 i nastavio za vodećima, ali cca 5-6 km iza. Baze su se širile i tamnile. Bilo je lako uhvatiti pravac i gasirati. Moram priznati da sam drugu polovicu utrke odradio odlično, a Hrga još bolje. Ništa nisam gubio, tu i tamo popravio visinu, a markera koliko ti volja, em baze, em stalno neko nešto vrti i to vrlo vidljivo da ide k'o raketa gore. Okretanje T3 je bilo malo problematično, jer sam izgubio dosta visine (ta točka je najzahtjevnija i vrtimo je svaku utrku – bijele stijena na fotkama). Još je počelo i kištiti i to fino, a vozim kroz žestoka dizanja. Ma, stisnuo sam zube i to odradio, pa natrag niz vjetar u cilj, nešto manje od 20 km. Na tom putu smo prolazili kroz brutalna dizanja, sve šestice, sedmice i osmice. Samo ne one špice stupa koje imaš nekolio krugova, već se voziš po par sto metara niz vjetar 6 banki, a vario pišti k'o da ga kolju. Nije bio bed, osim tu i tamo pustiti speed i malo zaigraditi rukicama kao na Jelenu Rozgu. Nisam htio samo da me uvuče u bazu, pa da ne znam gdje idem.

U final glideu ganjam se s jednim crnim IP 6 i tu smo negdje s brzinom. Onda sam raširio noge na speedu da spojim i kotačiće, i karabinerčiće, i gurtnice i špagice. Pustio sam B-linije, a ruke uvukao u sic, ispružio se koliko sam mogao i da vidiš razlike. Ostavio sam ga 100 m na 5 km tranzicije. Eto tolike su razlike u krilima i glajdanju. Nakon okretanja ESS i cilja (prvo je bilo na 1,5 km, a drugo na 1 km oko zadnje točke), bio sam na 1900 m i nad grebenom. Mislim si, idem se počastiti još malom panoramom (navlačio sam i nešto kilometara, ali nedovoljno za 100-tku). Odjezdio sam niz taj greben do jednog karakterističnog vrha (zadnje fotke iz zraka) koji zgleda kao neki nos i jako je fora. Okrenuo sam preko doline ispod, pa natrag preko jezera dok se sunce ljeskalo na površini. Ma, bio sam pun energije. Zadovoljan s odvoženom utrkom, odmoran i u dizanju na 2000 m. Pa kad to imam doma?! Uživao sam u trenutku. Ali kao što sve lijepe stvari kratko traju (let je bio preko 4h, ali od toga 3,5 vure sam bio napet u utrci) tako sam se ja našo u jakom dolinskom vjetru nad Saint Andreom + opaki termički baloni. Vidim i ostali piloti oprezo prilaze sletištu, ali ja sam bio tako nabrijan da sam opalio speed u vjetar i gutao te termalne neravnine. Uz to mi je u glavu uletila „Ta tvoja barka mala“ od Ljupke Dimitrovske i pjevao sam je sve glasnije i glasnije dok sam se probijao prema jezeru. Ako me čuo koji od pilota u prilazu, vjerojatno je mislio da sam puko od tekme. A ja sam bio neizmjerno sretan.

Rezultati: http://airtribune.com/sites/default/files/task_t4_open_mon_10-sep-12.htm