U Australiji vam je trenutno Pol. Pitajte ga majlom kak je dole. U Njemačkoj mi radi nečakinja i suprug joj. Radi u servisu vw. Veli da noču ode i noču dođe. Niko ga ne pita za prekovremene. Dobije 1800 e. 800 da za stan, režije i hrana ostatak, i teško bilo kaj uštedi da ne radi i nečakinja. U Americi se navodno isto radi ko na robiji. Vele ljudi da kam god dođeš da si stranac i uvjek češ biti.Imam prijatelja rođenog u Australiji, roditelji mu Hrvati. Veli da ga nikad nisu prihvatili kao Australca. Još nekaj, veli da je državni aparat izuzetno strog.Ja bio u dva tjedna u Dubrovniku, Danas se vratio iz Poreča, sutra idem za Njemačku na 3 dana. Ma je naporno ali nači če se vremena i novaca i za letenje i nekak živjet.Bojim se da toga nebi imao vani.Tasta od brata sam jednom vozio iz Njemačke pa mi pričao kak je mislio otič na godinu dana. Ostao je 30. Plakao je kako je proživio život u tuđini. Radio dva posla i svega se odricao. Vratio se ko invalid. Potrošen stroj. Ja sam doma! Niko me ne ponižava i gleda ko stranca.Možda bi imao više novaca negdje vani! I ovdje i vani uvjek ti je neko nad glavom.Ali dali bi s druge strane puno više izgubio? Bojim se da bi!

Ma ja mislim da ste ti i Michi zabrijali. Kažete ljudi u Njemačkoj, Americi, Aus. rade po 10-12 sati. Istina da NEKI rade 10-12 sati a kao mi nemamo takvih koji rade isto toliko samo što su plaćeni 5 puta manje.
Uzmimo neke "normalne" radnike, a imam vrlo bliske osobe u sve tri nabrojene države u Njemačkoj sestru (i stari mi je radio tamo, i još 20tak rođaka koji su trenutno tamo), u Americi imam strica kojeg sam prije par godina posjetio i vidio iz prve ruke kako žive i rade, a u Australiju mi je otišao frend prije 10 godina i oženio se ženom našeg porijekla i svi, baš svi demantiraju vašu priču kako rade ko robovi po 10-12 sati i još od tog rada nemaju ništa.
Jedan primjer frend Australija - otišao s skoro 30 godina (ovdje upoznao buduću koja je rođena u Australiji i otišao dolje živjeti i raditi) kaže prva godina užas, Engleski na razini 5-og osnovne, rad, rad i samo rad mjesečno plaća do 8 tisuća AUD, nakon 3 godine otvorio svoju firmu i malo po malo tako da sada okrene godišnje 1mil AUD od čega vrlo dobro živi. Dvije kuće u svom vlasništvu s dva kredita koja bez problema vraća. Svake druge godine u HR., a kad nije u Hr onda godišnji provodi Tajland, Vijetnam... Rezime otišao s 30 bez kinte, radio 3 godine ko konj onih 10-12 sati koje spominjete i dalje radi, kako mi kaže između 8 i 10 sati dnevno - petak do podne, vikendi slobodni - apsolutno ih posvećuje obitelji (ne želi da mu život prođe u rintanju).
Ostali mi se ne daju nabrajati jer Ameri žive (sve ovo pišem o nekakvoj srednjoj klasi) odlično, bio, vidio, pričao... Ove priče koje ste naveli brijem da su to već postale floskule kojima se mi ovdje tješimo kako smo nešto posebni i bla bla bla...

sigurno da ima ljudi u pečalbi koji su se snašli i" dobro im je " i kod nas ima onih koji su se snašli i netreba im ni EU ni amerika. Dajte mi nešto napišite o jednoj trečini amera (70 miliona cca) koji žive na granici siromaštva.toliko...pozdrav!

Evo ga, znao sam da će biti ovakvih komentara. Gore sam pisao o ljudima koji žele raditi i učiti, imaju određenu dozu sreće u životu, znači o ljudima koji su u nekim parametrima slični meni koji isto radi 8-10 sati dnevno gdje sam samo u prošlom mjesecu napravio preko 15 000km što u autu što u avionu, a sve to za 1000€. Onda Janječić kaže da onaj njegov šogor radi u VW servisu za 1800€. Halooooooooooooooooo mehaničar radi za 1800€, a ja (nekakav inženjer) za 1000€ (s istom satnicom) i kome je onda lošije (cijene u Njemačkoj i ovdje su iste - odnosno ovdje je sve skuplje). Halooooooooooooooo kaže stan plati 800 €, meni kredit za kuću 500€, što bi značilo da njemu i dalje ostane onih 1000€, a meni 500€ za hranu i život. Nisam neki matematičar, ali zbrajat i oduzimat znam....

Moram,jednostavno moram...
Otisao sam u EU radit sa nepune 22g,vratio se nakon 7g.U tom razdoblju napravio sam kucu,kupio 2 osobna vozila,ozenio se,vratio se.
Tad sam postao otac dvoje andela,zaposlio se u zoni prebivalista,trenutno su mi mjesecna primanja 2 prosjecne place,imam kredite koji popapaju vecinu primanja,imam slobodnog vremena za letanje,za obitelj i za sve sto mi je potrebno.
Hocu reci da si sami postavljamo ciljeve i sami odredujemo dali cemo ih ostvariti,a ako ih ne ostvarimo...uvijek nademo neki dobar izgovor(nisam znao,nisam ocekivao,nisu mi rekli,nije bilo itd.)
A da,automehanicar ili inzenjer...nisam ni jedno ni drugo,trogodisnja obrtnicka skola ...sve se da,samo nemojte puno gledati kod susjeda.
eto...

Ma sve je stvar kak ko gleda, što želi, čemu teži,i čime je zadovoljan. Ne pričam samo o novcu.Neko če biti daleko sretniji i zadovoljniji kad več pričamo o novcu, i sa 1000 e nego drugi sa 1o ooo. Nekome netreba obitelj, mir doma, rodbina, susjedi, sloboda, osječaj pripadnosti. Tome je tamo negdje ili bilo gdje svejedno ili bolje.Možda sam i ja u krivu? Ja samo vidim ove naše gasterbajtere što se vračaju doma da su invalidi. Potrošeni, došli doma umrjet. Da su tu radili koliko vani, mislim da bi stekli možda i više nego su ovako. Pričam o 80% radne klase.Onaj ostatak visoko obrazovane (kojoj ja ne pripadam) če i tu dobro proč, ako se potrude koliko bi se vani trudili. Ja nemogu reč da sam se naradio pretjerano. Sa 22 otišao u podstanare,stekao u 10 g. kuču i do sad imao 14 auta, a da mi niko nije pomogao jednom kunom. Večina, u Hrvatskoj mislim 80% (možda sam u krivu) ima svoju imovinu u kučama ili stanovima. Mislim da vani u toj večini to nemaju. Možda bi se trebali više bunit javno? Zašto to ne činimo? Možda nam voda nije došla do grla. Možda nam je bilo lošije pa nam je sad bolje, a kak izgleda još bolje, možda pretpostavljamo, ali neznamo.Večina nas sve bi htjela preko noči. Posebno u tridesetima. A to nejde nigdje.Zato neboj se Antiša. Uz svoj trud i pamet a kak vidim da napreduješ,do pedesete češ imat više nego večina. Ali nečeš imat mladost! A nemaš ni vremena za letenje!He he he Ajmo se mjenjat. Ti meni godine ja tebi imovinu.H .Ebi ga, nemožeš sve imat.Za sve treba hrabrosti pa tak i otiči i van i riskirat ovo malo sigurnosti koju imamo. Kam ču ja sa 47, i Dvoje djece. A neznam beknut dobro ni Hrvatski književni, (nek svoj Turopoljski) ha ha ha .a jezici mi ne leže.Nego snađi se nas večina tu doma. Ma da ne trabunjam bezveze. Poanta je izgleda, da ljudi čim manje misle, manje znaju,i manje teže savršenom, puno se više smiju zdraviji su i sretniji. Savršenog nema. Znači narode : čim prije poludiš prije češ biti sretniji !! Evo vam nekaj za razonodu. ALI SE NEMOJTE OPTEREČIVAT TIME

PISMO JEDNOG HRVATA, ZOVE SE KRULE - VRIJEDNO PROČITATI:

"Dragi moji političari,

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja
stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.

Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim,
želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske,
poljoprivredne, turističke zemlje...moje domovine Hrvatske...u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko - "Go kurac".

Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu..."nogometno
igralište"... na kom "utakmica" nije odigrana već 20 godina pa je
korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom.
Mora da ste ponosni na to? - čestitam vam!

Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj
živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su
napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana...jer eto...oni to mogu, a mi ne.

Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske
brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište "3.
Maj" sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za
somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!

Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih
banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali
strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada
sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali.
Ponosim se sa vama...čestitam vam od srca.

Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po
čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši
građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu...a
danas?...danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist...za vašu i vaših sinčića i kćeri.
Ponosim se sa vama. Čestitam.

Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je
ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim "malim"
ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju
kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju...ne jednu...ne dvije
tvornice...vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju...sve sve sve...i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena...kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba - za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono, što bi reko Edo Majka - pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta
na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna...2 tjedna mora...2 tjedna u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora...a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi.
Čestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj...visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: - Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki...inače zidar...nazove pa kaže: -Krule prijatelju... kud sve ovo ide u pičku materinu... suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se...tu sam ja da se ponosim vama.

Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe...svoje rođake...rođakove rođake...i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno...mislim...ne rat...nego to sve papirnato sprovesti i napraviti...ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.
Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i
činove...oh...pobogu...pa kao da je bilo lako tamo negdje
1991...1992...sa BMW-om sletiti u jarak sa činom
brigadira...pukovnika.. jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.

Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u
MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam...i naravno...ponosim se vama.

Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto...a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda...puzi...gmiže...a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.

Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama...kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku
izreći iz usta dade, vi ste sjebali. Niste vi uništili, vi ste
SJEBALI. Kužite? SJE - BA - LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo...PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek...superčovjek...jebeni SUPERMAN.

Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: - Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! - te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec.
Oprostite mom Mrkom na psovanju...a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas...jer vi ste iskreni i pošteni...zato se ja i
ponosim vama. Čestitam vam!

Vaš Krule"

p.s.OVO ISTO VREDI I ZA SRBIJU !!!!!!!!!!!!!!!!
OVO ISTO VRIJEDI I ZA BiH !!!!!!!!!!!!!!!!

ne znam di grijesim.. radim 10-12 sati dnevno, placa iznad prosjeka, nemam auto, ne koristim birtije, nemam zenu..

kad platim stan (manje od 50m2, van zagreba), rezije i kupim hranu (imam nes prek 60kg zive vage, sve kuham, ne kupujem skupo) ne ostane mi za 3x skocit do japa.. o novoj opremi da ne pricamo..

prije 2 god sam ok zivio u identicnim uvjetima.. cak sam i vozilo posjedovao..

Sent from my PC36100 using Tapatalk 2

Mi sa sela smo mislili da vi u gradu bolje živite....

U tome i je problem naših gastarbajtera - ne odeš da bi se vratio i kurčiš po selu nego odeš i živiš pristojno od svog rada.
No, ima primjera ovakvih i onakvih. Načelno, malo se gdje ovako dobro živi uz količinu rada koju ulažeš.

Vrlo dobro poznajem problematiku gastrabajtera, što bi se reklo iz prve ruke, stari mi je tamo ostavio kosti vratio se u penziju i umro nakon godinu i pol, tako da mi te stvari nitko ne treba objašnjavati. Znam koliko se patio i odricao u tuđini da bi sestrama i meni omogućio nekakvu budućnost. Samo ne kužim ovaj dio da je mogao steći više da je ostao u Trilju nego otišao u Njemačku???.
Što se tiče vremena letenja to je usko povezano s novcem. Da imam više novca ne bih se patio radit vikendima u kući nego bi platio majstora da mi buši i šarafi dok bi ja bio na letenju i eto opet je jebeni novac u pitanju. U mojim godinama kada si gradio i kuću i obitelj nisi imao vremena za sebe (ili jesi pa krivo govorim???), a sada kada si oboje izgradio klinci više nisu klinci nego osobe koji se mogu brinuti za sebe imaš i više vremena za letenje tako da smo na istom, samo što ja još nemam tvoje godine :):):):).

Evo ja bih isto mogao posvjedočiti Joeove riječi. Valjda i moji koji su otišlu u pečlabu su oni sretniji.
Stric - kovinorezač i kovinozavarivač (ovdje bi rekli bravar). Otišao '72 u San Pedro, California, - s aviona uselio u kuću koja je bila u vlasništvu brodogradilišta koje ga je zaposlio, a strina se zaposlila u tvornici ribe. Za 3 godine otkupili kuću (da to je taj truli kapitalizam - moraš otkupit kuću ako hoćeš da je tvoja - bezobrazluk, umjesto da je fino mazneš nekome ili iseliš nekog branitelja...) a za 16 sestrični kojoj je tad bilo 18, kupili stan u centru, a ona se, nezahvalnica jedna, udala za vlasnika privatne aviokompanije, pa taj stan prodala. Pa nemo'š vjerovat...
Druga sestrična prije 15 godina otišla na Novi Zeland, a posao dobila slanjem C.V-a putem emaila. Odmah uselila u stan i drugi dan, još pod Jet Laggom otišla potpisati ugovor za posao - i to za stalno. Dobro, sa rokom kušnje od 6 mjeseci - ali tamo je već 15 godina... a sad joj se pruža još bolja prilika u Kanadi.
Ili još svježiji primjer. 2009 ja i žena išli kod njenog ujaka u Chicago. Čovjek je suvlasnik jedne ugledne softveraške tvrtke. Prvi posao koji je radio u Chicagu kad je tamo doselio prije 20 godina bilo je raznošenje pizze. I da, radio je petke i svetke, drndao se u rasklimanom pontiacu, i dolazio kući iza ponoći, ali nije zabio glavu u ruke i ridao kako je svijet prema njemu nepošten. Danas ima obiteljsku kuću u kojoj živi s obitelji, iznamjulje stan u centru u neboderu gdje živi Oprah i upravo kupuje stan u famoznim čikaškim kukuruzima (to će Joe znati o čemu pričam - to su ona dva nebodera uz Chicago River koji liče na kukuruze), a jedino što priznaje za auto je Mercedes E klasa koji mijenja svakih 4 godine.
Čuo sam i za one druge slučajeve - znam da ih ima. Ali velim, samo sam čuo za njih. Hvala Bogu, nisam im svjedočio.

Možda ova slika da odgovor na naše probleme


Uploaded with ImageShack.us

Plan 21
http://www.24sata.hr/politika/jakovina- ... una-292869

Evo prije 2 sata vratio se iz Njemačke. Frankfurt, Bon,Kolln,,. Najrazvijeniji dio Njemačke. Da se dobro zaradit i lakše nego kod nas. Troši se puno,puno svega, ali i puno stvari koje mi se ne sviđaju. Ako nije nužno, neka njima njihove Njemačke. Jedva sam čekao da sletim doma.

Prijatelj sa Krka je otišao nakon ljeta u Australiju, pa evo baš je objavio jedan "report":

Malo o australskoj ekonomiji... Ja, naivac, sam ocekivao da ovdje teku med i mlijeko. Pa i nije bas tako. Iako ekonomija ovdje raste po dobroj stopi od 3% godisnje, to je u biti usporavanje gospodarstva. Veliki dio tog rasta se odnosi na rudarstvo koje ima sve manje narudzbi iz inozemstva. Potraznja za rudom i njena cijena opadaju.. Australija je najveci izvoznik ugljena i jedan od najvecih zagadivaca na planeti, nazalost. Nezaposlenost u Australiji je u porastu. Turizam, pak pati od jakoga dolara. Manje ljudi dolazi, manje trosi i nema posla u turizmu. Prosao sam vise od 50 hotela, i nigdje nije bilo posla. A i drukcija je brija ovdje. Nemaju oni setnice kao nasa mjesta, nema tog stiha, da ti osjecas da tu vrvi turistima. Veliki gradovi i centri su nesto drugo, ali ovdje jednostavno nema feelinga. I dosta je betona posvuda tako da umanjuje lijepotu. Kad se ode malo u unutrasnjost, sume i prasume su zbilja lijepe.

Hvala dobrim ljudima iz Eko sela koji su mi dali toliko poslova. Bez njih, najvjerovatnije bi vec bio doma i u dugovima.. Ljudi moji, ovdje ima vise prilika za uspjeh, ali vjerujte mi, kad sve zbrojite i oduzmete, DOMA je NAJLJEPSE. Australci isticu Hrvatsku kao jednu od najljepsih zemalja na svijetu, ja im samo kazem da je najljepsa. Ako vec zelite otici iz Hrvatske, ne budite naivni kao i ja, vani nije lako, ne teku med i mlijeko i stranac ste... Razmislite..

P.S. Troje Hrvata sam upoznao ovdje, svi se zele i vracaju se u Hrvatsku. Mislim da sam sve rekao. Ciao!

Nikad nisam radio u inozemstvu, al posto radim za jednu Svcarsku firmu tu u HR, mislim da mogu tu napisati par usporedbi.

Firma ima 20tak ureda po EU, Svicarskoj i Balkanu (bivša Juga). Kolega iz svicarske koji obavlja isti posao ko i ja (knjigovodstvo i financije) dobiva tocno 6 puta vise nego ja. Kolko ja dobijem u kunama, tolko on u francima. Na njega se gazda ne dere, ne psuje mu mater, ne govori mu da se baci kroz prozor, jer da mu to napravi ovaj bi ga tuzio i prijavio isti dan, za mjesec dana dobio tuzbu i odstetu, a gazda bi platio tolku kaznu i odstetu da bi ga bolila glava cijelu godinu. A ja si mislilm ma psuj mi sve po redu kolko hoces, samo mi daj moju kakvu takvu placu, jer kad vidim situaciju oko sebe, nemam se na sto zaliti. Svicarac moze na godisnji kakvav hoce, placeni ili neplaceni, neplaceni cak i do 4mj, dok meni samo i na spomen godisnjeg zaprijete otkazom. Kad smo kod otkaza, svicarcu gazda to mora najaviti najmanje 6 mj. prije, dok meni moze reci danas da vise ne radim, bez ikakvih posljedica, a sto se i velikom broju mojih kolega u VŽ i desilo. U svicarskoj nemoze vise nikog zaposliti na to radno mjesto, dok je kod nas taj zakon samo mrtvo slovo na papiru. Da ne govorim o otpremnini koju dobije svicarac......Slicno je i u Njemackoj. Pitam se samo kad ce svanuti dan, kad ce moj gazda shvatiti da mi ni netreba dati placu, a da njemu nece pasti ni vlas s glave, a ja mu necu dati otkaz, jer cu izgubiti sva prava na burzi, a i necu naci drugi posao. Za sad je placa svakog 5.tog u mjesecu.....pitam se kolko dugo.

Glavna razlika izmedu vecine zemalja i Rvatske je ta da ces negdje drugdje biti placen za svoj posao, a to sto smo mi takav narod koji bi rade pio kavicu na korzu i gundao kako je lose, nego isao trbuhom za kruhom, sto nam je lakse krasti nase sugradane, nego pronaci istima posao; to je samo nas problem, koji je u nasim glavama i mentalitetu.

Imam frenda koji se rodio u Njemackoj i ima dvojno drzavljanstvo, prije 2 god se vratio u Bjelovar i rekao mi, za njih cu uvijek biti stranac, rade cu biti sirotinja u HR, snaci cu se i ovdje nekako. S druge strane imam prijatelja koji je otisao u tu istu regiju u Njem. iz koje se ovaj prvi vratio, ozenio hrvaticu, osnovao obitelj, zivi tamo 20tak godina i kaze, u HR je ljepo al u Njem. je ljepse, nebih se nikad vratio.....

Evo, drugi frend je isto nakon ljeta otišao, samo u Kanadu, pa kaže:

kanadani su super, jako drustveni i otvoreni, ja se ovdje ne osjecam kao stranac jer ovo je stvarno multikulturalna zemlja, dosta ih ni ne prica engleski tako da sam ja ovdje kao domaci
jedino sto mi ovdje ne pase je hrana, nikako se ne mogu naviknuti na njihove kombinacije namirnica u jelima... npr u pizzu stave ananas i gljive
jos uvijek cekam papire za radnu dozvolu, obavio sam lijecnicki dok to dode do imigracijskog ureda treba jos nekih dva tjedna, onda idem na granicu i dobijem radnu vizu
jucer sam pricao sa poslodavcem, kaze da mogu kod njega poceti raditi poslije nove godine bez obzira sto jos nemam papire tak da je sa te strane super
do sada sam radio za jednog poljaka svakakve poslove, na crnjaka za kes, nije bilo posla svaki dan ali bar je neka lovica kapala svakih dva tjedna tak da sam vec sad uspio nesta ustediti
uglavnom ovdje je sto se posla tice super, stvarno ko hoce raditi ovdje moze uspjeti bez ikakvih problema, meni jedino fali ekipa, jutarnja kavica uz cigaretu i novine, pivica poslije posla i zajebancija