Evo jednog pitanja za XC profesore.

S vremena na vrijeme mi se dogodi da isurim nakon što relativno visok, uletim u neki bunar od curione, npr. - 4 m/s (nekad -3 m/s, nekad -5 m/s ...). To ogromno propadanje traje dugo, nikako izaći iz njega i vrlo brzo ono pojede svu visinu.
Npr. letim u smjeru koji sam isplanirao (tipa u smjeru gdje očekujem sljedeće dizanje ili neku XC rutu) i onda uletim u takav bunar, ogromno propadanje. U tom trenutku imam još solidnu zalihu visine. Šta napraviti???

Osim što nagazim speed do daske, obično nastavim dalje u planiranom smjeru. Često se apsolutno ništa ne popravi, pa nakon nekog vremena (tipa 1 minute(?), kad procjenim da se aspolutno ništa ne popravlja), odlučim skrenuti za 90 stupnjeva. I dalje mi treba dosta dugo da konačno izađem van iz te curione. No, tada sam već dosta nisko pa ne uspijem naći dizanje i iscurim.

Svaki put kad tako iscurim, pitam se što sam mogao pametnije napraviti?
Puno ranije skrenuti? Skrenuti pod 45 ili 90 ili? Na koju stranu?

Hvala.

Malo je nezgodno kad postaviš pitanje za 'XC profesore'...
Ne bih se baš nazvao 'profesorom', ali ne smeta (a znam par njih kojima sigurno isto neće smetati... ) no možda ima netko s korisnim informacijama koji se neće usuditi...

Enivej, ja isto volim letit ravno i nadati se da će bunar brzo prestati no pročitao sam (i posvjedočio par puta uživo na tekmama) kako postoje linije dizanja i linije spuštanja, i one jesu orijentirane niz vjetar paralelno s kumulostradama (iako kumulusa i ne mora biti da bi linije postojale). Ne govorim o konvergencijama nego baš o uzorku u kojem se termike slažu. Kada su uvjeti optimalni i ima puno kumulusa onda nam kumulostrade vizualno pokazuju taj uzorak.
Dakle, trebalo bi (obzirom da se vjerojatno radi o danu kad nema kumulostrada da ti pokažu) skrenuti pod kutom od 90. Malo izgubljenog vremena je nebitno za dugi XC let.

Ono što zbunjuje u ovom slučaju, a generalno u našem sportu je da za ništa nema strogih pravila. Sve što vrijedi, vrijedi za nekakvu glavninu slučajeva koja ide od 90% pa do 60%. Da, termike se uglavnom nalaze u linijama niz vjetar no to ne znači da na toj liniji nećete naići ponekad i na veliko propadanje. Te linije isto nisu ravne, jer vjetar mijenja smjer, a lokalna geografija muti stvari - kako bi inače čovjek koji izađe iz termike i nastavi niz vjetar završio na liniji propadanja kako Ratko opisuje?

U svakom slučaju, linije postoje, i u većini slučajeva treba ih koristiti/izbjegavati. Naravno, linije se pojavljuju ako ima dovoljno vjetra, što je vjetar jači i one su izraženije i pravilnije.

Evo jedan citat koji objašnjava da bi linije trebale biti izraženije kada ima oblaka zbog sjena koje potenciraju razliku temperatura:

Nakon ovoga mi se još više ne uklapa savjet koji sam često znao pročitati: ako je sljedeći oblak na tvojoj liniji puno dalje od onog na liniji sa strane onda se isplati promijeniti liniju. Vjerojatno je to rezultat prepisivanja iz jedriličarskih priručnika - dosta stvari koje vrijede za jedrilice (i možda za zmajeve) uopće ne vrijede za paraglidere.

U slučaju koji sam opisao možda sam više mislio na situaciju kako je moguće da je u blizini neki dobar stup. Ali gdje ga tražiti, ako nema vizualnih znakova (tipa ptice, dim, smeće koje leti i slično)?

Baš sam danas dobio mail u kojem piše (Cross Country Tip of the day) da se u stupu brzina povećava kako se krećemo prema centru jezgre, jer nas ona usisava i povlači prema sebi. To je poznata stvar i s time se slažem. Sad uočavam da nisam obraćao pažnju što se dešava s brzinom kada sam u jakom propadanju, jer nagazim speed do daske i znam da je to max brzina koju mogu imati. Ali uopće ne gledam brojke, tj. da li idem 15 km/h ili 45 km/h, nego sam isključivo koncentriran na propadanje i grozničavo razmišljam šta napraviti, kuda ići. Brzina je sigurno korisna informacija koju nisam analizirao i uzeo u obzir pri donošenju odluka gdje dalje. Hm, eto napredujemo po malo

Vjerovatno govoriš o jučerašnjem letkanju jer se meni dogodila ista stvar a bio sam udaljen od tebe jedno kilometar i pol i ne iza tebe nego bočno prema vani, znači nije bila ista putanja.

-5 i -5 i panika i lijevo, i speed ... Ne sjećam se da sam upao u tako veliku rupu do sada.
Dan je bio prepun stupova i sve je normalno izgledalo, kumulusi itd ...
Stvarno me iznenadilo koliko sam visine izgubio (cca 1000m) i na kraju jedva našao livadu za slijetanje.
Proljećeeeee je stiglo

Pretpostavljam da sugeriraš kako bi i propadanje trebalo vući pilota prema svom centru gdje je najjače pa bi se onda tome trebalo suprotstavljati umjesto prepustiti kao u termici.
Ima logike no ja baš ne mislim da je propadanje tek naopačke okrenuta termika. Ok, sigurno je da, obzirom da i propadanje mora biti ograničeno, mora imati i 'centar' tj. tamo gdje je izraženije nego na rubovima no mislim da su propadanja u pravilu puno veća u površini nego termike.

Termika ima aktivni izvor: zrak koji bude zagrijan relativno puno više od okolnog. Hladni zrak propadanja nema izraženi aktivni izvor**. U slučaju s klasičnom inverzijom i dobro definiranim Boundary Layerom, zrak se u BL ponaša kao u kutiji: zrak termike u svom dizanju potiskuje hladniji zrak okoline i gura ga prema dolje (jer nema kamo drugdje ići). Taj pritisak se ravnomjerno raspoređuje na veću količinu hladnog zraka koji onda na puno većoj površini od površine termike ide prema dolje. Taj izgurani zrak nije hladniji** od svoje šire okoline dalje od termike da bi ubrzano 'padao' kroz nju kao što termika piči uvis.

** U slučaju kada se oblaci raspadaju, ponovno isparavanje kondenzirane pare dodatno hladi zrak no prema mom iskustvu propadanja ispod raspadajućih oblaka nikad nisu toliko drastična - znači da taj efekt možemo zanemariti u našem modelu kako izgleda propadanje.

Želim reći da mislim kako ti ne bi puno pomoglo da gledaš brzinu u propadanju kako bi bježao od 'centra propadanja'. Ali ništa nas ne košta da sljedeći put probamo - mali eksperiment vrijedi kao hrpa na brzinu nabacane teorije.

Ako pričamo o istom danu, Ratko, gdje nije bilo puno kumulusa, a umjeren zapad je prevladavao, onda vidi moju situaciju. Letim u vjetar i berem svako toliko dizanja (malo mi pomažu počeci formiranja kumulusa, mada sam imao i raspadajuće, ali to je ta linija). U jednom sam se trenutku odlučio na povratak. I letim istom tom linijom, samo pomanutom (translatiranom) za cca 4-5 km. Odabirem jedno dizanje za početak linije i nastavljam niz vjetar. Gubim svu nakupljenu visinu (1680 m) u slijedećih 10 km, a da nisam našao niti jedno jedino dizanjce. Spašavam se na dežurnjaku nad Petrovinom, jer znam gdje trebam tražiti i to sam pipao neko vrijeme. Ovo mi se redovito događa.

Moj zaključak je da ću naći termiku u vjetar češće nego niz vjetar. Naravno to se ne odnosi na dane po sjeveru s Ivanšćice kad je vjetar konstantan i po smjeru i (približno) brzini na svim visinama.

PS: oreografija radi dodatne probleme u slučaju da je vjetar "krivo" okrenut (ili je brdo "krivo" okrenuto). TI si Ratko odabrao letiti preko onog slavetičko-pribičkog grebena. Meni se to nije učinilo dobrom idejom, jer je komplicirano vrtiti termiku uz bočni vjetar na tim brdima. Osim toga teže se pobrati s nižeg jer ulaziš u turbulentnu zonu. Bolja opcija su niži brežuljci van grebena. To je situacija na južnoj strani Japa i Plešivice, Kalnika, Ravne Gore i jug i Sjever, Ivančice jug Strahinščice itd. Čim je bočni vjetar izlazim van grebena i tamo tražim termiku.

Puno dobrih odgovora, pa necu zalazit u teoriju, nego osvijetlit jos jedan drugi aspekat letenja...

Puno pilota teoretski zna sva sto se moze o termici, pa linijama dizanja, pa zivotnom ciklusu oblaka, pa o krilima, etc... Neki to znaju i mogu stavit u praksu, neki ne. A i oni koji mogu vecinom to naprave dosta instinktivno.

Fakt je da skoro sve informacije i odgovora trazimo negdje vani a ne unutar sebe.

U biti si takao temu odluka u letenju. Ja se za smijer letenja odlucujem dok sam visoko. Za to upotrebljavam sve informacije koje mogu dobit izvana al odluka padne po unutrasnjem osjecaju. Nazovimo to intuicijom.

Neki misle da je intuicija nesto sto neki imaju a neki ne. Intuiciju imamo svi, samo je treba uvijezbati i za to postoje nacini. Jako prakticne vijezbe.

I kad jednom odlucim na osnovi intuicije, onda u tom smijeru i letim...i bilo tamo dizanja ili spustanja, to mi nije toliko bitno. U 95% (al u biti skoro 99,9%) slucajeva nađem novi termalni stub. Najgori je scenario kad te spopade neodlucnost. To je meni uvijek bio recept za curenje. Npr... Odlucim letit u nekom smijeru, upadnem u jako spustanje i pocne mi u glavi brojit um i pita na sav glas dali je to bila ispravna odluka... pocnem se neckati u zraku i sta se desi? Moja paznja je sada zauzeta mojim unutrasnjim dialogom, nisam vise opusten i sigurno imam manju sposobnost zapazanja finih promjena u zraku oko mene koje bi mi mogle pokazat lokaciju stuba koji trazim. Onda nije ni bitno dali sam skrenuo lijevo ili desno u letenju posto ionako nisam vise u spoju sa sobom i okolinom.

Ratko, nauci koristiti intuiciju i sve sto si do sada naucio o letenju ce se prirodno uklopiti u tvoj proces odlucivanja bez puno razmisljanja.

Pozz,
Airie

Što bi rekli; NEKA SILA BUDE S TOBOM! Ili TAMNA STRANA SILE.

Ali nek ti nije SILA u zraku!