Šestorica nas se okupilo u Zagrebu i krenulo put Triblja u subotu 13.2.2010. Prvi plan nam je bio Buzet, jer je aladin pokazivao najmanju naoblaku tamo, ali u izravnoj telefonskoj vezi s meteo-izvjestiteljem iz Buzeta odluka je pala za Tribalj. Do samog starta autom se ne može, jer je sjeverni prilaz okovan ledom i snijegom u dužini više kilometara, ali zato se sa južne strane može pristupiti na cca. 800m. Jučerašnja subota je bila sunčana i prognoziran je slab vjetar. Na izlazu s autoputa Oštrovica susreli smo 5 automobila punih letača, to su bili članovi LK PARAfreeKa i PJK Zagreba. Uglavnom školarci koje su na prvi visinski poveli njihovi instruktori: Sonja, Ivica i Damjan. Na sletištu u Ropcima pridružuju nam se Riječani, Hrga sa svojih 4 učenika i prekaljeni natjecatelj Damir Biondić.

Naš šesteročlani tim uspjeva se ugurati u Boxovo terensko vozilo izuzetnih gabarita i naravno 6 kompletnih oprema. Vozeći se put starta, osim olakšanja u zavoju na jednu stranu, pa teškom disanju na drugu stranu, primjećujemo dosta snijega po južnim padinama. To ne obećava da ćemo stići na start autom. Tako je i bilo, zapuh na zadnjem usponu prisiljava nas na iskrcaj i nastavk pješice. Za razliku od zadnjeg puta (02.02.), kad smo hodali 2 km po zaleđenoj cesti, ovo je pjesma. Tokom uspona dogovaramo strategiju treninga, a kormilo preuzima Box. Na startu obavljamo brifing, Box nam zadaje trening skupnog letenja, odnosno letanja u grupi. Obilazne točke su postavljene kao na utrci, ali ne utrkujemo se. Ruta je standardna tribaljska, duž grebena, start-Križišće-Grižani-Drivenik-Križišće i sletište u Ropcima. Na polijetanje smo pričekali dok su Damjan i Hrga odstartali svoji 6-7 školaraca.

Nakon uljudnog Damjanovog ustupanja poletišta za nas, polijećemo redom jedan za drugim: Ante, Box, Ivo, Zlatko i ja, dok Šteta polijeće nešto kasnije. Nabiremo visinu i čekamo polijetanje Štete. Ide lijepo do 1200m, nije čak niti hladno. Osjećamo jugoistočni vjetar, što govori da će do Križišća ići lako, a teže za natrag. Na kraju nismo dočekali Štetu, već krećemo prema Križišću udaljenom 5 km. Zlatko brza i daleko je ispred. Ivo je krenu naprijed pa se priključio nama ostalima. Zajedno okrećemo crkvu u Križišću koja je udaljena nekih 800m od glavnog grebena. Međutim, dosta smo izgubili na visini pa se moramo popraviti na grebenu. Ivo ide najniži na točku, a i nestrpljiv je u nabiranju visine poslije točke. Ide sporo gore jer se navukla neka srednja naoblaka taman preko sunca. Box kreće prema drugoj točki, slijedi ga Ante, a vrlo nisko i Ivo. Ivo leti najnižu klasu krila (DHV 1-2) i vidim da ne bu daleko stigao, jer idemo u vjetar, a on je nisko. Tak je i bilo. Čim je ušao u niži sloj i to na najužem dijelu tribaljske kotline (kod Drivenika) pojeo ga je vjetar i morao je sletiti sa sjeverne strane starog grada. Malo se napješačio i gladao nas s poda.

Mi ostali smo nastavili po grebenu. Zlatko i ja smo se zadržali nakupitit visine, a Box i Ante su izvrtili stup na pola puta prema startu. Tu nas je ulovio Šteta i odavde letio s nama. Na startu opet vrtimo dobar stup, ne visoko, 1100m i nastavljamo dalje put Grižana. Letimo u vjetar i sporo se napreduje. Zlatko malo zaostaje, ali ima najbolju poziciju jer drži visinu. Ja napadam iznutra, dublje od grebena. Prestižem Štetu i Boxa koji vrte neko slabo dizanje nad Antovom. Dolazim na okretnu točku, crkvu Grižane tek nešto više od grebena, ali zato je tu dobar stup. Svi se skupljamo na točki i dižemo visinu. Nakon okretanja vraćamo se nisko nad grebenom, ali idemo niz vjetar, pa je dobro. Nad Antovom opet malo dižemo visinu, ali ne značajno, dok Box, Šteta i Ante ostaju i podižu više. Zlatko juri naprijed k'o da je tekma. Međutim, zaboravio je na zadnju točku - Križišće, nakon starog grada Drivenika. Tako Zlatko okreće Drivenik i slijeće. Mi se vučemo po grebenu do starta, ali ne uspjevamo dignuti više od 800m, odnosno visine grebena. Izlijećemo s grebena do Drivenika, okrećemo ga i vraćamo se na pola grebena. Dan je gotov, termika se gasi i ne uspjevamo završtiti planirano, odnosno zadnju točku Križišće. Slijećemo jedan za drugim (osim Zlatka koji je to ranije učinio).

Dolje puno sletište pilota. Još uvjek kapaju školarci jedan za drugim. Ivica je nekoga letio na tandemu. Pristiže i jedna čudnovata kreatura, vitko tijelo, vrlo visok, liči na GSS-ovca po obleki i kacigi, a leti na malom rozom krilu prastare konstrukcije te nosi kožnu poslovnu torbu!?! Nakon slijetanje i prvih priječi iz njegovih usta prepoznajemo Doktora Damjančića. Bio je u službi, a u aktovki ne drži spise, već zavoje, udlage i morfij. Slažemo krila, a sunce zalazi. Super dan, super trening i super ekipa. Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo letiti s vama kolege.

Samo ispravak netocnog navoda - u aktovki OC Parafreek transportira sredstva veze. Di je morfij - e da vam ne bi reko! Za to se prvo treba spizdit...
Inace mogu i ja dodat malu vedutu na adrvajz odlicno izvjesce - stojim ja na startu taman da bacim drugu rundu djece kad odjednom eto njiha pe-sest u formaciji preko starta (cini mi se da je onaj zadnji i malo spida davo ). Ko Apokalipsa danas...

p,
D.

Zahvaljujem na komplimentu. A u glavi bruji Wagner, dok zrak miriše na čađu!

Nisam nikad probao, ali možda bi pasao i miris napalma ujutro.

Nije da sad ja nešto podilazim, ali nekako mi se čini da bi jedan lijepi zeleni Boom sasvim lijepo oplemenio opisanu formaciju... ali neee... mora se biti instruktor... ts,ts,ts,