...
Kako su nesrece dio letenja, nije s viska i saznati kako i gdje se netko ozljedio.
-----------------------------

Danas popodne na Ucki kod Rijeke poginuo
Paragliderist Slovenac sa 10-ak godina letackog iskustva.

Ima li netko vise detalja nesrece?? Kako ,zasto, kojom opremom...?

Hvala , Giga...


Opreza nikad dosta...

Tako je i ja bih molio sve detelje koji su poznati o ovoj velikoj tragediji u nasem jatu!
VOJO!

Ivo je bio moj prijatelj. Cijenio sam ga kao čovjeka i letača. Informacije koje tražite budem kasnije napisao ako to netko ne objavi prije. Jednostavno nije me volja o tome sada pisat. Htio bi napisat nešto drugo. Danas sam se po prvi put osječao malen i jadan, zrno prašine. Gledaš u prijatelja koji je gore na stijenama, a nemožeš mu pomoč. Zoveš 112 a za uzvrat dobiš brdo poziva od vatrogasaca, policije i ostalih nadležnih organa. I svi sa nekim nebitnim pitanjima. Najgore mi je bilo kad se postavilo pitanje pod koju opčinu spada mjesto di je pao. Dajte pomognimo i spasimo čovjeka pa onda neka idu pitanja i zapisnici do sutra. Pao je na nepristupačnom mjestu i jedino hitna pomoč mogla je doči helikopterom, ali za helikopter su nam javili da treba 2 sata. Da dobro ste pročitali 2 SATA. I sada mi se non stop vrti isto pitanje. Dali sam mu ja mogao ikako pomoč? Kako pomoč prijatelju koji ima unutarnje krvarenje?
Nažalost moje medicinsko znanje je čista nula. I toga se sramim, a još veča žalost je da u ovoj banana državi, ako ti se što desi a nemožeš si sam pomoč, najebao si.

Izražavanje sućuti po forumima uvijek mi se činilo besmislenim, pa neću to ni sada činiti. Ivu nisam poznavao, osim preko lijepih letova na OLCu. Grozno mi je to što se dogodilo, i suosjećam s ekipom s kojom je dijelio nebo.

Lp Ivo, ma gdje bio.

Uz duzno stovanje prema stresu u danom trenutku, siguran sam da ces uvidjeti da to uopce nije nebitno pitanje. Kaj bi bilo da ti je dispecer poslao hitnu iz Zagreba ili Dubrovnika? Dosta ljudi kod nas misli da mi postavljamo pitanja zato sta uzivamo u tome, ali svako to pitanje ima svoju svrhu i razlog. Sto prije se na njih odgovori pomoc ce biti brza i ucinkovitija. Sa sustavom 112 osobno imam "sjajnih" iskustava ali ovo nije ni vrijeme ni mjesto za ovu raspravu.

Ne. Ne bi mu pomogao nitko. 15-20% politraumatiziranih bolesnika ce umrijeti u prvom satu nakon nesreće bez obzira na bilo sto sto se ucini. U toj situaciji pomaze jedino kirurski stol. Sto se toga tice mozes spavat mirno. Kod unutarnjeg krvarenja ne micat ozlijedjenog i brz transport, pa ko stigne, stigne, ko ne, jebiga...cak i ucinak lijecnicke pomoci na terenu je tu minimalan.

Slicno je i u drugim drzavama u uvjetima van naseljenih podrucja (u mnogima cak i puno gore nego kod nas). OK, ne znam zapravo nista o ozljedama, ali mi se cini da mu nazalost ne bi bilo pomoci ni da je helikopter odmah poletio. A to sa helikopterima, to je isto tema za sebe, sranje generalno.

p,
D.

Iz ovog članka proizlazi da je Ivo nastradao pri poljetanju.

http://www.glasistre.hr/istra/vijest/237921

Vlado, jesi li ikad procitao u dnevnom tisku objektivan clanak vezan za paragliding? Ja nisam.

Pozdravljeni piloti...
nazalost ovaj puta se javljam sa tuznom vjesti i probat cu napisati neke stvari oko spasavanja pokojnog Ive... malo po 13:00 je Ive pozvao Zeca i dao informaciju da je pao u blizini tunela... pokrecemo se odmah iz Roca i jurimo u pravcu tunela...po dolasku uocavamo medju stjenama krilo... pozivamo Ivu po radiskoj stanici, u razgovoru doznajemo da ima povredjen kuk, polomljena rebra i da tesko dise, sam sumlja da mu je koje rebro probilo plucno krilo... tesko govori... po stanici mu savjetujem da se ne mice i nikako nepije vodu... potom klicem 112, vezu me sa centrom Rijeka...operateru dajem svoje podatke i opis poskodbe ponesrecenog... trazim hitro spasavanje zbog sigurnih nutarnjih povreda te me isti veze sa centrom u Zagrebu...ponavljam pricu te molim da aktiviraju helikoptersko spasavanje...sljedi povezivanje sa Splitom...dobijam dezurnog te objasnjavam poziciju ponesrecenog... po par minuta dobijam poziv iz Splita i potvrdu da je helikoptersko spasavanje odobreno te da krecu...potreban cas oko dva sata...presvlacim se u duge hlace, navlacim gojzere... od prisutnih turista pokusavamo dobiti dalekozor...jedan ceh izvlaci takoreci pola prtljage, dobijamo dalekozor pregledavamo okolicu terena... trazimo morebitni dostop do Iveta... pozivamo ga po stanici i dajemo informaciju da je spasavanje aktivirano...sam se javlja i kaze da nije dobro...u medjuvremenu na tunel stizu vatrogasci sa terenskim vozilom...policajac na motoru... izvlacim prenosnik i na specijalki trazimo puteve do Iveta...odredjujemo kordinatu za helikopter.. dobijamo informaciju da do njega lako dodjemo preko Bresta...hitri dogovor te krecemo... vozimo cim vise, vizualno vidimo mjesto gdje je pao...do njega slabi kilometar... krecem trkom i probijam se kroz makiju, u smjeri ruba stjena...tamo me opaze sa tunela te daju pravac kretanja...po nekih dvadesetak minuta sam pri Ivi... po radiskoj stanici sporucim tuznu vjest... klicu me iz centra Rijeke...helikoptera...kratak pogovor dajem im informacije te odlazim na rub stjene, usmjerujem vatrogasce koji su za kakvih desetak minuta pri meni...njihov poveljnik potvrdjuje dijagnozu... klice na 112 te prekida helikoptersko spasavanje... stize doktor...jos vatrogasaca... pregled, potvrda smrti... po kratkom pogovoru sa doktorom te hrpom telefonskih poziva, on i ja krecemo nazad... na povratku sretnemo clanove gorske sluzbe... saznajemo da su pri avtomobilih vec novinari.. s doktorom se dogovorimo da nedajemo nikakve informacije... mene tamo ceka Jozef... te krecemo u pravcu tunela...

Ivo, ne mogu to prihvatiti, znam , nesreća ne bira , ona se dogodi, ali zašto, zašto Bog uvijek uzima najbolje od nas, zašto??? Znam, bio sam tu, blizu, cijelu noć nisam spavao, boli me srce, zašto, zašto , što smo to mi skrivili u svojoj želji da budemo bliže nebu ... Ivo, prijatelju, spavaj mi mirno, svi ćemo jednog dana biti skupa i spominjat se "baš one termike koja nas je mogla izvući" ... ova, nažalost, bila je tvoja zadnja ... sutra će to biti moja ili nečija ... ne bojim je se, znam, bo pršla, zato, čakaj nas gor, pridem, in se bova pogovarjali, Ivo, tako ko smo se pogovarjala zadnjičkrat v Ginu, tle, v Buzetu ... spi Ivo, prišli bomo potiho, i ne bomo te budili, prijatelju moj ...

Nisam poznavao Ivu. Ali kad sam čuo da nam je nastradao letać,tiskalo me u grudima ali nisam htio ništa reč. Evo čitam Romaov tekst i suza mi ide iz oka. Steglo me u grlu. Pa hoču samo reć: Boli me što nam je otišao jedan član našeg jata! Osječam ga svojim: Samo toliko! Leti dalje imenjače!