Možda ste već čitali ovaj intervju, ima zanimljivih opaski, a meni je najviše upao u oko prijedlog da se na tekmama više ne koriste drugi instrumenti osim varia i logera. Pretpostavka je da bi se letjelo više i sporije te da bi sposobnosti procjene pilota više došle do izražaja kad ne bi bilo gotovih informacija koje nam daju današnji vario-gps integrirani instrumenti. Opet bi se na okretnim točkama koristili sektori no ne bi se moralo fotkati, loger bi sve zabilježio.
Meni se to čini kao skroz zanimljiva ideja. Naravno, implementacija (čitaj: kontrola pilota) ne bi bila jednostavna no to zasad ostavimo po strani...

joooj još i to.
već mi je dovoljno što su comp klasu uništili, sad tko zna što će biti sa EN-D...
Još malo pa će CIVL zabraniti svo letenje pa se neće više nitko ubijat na krilima već alkoholom.

Sjebali su openclass, sad ce i serial..

Njegovi stavovi svezi glede open klase meni su skroz OK (onak laički). Ne zagovara ukidanje, već nastavak razvoja ali na način sličan formuli 1 (kruške i jabuke, znam), znači na elitnim natjecanjima elitne pile lete elitni pilot - s dokazanim iskustvom.

Što se tiče letenja bez GPS-a, ne znam, to bi značilo da nisi siguran da si točku okinuo sve dok ne predaš loger. Možda ograničavanje samo na osnovne podatke (položaj točaka, brzina), ali to je već navlačenje mačka za rep...

Gle, u takvom sistemu opet bi se koristili sektori tj, možeš biti siguran da si okrenuo točku ako si prošao iza nje.
Mislim, takav sistem je dugo funkcionirao i još su se koristili fotići kao dokaz - s logerima bi bilo duplo lakše nego tada.

Ne očekujem ja da će se takvo nešto dogoditi, to bi bilo poništavanje napretka, a tako nešto se rijetko dešava no svejedno mislim da ideja nije loša.

Već vidim neke kako urlaju na komisiju jer je loger pozvizdio prolazeć kroz čudna zračenja oko Triblja i Učke Fotićem škljocaš i znaš što si uslikao, s gpsom znaš što ti pokazuje, a samo loger je u toj ulozi -mačak u vreći-ne uvijek i svuda, ali potencijalno. Ali dobro, slažem se da je ideja zanimljiva, kao i da neće zaživjeti .

Ovo je dost zanimljiva konstatacija,
logger biljezi ono šta mu GPS da (valjda koristi isto filtriranje podataka ko i displej), a ak logger loše zapiše, a GPS je ispravan znači li to da zračenje kolje bitove u memoriji???

Ako je gps povezan s logerom ispravan loger će napraviti dobar zapis, pitanje je kako ćeš znati da gps ispravno bilježi ako nemaš ekran pred očima (mislim da je to poanta Whittallove ideje). U prilogu je screenshot jednog mog trackloga s Triblja, za kojeg mislim da na natjecanju i ne bi bio mjerodavan. Logeri su backup, to im je svrha.

slican uzorak sam vidio kod kolege na tracku sa Lijaka
http://xcglobe.com/olc/index.php/flight/info/778488
Analizom IGC fajla zapravo se vidi da se nije GPS senzor zblesiro, nego barometarski.
U IGC fajlu postoje dva zapisa o visini, jedna baro, druga GPS-
GPS je ispravan, baro je kaotican.

Super, jedva čekam, da opet letim u sektorima i da gađam iste, onako odokativno, pa uživam u pogledu na panoramske vidike te udišem punim plućima medij u kojem letim, onako, ko muha, jer mi se leti. Istovremenom drugim, natjecateljski, okom procjenjujem koliko mi još rekreativne visine ostaje da doglajdam do slijedećeg dizanja kojim ću se uspeti na malo veću visinu od trenutne te da dobacim u naredni sektor, Odostraga, negdje, oko točke, koja je 800 m pod mojim nogama i u stvari ne znam što je točka uopće. Dok tako letim i (možda) se natječem, misli mi padaju na logger. Da li je uključen? Vadim ga i vidim da crvena lampica svijetli. Dobro je, radi. Onda opet, misli mi remeti pomisao, a što ako se zblesirao. Nemam rezervni GPS. Ajde, valjda je OK. Dok razmišljam o loggeru zaboravio sam na rutu. Kuda dalje? Panično prebirem po papirantoj karti u plastičnoj foliji, a odbljesak sunca mi je taman na mjestu slijedećeg SEKTORA. Mijenjam kut karte i nalazim slijedeći sektor. Samo da još provjerim u popisu točaka, pardon sektora da li je zabila taj sektor slijedeći po redu. Avaj, gdje mi je popis točaka?! Odlijepio se sa karte i zavukao mi se u međunožje. Prebacujem komande u lijevu ruku (fala Bogu da mi je serial class nad glavom) i kopam po intimnoj zoni te nalazim fakin popis. E, fino, to je taj sektor. Zgodna li je ta crkvica, problem je jedino što moram uslikati, ups, ovaj obići južnu fasadu da bih bio siguran da sam pravilno odradio sektor. KAKO DA ZNAM KAD SAM NA JUŽNOJ STRANI CRKVICE SA 2000 m AGL, A CRKVICA JE NA 320 m ASL. Došavši u sektor, opalim spiralu prethodno izbacivši anti G padobran i sad lijepo tutnjim -15 m/s uz slabu G silu na mojem truplu. Kako je zgodna ta tehnologija, čovjek baš može uživati u ovom sportskom nadmetanju bez opasnosti!

Nisam se natjecao dok su bili ti sektori, ali Toni je to u svom stilu slikovito opisao. Najviše mi se sviđa ovaj dio s spiralom s 2000 kako bi bio siguran da si u pravom sektoru
Još samo bi se samo trebalo vratiti na iglične kompase, ovi digitalni mogu u sebi imat ko zna kakav softver, pa poslije toga treba izbaciti i sve metalno s sebe tako da ne ometaju kompas i tako dođošmo do dvrenih karabinera...

Lijepo si ti to iskarikirao Toni i u pravu si, nemjerljivo je jednostavnije letjeti u današnje vrijeme nego prije 10 godina.
No poanta mog spominjanja ove ideje je upravo u toj jednostavnosti. Tehnologija nam sada servira gotove stvari, stvari koje su se nekad morale raditi 'napamet', stvari koje je trebalo znati procijeniti. Tehnologija može puno pomoći svakom sportu no u današnje vrijeme kad su programi u svojim uskim specijalizacijama pametniji od čovjeka postoji trenutak kada sport može izgubiti smisao zato jer se previše prije potrebne vještine prenijelo na tehnologiju.
U F1, (nama uvijek omiljenoj za usporedbe) se već morala ograničiti količina elektronike/programa zato jer program pomoću hrpe senzora može kudikamo bolje procijeniti koliko se može kočiti i ubrzavati, s kolikom brzinom ući u zavoj i sl.
Tako bi već sada netko mogao na pg tekmi sebi staviti kameru s 360 pogledom i programom koji svo vrijeme istovremeno prati sve vidljive pilote oko tebe i računa i stvara kompletan model strujanja zraka na tom području, te pokazuje: najbolji stup, liniju koja najbolje diže i optimalan kut prelaska na nju, potrebnu visinu ovisno na dizanja ili curenja onih koji su u final-glideu ispred tebe i hrpu još stvari koje se nisam dosta pametan sjetiti. Da ne velim da bi program jednako tako mogao savršeno ocijeniti izgled i nagib termičkog stupa, potreban nagib krila i jačinu potezanja komande za najefikasnije penjanje. Jednom će se napraviti i upotrebljivi detektor/vizualizator termike. Sve će to pomoći da se leti lakše, jednostavnije pa i sigurnije - ali bojim se da na tom putu od letenja neće ostati ništa - u smislu da će čovjeg postati samo uteg na letjelici i ne puno više od toga.
Ja uopće ne zagovaram da bi se trebalo vratiti natrag i odbaciti skroz tehnologiju radi nekakvog čistunstva doživljaja, samo ukazujem na činjenicu da tehnologije može biti previše, kako u natjecateljskom tako i u slobodnom letenju i da će se negdje morati povući crta... (te da smo tome, po mojoj slobodnoj procjeni, već prilično blizu)

Hvala, shvatit ću ovo kao kompliment, ali ja se s tobom ne slažem. Ako pričamo o natjecateljskom letenju onda integralni uređaji s pomoću softwarea možda i pomažu tako da nam pravovremeno daju informaciju od doletu do neke točke i/ili nam sugerira kojom brzinom da letimo na određenoj dionici - tzv. McCready funkcija. McCready ne koristim, jer mi ide na živce i dekoncentrira me na duže vrijeme. Visina s kojom dolazim na određenu točku je zgodna funkcija, jer ne moram kalkulirati u glavi, ali svaki put si preračunam, jer jednostavno ne vjerujem instrumentu (uvjek je Compeo u pravu, mamicu mu njegovu, kako samo zna?). Međutim, upravo trenutna događanja oko certifikacije EN D krila i Whittallov članak nas je potaknuo na razmišljanje o zahtjevnosti današnjih high performance krila. Ne čini li ti se da je letenje na današnjim kompovima zahtjevnije nego proteklih godina? Daju bolje performase, ali i traže veću koncentraciju i vještinu.


I danas postoje lađari koji se jednom godišnje natječu krajnjim tokom rijeke Neretve veslajući u velikim i teškim lađama, koje su nekad služile kao transportni brodovi. Njih valjda desetorica i više naporno veslaju klečeći. Čemu, kad postoje laki kajaci i kanui od posebnog drva izrađeni specijalnim tehnologijama, lagani, prenosivi i ludo brzi. O kompozitnim materijalima da i ne govorim. Naravno, lađarska utrka služi održavanju tradicije, ali nema masovnost, jer je nepraktično i naporno te prevladano.


F1 je samo po sebi tehnologija. Benzinski motor uz hrpu mehanike, pa upotreba tehnologije kod dobivanja goriva, guma, kokpita, kacge i odijela... Auuu, teško da se može usporediti sa našim sportom. Ali zar bi se trebalo vratiti u vrijeme Juana Emanuela Fangio, Jackiea Stewarta ili Jacka Brabhama i Nickia Laude? Kad su piloti u svojim bolidima gorili i ginuli. Tehnologija je omogućila da se vozi jako brzo, ali i sigurno. Je da to sve košta, ali ne ideš u taj sport ako nemaš para. Paragliding nije sport u kojem moraš imati hrpu love. Mislim da je neprimjereno F1 uspoređivati s našim sportom. Ali imam sport koji možemo usporediti. To je jedrenje. Današnje male i brze jedrilice, poput charteraša (brodovi 30-55 stopa) su brzi, okretni i laki za upravljanje. O komforu da i ne govorim. Kad ih usporedimo s našom falkušom ispada da su nekad morepolovci bili nadljudi i to bez kompasa, kamoli GPS-a i internetskih prognoza. Ali ne postoji takva utrka danas. Zadnja, po pričanju komižana, zbila se krajem 60-ih godina prošlog stoljeća od Komiže do Palagruže. I to ne iz sporta, već iz praktične potreba za zauzimanjem najboljih pošta. Ugoda jedranja na maloj jedrilici klase finn je neizmjerno zadovoljstvo. Zar bih trebao tražiti tešku drvenu barku s latinskim jedrom i bez kobilice da bih bio pravi "sportaš"? Ma gluposti. Volim plastiku i najlon, jer mi omogućavaju da ju sam sastavim i gurnem u more, rastavim i izvučem van. I ne moram brusti i farbati svake godine. To mi je omogućila tehnologija, a ne nazadnjaštvo.



Krasna mašta, nadam se da će se nešto od tvojim zamisli i ostvariti u praksi. Ali daleko smo od toga. Spomenuo si tehnologiju od prije 10 godina. Evo ti argument da se i nije puno promijenilo. Danko je nabavio Aircotecov top navigatora još 1996. ili tu negdje. Taj uređaj je imao sve funkcije koje i mi danas imamo na modernim uređajima.I jedini ga je imao (ako izuzmemo Jardasa koji se i nije natjecao) Danko je bio i ostao odličan pilot, ali top navigator mu nije omogućio dominaciju na svim utrkama. Tehnologija nas ne čini boljim pilotima, već uspješnijim. Ali ako većina pilota (a upravo je to tako) leti istim uređajima i praktički istim krilima, onda ne favorizira nekoga zbog tehnoilogije, već se najbolji izdvajaju vještinom. Zar ne?

Ono što treba našem sportu je kvalitetno i precizno razdvajanje klasa kao i u svim sportovima. Open klasu krila ne treba braniti već treba ograničiti (na neki način) neiskusnim i nevještim pilotima da lete tu klasu, već da se kale kroz niže klase. Čim se počelo govoriti o zabrani open klase i uvođenje samo serijskih krila u natjecanja, govorili smo da će nastati problemi kako definirati serijsku klasu. I što se događa, pa upravo to. Što je serijsko krilo, a što je nabrijano serijsko krilo. Problem ovdje nije u krilima i klasama, već u tome tko bi trebao, a tko ne letiti takva krila. Ako u većini olimpijskih sportove postoje klase (kako dobne, tako i iskustvene, npr. u jedrenju) zašto ne postoje i kod nas. Zašto bi bila manje vrednovana medalja svjetskog prvaka u EN B klasi od open klase? Misliš da si fajan do faja, pa zajaši EN B krilo i kikajes svim ostalim u toj klasi.

I na kraju nešto o fenisu. Svi mi letači imamo neki fenis faktor. Tko od nas nije doživio da ga neki prijatelj, rođak ili poznanik nije potapšao po ramenu i rekao nešto u stilu - ja ti se divim, ja se to nikad ne bih usudio? Narastao nam je fenis, a da se za glider nismo niti zakopčali. Međutim maknimo to na stranu. U našoj zajednici svi smo fajani i svi se ponekad bojimo. Ali letimo jer to prvenstveno volimo. Nema fenis faktora kad izabiremo krilo, niti će nam netko pomoći kad nas počne razvaljivati negdje daleko od drugih očiju i kad nam se faja smanje na najmanju moguću mjeru. Ako smo izabrali krivu klasu onda smo papani, a ne fajani. To nema veze sa tehnologijom i s napretkom, već s krivim izborom iz pogrešnih motiva.

U ovom slučaju zapis je skinut s Garminovog modela GPS 60 koji nema ugrađen barometar. Dakle, GPS senzor je zblesiro.

Vidim ja da je tebi malo više do piskaranja nego do neslaganja (to mi je lako razumjeti, nemam ni ja ovog trena pametnijeg posla) jer većina tvog teksta zapravo nije jako povezana s odlomcima koje citiraš..


Pa ja čitavo vrijeme slušam na svim stranama kako je te Mantre prekrasno letjeti, bar u 90% vremena. Za razliku od nekadašnjih kompova kad si svakim potezanjem spida riskirao gadno zaklapanje ako naletiš na osrednji balon. To i jest njihov glavni problem - prelagane su za letjeti u prosječnom zraku. Potegneš 80% spida u tranziciji i mirno petljaš po intrumentu (dobro, kako tko) ili slikaš, a krilo reže kroz sve prolazne turbulencije...


Ok....


U usporedbama se obično govori o samo jednom aspektu priče. Ovdje je to potreba da se nivo tehnologije ograniči prije nego sport izgubi smisao (bar kao sport u kojem je čovjek bitan faktor). F1 je primjer sporta koji je, zbog gomile love u njemu, već odavno došao do tog stupnja. U ostalim sportovima iole podložnim tome (korištenje elektronskih pomagala) taj trenutak će doći još brže. Procesorska snaga je sve dostupnija i raširenija, a genijalnih glava ne manjka da tu snagu upogone preko specijalističkih programa. Ti veliš da ja maštam, ali program za idealno centriranje koji ti sjedi na mobitelu sa svim potrebnim senzorima, nije u budućnosti, on već postoji i usavršava se. Ako se ne varam, nek me vlasnici isprave, neki od ovih novih combo uređaja već daju indikacije o tome?


Prvo, nitko ne zagovara nazadnjatvo, a drugo tehnologija ti daje i autopilota. Što misliš zašto on postoji samo kad pičiš motorom, a ne i za jedrenje? Vjeruj mi, sigurno ne zato što je neizvedivo pa niti nepraktično skupo. Nema ga zato jer je apsurdan - jer bi oduzeo jedrenju njegovu bit.


Ja i nisam govorio o situaciji da neki pilot tehnologijom stekne nefer prednost pred ostalima (možda nisam bio najjasniji), ja sam govorio o trenutku kad svi piloti to budu imali. U čemu će se očitovati vještina i koje to vještine će pobjeđivati?

Ako pucaš na ovaj dio članka:
You’ve been flying Open Class wings for 25 years and last year you were on an Ozone R11. How did it feel in comparison to the wings of yesteryear?

AMAZING! Wow what a machine that is. So easy to fly, so comfortable, handling that blows you away and performance that is just too good to be true. I’m so happy to have one. Owning an R11 is like having an F1 car in the garage. The R11 makes flying so easy, all you have to do is glide and you will get there. Don’t get me wrong, there were moments when I was tweaking at the controls, rocketing upwards in a super strong ratty French Alps thermal with all my senses alight and hanging on for dear life, but it was one hell of a buzz I can tell you.
onda moraš uzeti u obzir da to govori comp pilot s 25 godina iskustva, jedan od osnivača Ozonea i testni pilot. Pa naravno da je njemu letenje na tome kao drugima vožnja automobila. Svakodnevica. I ja se slažem s njim, ali samo donekle. To je vrh današnjeg PG-a (kao i boom 8, IP 5). Jer, što onda kad se krilo zatvori. Resetiranje ne pomaže. I nije baš samo tako letiti takvim krilima, onako usput i zeka. Treba nešto iskustva (na nekoliko prethodnih modela) i vještine, te spremnost na bacanje rezerve u svakom trenutku.



I kaj je loše u tome da imamo pomoć instrumenta za centriranje stupa? Zašto nije pomoć izračun doleta, visine i finese, a "nepravilna" je pomoć centriranje stupa (u centriranju stupa različitim krilima ima više razlike nego u vještini pilota da to samostalno čini na nekom idealnom modelu krila)? Da bar imamo takav uređaj. Ipak, i dalje leti čovjek. I dalje sam moraš gaziti speed, onda kad ti se učini pogodnim ili kad ti MyCready to "naredi". I dalje sam moraš rješavati turbulenciju ulaska i izlaska u stupu, pa i u centriranju. To ne radi mašina. To radi vješt ili manje vješt pilot. Najbolje da izbacimo i variometre, jer samo su pravi piloti koji mogu naći i zavrtiti termiku bez pomoći instrumentarija. Ma ajde!



Ok, dobro pitanje. Auto pilot je zabranje na jedriličarskim utrkama, odnosno manjim regatama. Ne znam kakva je situacija na prekooceanskim utrkama ili regatama samaca (jedan čovjek u posadi broda). Ipak, kakav bi nama auto pilot bio potreban. Robot s brzim hidarauličnim ručicama i izmicao nam dupe na pravu stranu kako bi bi umjesto nas kompenzirao turbulenciju?

Zaboravio si da su neki imali i veći gušt. Naime, nemajući kokpite sa plastičnim folijama za kartu (žao mi je što sam jedan takav prodao - sad bi imao veliku vrijednost) ponekad bi im vjetar šišnuo kartu iz ruke. Ako se ista ne zaljepi u špage i li na facu natjecatelja iza, ostaje zabava nesretniku bez karte pronaći sektore i pogoditi pravi redosljed. Mmmmmm... zaista me puca sentiš. ...
Volio bih doma imati jedan jako dobar CB TV sa okruglim prekidačem za štelanje frekve i velikom mehaničkom đotkom za UHF/VHF. Na njemu bih, doduše gledao samo stare CB filmove i poneki dokumentarac iz Afričkih država (o građanskim ratovima koji tamo bjesne i o planinskim zebrama).

Ništa nije loše ni "nepravilno" ni u jednoj pojedinačnoj stvari. Ja govorim o njihovoj kumulaciji.


Ne mora se nužno potezati hidraulika da bi se reklo da je nešto na autopilotu.

Pobjeđivat će onaj tko bude sposoban sa svim tim upravljat: i visokosposobnim krilima i svom pratećom elektronikom. A razliku će ipak stvarat sposobnost da doneseš pravu odluku u datom trenutku. Sva ta elektronika ne leti umjesto tebe, samo ti daje podatke koje ti možeš uvažiti a i ne moraš. I danas imaš pilote koji na utrkama "slušaju" svoje instrumente, a imaš i one koji riskiraju pa nagaze malo više spida nego im Compeo govori da bi trebalo, ili ipak krenu nekom drugom rutom. Nekad im se rizik isplati, nekad ne. I tako će bit dok je utrka. Ograničavati korištenje tehnologije na natjecanjima, po meni, je kontra produktivno.
Isto mislim o zabranjivanjima pojedinih klasa.