Malo kasnim s izvještajm za 1. utrku, jer smo se malo zapili sinoć.
Jučer je bio predivan dan. Iz Zagreba smo krenuli po 100% naoblake. Kretali smo cijelu subotu, a napokon smo krenuli u nedjelju. Pače, Braco i Bruno su krenuli 24 h ranije i čekali me u 6h ujutro u subotu ispod mog prozora nekih pol sata, a onda su shvatili da idemo dan kasnije. E, ponovno su se vratili u 6h, ali u nedjelju. Sad su pogodili. Vedrana smo nazvali u 6:15 s King crossovog parkinga, jer nam se priključio Mario, ali nedostajao je drugi auto i nismo mogli sve utrpati u megana. Box i Zoki se nisu javljali. Onda smo se svi odvezli do zgrade u Malešnici gdje žive posljednja dvojica, usput uzevši bureke. Onda se i Zoki javio i rekao da su se oni dogovorili u 7h. Pomalo smo se okupili. Evo zokija sa Ženom, evo i Boxa bez žene i bez psa. Samo nema Vedrana. Vedran se na kraju odlučio za ostanak doma i košnju travanjske trave.
Oko 9:30h prolazimo uz parking i sletište pod Lijakom i samo jedan auto. Konobarica čeka Igya da otvori kafanu. Okupljamo se u birtiji na pumpi nedaleko. Došlo nas je 6 iz RH, Evo i Igora Eržena, pa prezimenjaka mu Tomaža i Klemena Peljhana s djevojkom. Dobro je nismo zalutali u prazno. Ipak, Igor pita sam sebe zašto je tu, a onda pogledava i nas s istim pitanjem. Pa došli smo se tekmati. Oblake rastjerujemo Jegermajsterom. I nakon 3. runde su se razišli.
Točke u GPSe, dokumenti i kotizacije te topli pozdravi sa starim letačkim jaranima, pa na start. Trrka će biti kratka, jer se očekue razvoj naoblake i mogući pljuskovi. Sve se odvija ispred grebena Lijaka. Puno točaka, čak 8, cik-cak, simo-tamo, nekih 40-ak km. Startamo i nabiremo munjevito visinu u predivnim širokim i mirnim termikama. Jedina mana je kaj su baze na 1200 m i malo-malo netko uroni u nj. Shvatio sam da sam zeznuo UCT vijeme (je.o ja onoga tko je izmislio ljetno i zimsko vrijeme) i tako gledam 1h i 21 min do starta. Trebalo je biti 21 min. Drkuckao sam po menijima u compeu, ali nisam niš' pametno napravio. Stigao sam malo i fotkati , a cijelo to vrijeme nisam se niti trudio da vrtim, jer je svugdje dizalo. Onda sam se pozicionirao lukavo na vanjski rub kilometarskog startnog cilindra u vjetar, pa ručno namjestio točku. Ipak, tu se zatekao Tomi Eržen i njega sam se držao ko pijan plota, jer nisam vjerovao svom instrumentu. Onda samo se sjurili u startni cilindar i 400 m točku (sletište na Lijaku, da, da vozili smo se izvan grebena na čistoj ravnici), pa juriš na 2. Koja je bila crkvica na onom špicu van osnovnog grebena. 100 % speeda i preklopljeni kotačići. Ja sam potegao, a Tomi me pratio u stopu, Mare i Suša su dolazili iza nas. 2. točku sam uspio okrenuti prvi (malo mi se produžio fenis), a u jurnjavi prema 3. točki (dvorac Kromberk) sam bio usisavan u oblak, pa sam morao zaobilaziti. To su iskoristili Mare i Suša, jer su bili niže i išli su direktno. Nakon dvorca, smo seizbacili još više na ravnicu i napadali neko selo u smjeru Ajdovščine. Držalo je van grebena. Samo 100 % speeda i mali preklop kotačića. Mare je u cilju rekao da nikad u životu nije u nekoj tekmi toliko držao speed ( tekma se od 1991.). Na 4. točki sam već bio 5. U poretku, ne znam zakaj sam počeo zaostajati (osim što su Mare i Suša bili malo overload, a ja sam bio negdje 1-2 kg ispod gornje). Čak sam počeo sumnjati da mi je krilo rastrimano (usporedbom sa Zokijevim novim EnZom sam utvrdio da je sve ok). Opet smo imali Kromberk, ali ne dvorac već MIP tvornicu koja je još dalje od grebena. Pa nakon 6. Točke i 7. je točka bila na ravnom, prema autoputu, a i 8. je bila ono isto selo prema Ajdovščini. E, sad se nebo zatvorilo i trebalo je čuvati visinu. Bio sam pao sa 900 m (kao i drugi) na 6. KT na 600 m na 7. Sad je valjalo malo uhvatiti grebena. U sjeni, na manje od pol grebena grebuckao sam i nagrebuckao do malo ispod vrha i juriš na posljednju točku. Na knap sam stigao na nju, hvatajući sva dizanja i bio sam 500 m visok, a još sam morao 4 km do cilja. Počeo sam rapidno padati, a pod full speedom sam išao jedva 40 km/h. Ušao sam u ESS na 1 km, ali i dalje nisam bio siguran za cilj. Dobio sam jedan balon i odahnuo sam. 2-3 vingača i u cilju sam.
U cilju sam skužio da sam na onom nabiranju pred posljednjom točkom izgubio 7-8 minuta i barem 5 mjesta u poretku. Ma nema veze. Cilj je cilj. Evo i Zokija, idem po pive za prvu dvojicu koja su me odrala (Suša i Mare) i za Zokija i mene. Valja proslaviti. Dolijeću i Braco i Box. Evo i Brozićke, mada nije uspjela okrenuti zadnju točku. Jedino nema Brune i Marija. Mario se pojavio kroz neko vrijeme, scurio je od posljednje točeke do cilja. A Burno, legenda je zamijenio L20 s L02 točkom i odradio cijeli task bez startnog cilindra i 1. točke. Prevc ga je pohvalio da će imati najbolji rezultat od svih na tekmi na OLC-u koliko je napravio kilometara. Poslije smo lijeno ispijali pive zureći u plavo nebo na kojem su bili predivni bijeli kumulusi i rojevi rekreativaca koji su letili u mirnoj poslijepodnevnoj termici. Uglavnom, „one of these days“ kad i krave lete!
Evo malog fotostripa:
https://picasaweb.google.com/antoni.buljan/SocaOpenTask1#