Ziv sam!
Majko mila, da sam ja znao s kim sjedam u auto...
Sve je krenulo prilicno nevino kad sam u petak u 10 odlucio ipak potrositi pola dana na Pljesi ili Japu (cinilo mi se previse vjetra na Bjelopolju, ono taman za pol sata gluvarenja oko starta pa neplanirani posjet BiH). Dao sam se ipak nagovoriti od Mihaliceka i Kumerlea da odemo na Tribalj. Samo za dobru mjeru tu je bio i Udovicic pa smo tu cijelu mjesavinu oprema, tehnike, smrdljivih cipela i budala ravnomjerno rasporedili po Kumerleovom Volvu. Da sam ja tad znao da cu se kuci vratiti tek drugi dan u kasnim vecernjim satima a i to samo zahvaljujuci tome sto je Antun placuci molio da ga vratimo kuci jer mora radit...Da mi je netko rekao da cu u dva dana morati provesti tri i po sata iznad Triblja, Raspadalice i Motovuna, veci dio tog vremena neopranih zuba i u preokrenutim gacama...Da sam ja znao da ce mi ti istospolci gadit zivot neprestanim fotografiranjem u toplessu pritom iskoristavajuci elemente naseg sporta kao kulise za njihove perverzije s elementima gay pornografije...
Ali nije to razlog! Ako ste se pitali sta ovaj tekst radi u temi "sigurnost", ovo gore je samo uvod koji ilustrira stanje duha u kojem smo bili kad smo stigli na start na Triblju. Zapravo, hocu pricati o nasem sustavu prijavljivanja nesreca, spasavanju i...Poljacima. Imajte na umu da ovo sto cete procitati ne vrijedi samo za Poljake - decki su bili vrlo fini, pristojni i siguran sam da su van paraglidinga sasvim OK ljudi ali Boze, koje budale! Isto tako umjesto Poljaka slobodno stavite bilo koju drugu grupu letaca koja se ponasa na isti nacin, da se ne shvati da je njihova nacionalna pripadnost ovdje kljucni faktor.
Mozda ste vec procitali sto o tome. Slijede cinjenice kako su meni poznate. Rasprava kasnije.
Mi smo taman bili na startu kad je stigao kombi pun Poljaka. Nismo nista cekali nego u zrak, vec su dva Nijemca (bar je auto imao njemacke tablice) jedrili. Malo smo vjezbali neke elemente padinskog jedrenja do Krizisca i taman kad smo okrenuli u jugo i rijesili problem povratka na vislji dio grebena Kumerle se javlja na stanicu da vidi krilo u sumi. Kako su on i Antun nesto nizi od mene nadlete ga, cuju da je dobro, dogovorimo se da idemo dalje po nasem planu, necemo sad slijetat gore i vadit ga, ima njegovih ko kenje. Lik je 10-ak m od ruba grebena oko 300m zapadno od zmajarske. OK, mi odradimo nas dio posla, malo niskog cupanja, super za vjezbu centriranja, Udovicic zokira u Grizane, ja toplandam, slozim stvari i s noge na nogu do starta. Sve skupa oko sat i po. Dok sam ja stigao na start vise nema nikog u zraku, tamo je jedan ili dva od Poljaka i stigli su Rijecani. Oni ce sad poletit, ima jos neka Njemica na startu koja lijepo starta i leti. Nitko ne spominje ovog lika (koji je sad vec jedno 2h usumiran), ne znaju jel se izvuko...Reko idem se malo prosetat po grebenu bas da vidim ocu li ga nac. Ocekujem da je lik vec u birtiji satima ali bas mi se sece, a i ko zna kad cu morat po nekog od nasih (ne daj Boze sebe) ic tamo pa malo da se upoznam s terenom, stazama i to...
Odvezem se otprilike gdje mi se cinilo da je zvekno a i znam da od tamo ide staza prema grebenu pa reko pocet cu odatle. Posla i Maja, valjda nema pametnijeg posla. Uzeli smo samo stanicu, ne da mi se raskapat opremu da vadim alat kad ga vjerojatno ni necu nac, a i decki su rekli da je tip na zemlji (tamo i nije neka visoka makija). Kroz desetak minuta smo na grebenu, deset metara iznad mene Maslina vrti vecernju termiku. Pokusavam ga dobiti na stanicu da mi kaze vidi li jos krilo u sumi, nista od toga. Odlucim jos malo probati setnju niz greben, po samom rubu je toliko gusto raslinje da nema sanse ali desetak metara unutra je sasvim prihvatljivo. Maja se pocinje zaliti da kamenje skriveno u travi pocinje ostavljati danak na njen nedavno slomljeni glezanj pa malo stajemo. Par puta sam bio probao dozivati, nitko nista da se javi. Taman mislim odustat i krenut pod 90 prema cesti prije nego sto netko od nas slomi nogu kad mi se ucini da cujem neko suskanje. I stvarno, 20-ak metara naprijed eto konjine, stoji ispod glidera koji je na 3-4 m visine, prva stvar sta kaze "How did you find me?". Stanicu ima, domacu frekvenciju ne zna. GPS -ne. Pila -ne. Noz -ne. Drugo pitanje "where is the road?" Sad ja njemu objasnim nek nazove te svoje krkane da donesu dvije-tri pile i da se nadjemo na cesti. Par minuta kasnije uspiju se oni dogovorit da ce ti njegovi likovi doci cim rijese s policijom uvidjaj - naime nekome su ogrebali auto dok su silazili s Triblja (umjesto da traze ovog lika?!). Nista, ostavim ja Maju s njim i krenem naci najkraci put do ceste. Cim sam otiso, kaze ona njemu "You know, there are bears here".
Sidjem ja dole, doteglim auto na novu lokaciju i cekam...nije proslo pet minuta ide od Rijeke Defender i kombi GSS-a. Reko, samo s jednim ciljem mogu bit tu - zaustavim ja njih u najboljoj maniri Boska Buhe i sad ide dijalog:
- JA: Jel vi trazite poljskog paraglidera?
-GSS: Da!
-JA: Tu je.
-GSS: Di? (ogledava se oko jarbola sa zastavom) Di je Hitna?
-JA: Kakva hitna? Ne treba mu hitna, nije mu nista...
-GSS: (zbunjeno) Nama su javili da se slomio da je hitna vec tu...
-JA: (jos zbunjenije) Ma kakva hitna...A ko je vas uopce zvao?
-GSS: Pa hitna, da je negdje gore i da ga ne mogu nac
-JA: A kad su vas zvali?
-GSS: 15 minuta nam je trebalo do tu.
(mislim si prije 15 minuta sam vidio Maslinu i Njemicu kako mirno lete, nije bilo nikog drugog na startu ni u zraku, mora bit ovaj lik u pitanju, valjda je netko od njegovih napravio cijelo sranje, kad ga dosad nisu mogli uopce locirat ko zna sta je njima u glavi...)
-JA: Ma nista od toga, mozete otkazat hitnu, samo treba motorka i pet minuta posla...
-GSS: Ajd cekaj sad stize vodja akcije pa cemo vidit...
Za 5 minuta stize Golf...
-GSS: Gle ovaj kaze da je lik ovdje i da nije ozlijedjen, samo treba pocupat krilo s drveta
-VODJA: Pa cekaj, gdje je, mi imamo dojavu da je zenska pala s gliderom...
-JA: Ovaj je muski...
-SVI ZAJEDNO: SRANJE!!!
Skacemo u aute i po plinu prema startu. Putem prodjemo poljsko pojacanje koje ja cekam. Radi se o jednom Poljaku koji ide pjesice sa sklopivom vrtlarskom pilom. Jebote nije cudo da im je Staljin iz vica premjestio zemlju 100km lijevo. Na po puta sretnemo hitnu koja odvozi tu zensku. Kasnije pricamo, ispada da je ona lezala sjebana odmah ispod starta jos dok smo mi svi bili tamo (poslije Rijecana nitko od stranaca nije startao). A nitko od njezinih to nije smatrao bitnim za spomenuti?!
Vracamo se do zastave. Sad je tamo i cijeli furgon Poljaka. Kad im kazem da cekamo GSS s motorkom, jedino ih zanima jel se to placa. E tu kad nisam puko... Dosli decki, otisli mi u sumu, Maja se smije, Poljak onako kiselo (valjda mislio ide medvjed). Njih dvojica gore, ja kombinirkama po gurtni, rastavili stvar u pet minuta uz jednu otpiljenu deblju granu i bez dodatnih ostecenja. Slozili sve. Jedva sam ih sve doveo do ceste da se ne pogube po sumi, ko djecji vrtic. Lijepo se pozdravismo, izljubismo i svako svojim putem, mi kod Josipe a oni na Susak. Dosli dole, pita Kumerle di smo tri sata...
Sad, rasprava.
Znam da ima i boljih mjesta za raspravu ovog tipa nego forum, al ionako se o nicemu ne svadjamo vec neko vrijeme...
Prvo, za dlaku smo izbjegli veliko sranje. Ovako smo izgubili samo par minuta a i hitna je uspjela sama rijesit stvar tako da zapravo i nije bilo stete. Ali sto bi bilo da su me GSS-ovci poslusali i poslali hitnu dalje? A zatim skinuli glider i svi sretno otisli kuci dok zena jos lezi ispod starta...Da su znali za tog lika dva sata ranije u jednoj recenici bi izbjegli nesporazum. A zasto nisu znali? Jer mi ne prijavljujemo - logicno, kad prijava ukljucuje vjestacenje opreme, kazne, troskove i blabla...Mozda bi bilo drukcije da imamo blazi sustav, tipa da se ozbiljno istrazuju samo nesrece s ozljedama ili vecom materijalnom stetom a ne svako "obicno" usumljavanje?
Onda, letenje bez poznavanja domace frekvencije, bez GPS-a...e to bi trebalo naplacivat!
Uglavnom, nakon ovog iskustva naucio sam nesto - ako se predamnom netko usumi i ne javi se na stanicu (ili vikanje ako smo dovojno nisko) zovem 112 pa makar dosla i interventna policija.
Umjesto da se petljam gdje mi nije mjesto.

p,
D.

Rasprava o japankama (šlape) i planinam traje odavno , i sa svim gore iznesenim se slažem , ćak mi se čini da i Talijanska ideja sa signalnim raketama , ćini dobra ,uz malu zadršku .
A to je da mi se zadnjih godina na spomen kazni i naplaćivanja ,javlja tik , uslovljen refleks , trzaja glavom i šgrgutanjem zuba (skoro opranih ) bar onih koji su mi ostali .

PS ja sam naučio da nikad nije dobro odgovarat na prvu , al konačno posli tri miseca ,dan sa malo manje posla , pa me inspiriralo .

Fali još nešto,

dok su riječani bili na startu poljaci su imali promenadu preko starta do ozljeđene nekoliko puta čak su sjedili na klupici i odmarali A DA NIŠTA NISU NIKOME REKLI. Imaju sreće da ženska nije bila teško ozljeđena pa da se nešto zakompliciralo umre zbog ljudske gluposti. Zajebana je ta stvar fobija od fakture.

Jedna od Poljakinja je bile prosle godine letjeti u tandemu sa mnom i bas mi jucer javlja putem FB da je upisala u skolu PG i da je sa PG skolom u Istri. Nadam se da to nije ta ista grupa jer ce me biti strah za njezino zdravlje. Sta je sa tim instruktorima drzava istocnog bloka? Svaki put kad vidim te grupe na startu dodje mi da idem doma samo da jih ne trebam gledati.

Neko vrijeme sam pokušavao dokučiti što će pun kombi Poljaka paraglajdera na Susku...