|
Ne, ne bih se složio s uvaženim kolegom Vranom oko toga da za XC let treba doći 3h ranije. To je jedan od uvjeta, ali nije dovoljan. XC prelet se planira nekoliko dana ranije, prateći prognozu, i dan ranije se odlučuje gdje se ide.
Predmetnog dana, ne, ne. Dan prije predmetnog dana, nazvah kolegu Dencu koji posjeduje bijeli kombi i dogovorio sam s njim prijevoz za predmetni dan. I to po rasporedu: u 10h okupljanje na parkingu King Crossa te polazak prema Zagorju i Ivančici, jer je prognoza davala sjeverni smjer (s derivacijama na temu), a baze kumulusa su trebale biti više od 2500m. Putovnica, koja kuna, paket za preživljavanja s južne strane Save (ne, ne mislim na Novi Zagreb, kaj vam je, tamo je Pleso, mislim na BiH) su već bili spakirani te 3 (slovima: tri) GPS uređaja s novim durajućim baterijama. E, sad se pitate zakaj 3?! vrlo jednostavno. Prvi mi je Compeo i osnovni uređaj, ali vrag ga zna kak' može zaribati. Drugi mi je Garmin 72, koji je u stvari hamajlija jer ga ne vadim iz kokpita već 6 godina, osim kad mijenjam sic i kad koji put downloadam track kad me Brauniger zafrkne. A treći je Garmin 76, jer ljepše izgleda i bolje radi od sedamdesetdvojke i zato jer je na njemu VELIKI kompas prek cijelog ekrana za slučaj ubazivanja i vrtkanja u vlažnom i neprozirnom. Eto, mene, odoh ja do markovih konaka.
Ele, dolazim na mjesto sastanka u 10:05h (uvjek dođem malo kasnije od dogovorenog, pa dobro nekad i malo više od malo kasnije, jer je to dobro da ne moram druge čekati, a kad oni mene malo više čekaju od 5 minuta, onda platim cugu i ispričam se s nekim glupavim razlogom u koji niti sam ne vjerujem). I svi su tamo. Svi koje sam imao na popisu od dana prije PD (u daljnjem tekstu Predmetni Dan). Tu su se sakupili: Sanja, Branko, Ranko, Hoba, Zorislav i Janko, već spomenuti vozač i ja. Svi veseli k'o tranzistori. Imamo velika očekivanja od PD-a. Zapućujemo se prema sjeveru uz taktove nepatvorenog r'n'r. Propuštamo i Ininu i OMVovu benzinsku postaju na autoputu te biramo Tifonovu u Začretju za opskrbu MTS-om. Nakon opskrbe i čik-pauze nastavljamo vijugavom cestom prema Radoboju, preko golubovečkog prijevoja do Ludbrega i Ivanca. Tek što smo izašli iz kanjona, malo pred Ludbregom stižu glasine od Žune da je "okrenulo" na jug na Strahi i da se planira RGJ! U minivanu konsternacija i nevjerica. Međutim nastavljamo do Ivanca, jer Zorislav zvani Zoro treba pokupiti nove špage kod nivijučkog dilera Friščića za svog Ajspikatri.
Dolazimo u kafebar Breza u 11:15h (znam jer sam pogledao na mobitel da li me je netko gnjavio pozivima dok nisam imao signala). Veća skupina letača je već tamo i pijuckaju pića te ne djeluju nimalo nervozno. Nervoza je primjetna tek kod Žune i Sergeja (poznatiji kao Sele). Stoje i nervozno zivkaju automatske meteo-postaje. Primjetih kolegu iz gorskih krajeva Planinka Selca i srdačno se pozdravih s ovim gorskim tićem. Došao čovjek da leti na sjever, a situacija naginje južnim padinama. Planinko nije zbog toga uzbuđen, ali izražava negodovanje ukoliko se uputimo na južno poletište. Tu je i stari prekaljeni vuk Slaviša Kintar koji se češka i poljska po glavi s čikom superbijelog bronhija među prstima. U nedoumici je kao i ostali. Netko od mlađih pilota dobaci doajenu XC preleta i Hr rekorderu Danku Friščiću da kaj on misli. Na što mu je Friš lakonski odgovorio da se ne živcira već da ide kam i svi. Polako kreće razgovor na temu gdje da krenemo. Evidentno kumulusi plove na jug, mi ih samo mirno promatramo i više ne znamo kud. Ameba je javila da Drumm kreće iz Cvetlina u 12h za Ravnu Goru. Čavrljanje prelazi u žustriji razgovor te žamor postaje zamoran. Odlučujem poduzeti inicijativu i predlažem suputnicima iz Dencinog kombija da glasamo 'ko bi gdje i tako odlučimo. Iznosim svoje argumente u prilog Ivančice. da znam da puše NW i da nije najidealniji za Ivku, ali sam već po tome letio i ne vidim zašto ne bih opet, jer se nabrati može na suprotnoj strani od Konja. Osim toga, postoji naznaka inverzije oko 1000m i Ivka je viša za 400 m od RG. Ako iscurimo možemo opet na RG jer imamo kombi na raspolaganju. Denco klima glavom i dobacuje da će još uzeti dva cenera svakom za to. Sanja ga šalje u troqrtz i da mu neće dati ni 100 kn jer je gulikoža, ali je suzdržana u glasanju. Branko i Ranko su za Ivku. Zoro sjedi do Friša i drži da je Friš u pravu kad kaže da je opasno po NW na Ivku. Janko i Hoba su za to kaj odluča svi. Dakle, nit' prde nit' smrde. Ameba i dalje poziva, nestrpljenje raste i dok si rekao - raspade se humilis na vjetru - nigdje nikoga osim nas sedmero + vozač u bijelom kombiju.
A kaj bumo mi. Nekak' ispada, da gdje svi tu i mali Kujo, odnosno da ne budemo pametniji od domaćih XC aseva pa da forsamo nekaj kaj možda i nije ok. Lagano krenemo putem Kamenice i Donje Voće, pa Višnjice, pa uz breg i dođemo do Ravne Gore jug. A tam nigdje nikoga osim Zdravka Torbara. Nekaj vuče s juga, ali slabo i u kratkim ciklusima. Nakon 15-ak minuta evo stenje Drumm, pun padobranaca poskakuje putujući prema poletištu. Slijedi iskrcaj i čekanje. U jedanipolsatnom čekanju, malo malo odem pišati da se iscjedim, a da me ne uhvati negdje na 150 kilometru sila, i osjetim kako mi urinski mlaz neki vjetar vraća prema nogama. Izmičem se i gunđam na rotore, međutim na povratku prema poletištu osjećam kako mi taj isti vjetar baca kosu na lice dok mi sunce ide u oči. Nešto me kopka, pa zar je moguće da puše SJEVER! Dolazim do kolega i izričem glasno tu moju sumnju. Oni odmahuju rukom i govore da će proradit i da će povuć s juga. Nekako sam skeptičan jer se bliži 15h, a na startu je 30-ak letača, dok lijepe kumuluse sjever i dalje nosi k jugu. Glasnija negodovanja zapičinju, a činjenica da se transportno vozilo Drumm marke TAM spustilo s brda to još više potpiruje. Na kraju pada prijedlog da bijeli kombi i naš vozač Denco odveze grupu letača, koji to žele, na sjeverno poletište iste planine. Ponovno priupitujem svoje suputnike, posebice Zoroa, Ranka i Branka da li žele na sjever. Odlučuju ostati i domeću da im javim kako je tamo.
U bijeli kombi se uguralo 8-9 letača i odlazimo. Na RGS-u nas dočekuje 4 m/s vjetra u čelo s povremenim bočnim uklizavanjima i s udarima do 6 m/s. Kolega Kovač i kolega Šime isukavaju pile, kao i ja, te s namještamo. Dok razvlačim svoje novo krilo pun želje i nestrpljenja da ga napokon probam, zovem Zoroa na dva broja mobitela i kaže da je isključen, a kolega Branko mi se ne javlja. Sanja nekoliko puta ponavlja na radio stanicu da su uvjeti idealni. Potpuno spreman, govorim Denci da javi nekome na RGJ da dođu tu i polijećem nakon 2 jača liftinga krila koja su me oborila na leđa jer sam loše rasporedio balast u sicu, a Kovač i Šime su se nabirali pred mojim očima. Izeltjeh i odletjeh. Naravno, krivom rutom kao i mnogo puta do tad.
U iščekivanju bijelog kombija s ostatkom ekipe u Ljubešćici u birtiji Tomaš nakon nekoliko rundi piva (a kaj je pivo bez votke? - ko pasoš bez fotke;-), doznadoh od Zoroa da su oni već bili nakopčani kad sam ih zvao na južnoj strani i polijetali su. On se izvukao, ali s gadnim rodeom u rotorima. Drugi nisu bili te sreće, a neki nisu niti poletjeli kao Branko, Ranko i Sele.
I da se vratim na svoj tekst od nanije o PD na istu temu, svatko je odlučio za sebe i svatko snosi posljedice svoje odluke. A da smo po mom osobnom sudu svi kolektivno donijeli krivu odluku i dalje tvrdim. Trebali smo ići na Ivku, a 'ko nam je kriv, osim nas samih.
U tekstu su korištena izmjenjena imena kako bi se zaštitio moralni i profesionalni integritet sudionika. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
_________________ Take'Air
|