Prekrasno groblje, prekrasan dan, jedan divan čovjek sad je postao san.

Tri motorne jedrilec Falke na minimumu gasa, u glajdu, u zamalo tišini, prolijeću iznad naših glava dok nijemo stojimo uz odar našeg Zvonca. Predivno i tužno, ponosno i savršeno u istome.

Vijest o smrti Zvonka Kocijana me zatekla u vožnji prema Ivanšćici. Krenuli smo na letenje. Vidio sam Nikovu objavu na face booku. Nik je objavu potkrijepio zajedničkom slikom u kabini neke letjelice, u kompaund formaciji. Obojica nasmijani. Obojica piloti, u zajedničkoj zračnoj igri u kojoj su nesumnjivo uživali. Razlika od kojih 40-ak godina je bila nevažan.

Energija i toplina koja je zračila iz Zvonca rijetko se mogla sresti. Danas, na njegovom pogrebu, sam razmišljao kako sam se malo i rijetko družio s tim čovjekom, mada me magično privlačila ta velika karizma koju imaju takvi skromni ljudi. Tko od nas ovdje nije maštao o tome da postane pilot mlaznog aviona neka baci kamen prvi. E pa Zvonac je to ostvario.

Samo većeg i starijeg entuzijastu sam sreo jednom ranije. Gospodin Ivan Enjigi, vinar, neskromno ću reći i odgojitelj svih slavonskih vinara u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća, je na svojem 80. rođendanu, pred COVID-19 epidemijom, rekao slijedeće: "Zasadili smo nove vinograde sortnih crnih vina. Za 15 godina ćemo saznati jesmo li uspjeli.".

I tako je Zvonac u svojem sedmom desetljeću života kupio NAJBOLJI trenažni mlazni podzvučni avion na SVIJETU. Prošao sve peripetije birokracija, u sve 4 države. Jugoslavije u kojoj je proizveden, sada BiH, Srbije u kojoj se zatekao u vrijeme kupovine i Hrvatske u kojoj ga je pokušao učiniti legalnim. Zvonko si je kupil Soko Galeba G2 (N-60). Samo da je to učinio u životu meni bi bio drag.

Ipak, tko god nije upoznao Zvonka, a letio je barem jednom na Kalniku s poletišta Borje onda zna kakav je tigar Zvonac bio. Oprosti Franko, još nije tvoj red za pokoju riječ.

Galeb i ti,
sretno u daljini...

Hvala Toniju, ljepše od toga ne mogu opisati našeg Zvonka, malo je onih kojima prijatelji za posljednji ispračaj prirede nešto takvo kao nisko preljetanje formacije zrakoplova.

Mogu samo dodati, da mi je bio jedan od najboljih prijatelja i čovjek prema kojemu imam poseban respect, baš zbog te njegove osobnosti.

Nikad se nije žalio da ga nešto boli, pa je tako i dan prije tog dana odbio savjet doktora da ostane na promatranju, a ujutro je otišao raditi (da, sa svojih 75g , svaki dan je išao raditi), a onda....

Zvone, bila mi je čast.