Letio sam Rook. Rook roka and I like it
Evo i malo dojmova. Dogovaram se s Joštom Napretom od Soča vally open da dođem testirati Rook (ne daju još Kinga na probu). Nađemo se Vex, Sonja i ja s Napretom u Ajdovščini na kavi i malo čavrljamo. Doznajemo planove ekipe iz 777. I planovi nisu nimalo skromni. Odlučili su biti najbolji (a tko to jednom u životu u nečemu nije htio biti?). S Rookom su zadovoljni, a imaju i zbog čega biti, ali tek očekuju top dosege s Kingom. Etalon, je naravno EnZo i dok ne prestignu (trenutno procjenjuju da je King jednako dobar kao i EnZo, osim što je stabilniji na speedu od EnZa!, ne vjerujem dok ne probam) neće ga dati testirati, odnosno certificirati u EN D kategoriji. Da im skomnost nije vrlina pokazuje i slijedeća izjava - za novi EN C glider Queen (vrlo mudro i politički korektno nazivlje i u skladu s trenutnim trendovima, ono, gay is OK) etalon je M4. Dakle, prepišati sa "dvojkom" trenutno važeće 2-3 pile (ove turbo serijske). Ipak, tko ne pokuša neće nikad biti najbolji. Vrijeme će pokazati koliko su bili u pravu.
Vratimo se Rooku. Gledam ga već duže od pola godine kako jezdi Hr i Slo nebom. Leti izvrsno, ali lete ga top Slo pilotčine. E da vidim kako to ide kod selje belje, odnosno mene. Uzimam ga od Napreta u uredu 777 i veli mi on, aj pazi da ne završiš na drvetu, jer je to krilo za Japanca (zastupnika) koji nosimo sutra u Kossen da mu ga predamo. E, odmah neki pritisak. Časti nas cugom, pa pičimo za Lijak. Utrpavamo se Igiju u kombi, a on nas vozi s nekim parom s njemačkog govornog područja. Naravno cijelim putem je zeka i to opaka, pa su se i švabovi uključili, mada nas ne razumiju. Po izlasku iz kombija, hoćemo platiti, ali opet se djelatnik 777 isprsio i časti nas. Nije loše. Vadim krilo iz vreće, potpuno je novo. Mislim si, valjda su tete u Topuskom to dobro zašile. Zaboravio sam pitati Napreta da li ga je netko testirao (mislim, možda su mi uvalili neko testno), ali sad je kasno. Ponos mi ne dopušta to. Širim ga i provjeravam etiketu. Dobar je, ima neki serijski broj i LTF/EN certifikat. Vedran će probati mojeg EnZa, ali ne obraćam pažnju na njega, samo sam mu dobacio da pazi kak' starta, jer je to najgori dio. Letenje na EnZu nije problem. Napret širi Kinga, a meni teku sline. Dolijat će mi i on u šape jednog dana. Pazim na tajming, da mi King ne pobjegne. Polijeće on, idem odmah i ja. Sonju i Vedrana ostavljam na startu i na kraju svojih misli.
Dignem Rooka i evo ga gore, malo to kao nešto stabiliziram kratkim impulsom s obje komande istovremeno i eto me u zraku. Letim prema vidljivom dizanju gdje su neki poletarci nešto vrtili. Dan izgleda izvrsno, prepun je kumulusa, a mi startamo relativno kasno, u 15h. Napret je digao visinu iznad starta, a ja hvatam ispred starta, nad poljima, u skladu s onim markerima. Krećem u prvu termiku, Rook siječe, bez speeda sam. Okrećem termiku, a Rook sluša pokorno, ne razmišljam o handlingu, već vrtim instiktivno. Brzo ostavljam ove poletarce i penjem jako dobro. Ide ovaj Rook. Malo mi je neobično vidjeti nevitko i debeljuškasto krilo iznad glave, ali upravljanje je izvrsno. Evo Napreta i mene u istom stup. E da te sad vidimo Ruče. Ide King, ide Rook, vrtimo i usko centriramo. Malo jedan ide šire, malo drugi (po visini je NW i gura nas dalje od grebena). Da skratim priču, na Rooku sam izvrtio jednako visoko i brzo kao i Napret na Kingu. Gledam Vedrana ispod kako tek diže visinu. Napret je krenuo prema Ajdovščini, slijedim ga. Gazi speed, potežem i ja. Kako je samo mekan i podatan. I ima dugi hod, ne sjećam se da sam na ičemu letio što ima duži hod. Držim Napreta na distanci i slijedim ga bez problema. Ipak, pomalo letimo niz vjetar, pa to i nije neka mudrost. Ulazim u neko slabije dizanje, nisam niti trepnuo, samo sam malo pustio speed, Rook se nije niti nakašljao, samo je popratio profilom zrak koji nije bio laminaran. Podvlačim se pod bazu i puštam Napreta da leti dalje po grebenu prema Čavenu. Ostajem se zabavljati izvrsnim handlingom Rooka pod tom bazom i čekam Vedrana, koji se evidentno i brzo približava na EnZu.
Izgubio sam Kinga iz vida, zadnje je vrtio na vrhu Čaven. Vedran i ja vrtimo do 2000 m i puštamo se niz vjetar do Čavena. Ulazimo u jako i širko dizanje, centriramo i variometri pište 5,6,7 m/s. Još se bolje popravljamo u jače dizanje i vrtimo čak do 8m/s. U vjetar i jače dizanje, Rook se samo malo propne, popustim malo komande (čak sam pritisnuo i speed) i zavrtim dalje. Kakva lakoća i milina. Gledam Vedrana, uglavnom ispod sebe, kako se vrpolji na prpošnom EnZu. Prvi mu je let i leti ga zmajski, ali kategorija krila traži koncentraciju i znanje. Izvrtili smo, gazim speed i napuštamo greben. Ugledali smo kumulostradu do Istre, već se vidimo na Ćićariji i Buzetu, a možda niti Učka nije daleko! Letimo zajedno, a Vedran je cijelo vrijeme ispod mene. U jednom trenutku se dere: "Pedru, pusti speed, ne mogu te stići!". He, he, pucam od radosti. Mada, treba imati na um da letimo niz vjetar u malom propadanju pod bazama. Nad dolinom pred Ajdovšinom izvrtim 2400 m i uletim u bazu, a Vedran ostaje daleko ispod mene. Nisam dvojio da je Istra naše odredište. Vedran je iza mene. Letimo negdje 20 km od starta i ne mogu vjerovati da sam stalno iznad Vedrana i da ja diktiram brzinu. Postaje mi hladno (prvo kiši, pa sniježi iz oblaka). Držim speed 100 %, puštam komande i uvlačim ruke s rukavicama u džepove od jakne. Lako održavam pravac s pomacima dupeta u sicu. Nevjeratno je Rook stabilan pod speedom. Brzine su 50-60 km/h. Čak niti ne gubim puno. Istro stižemo!
Tu radim zaokret prema NW, jer se pojavljuje NE vjetar i pokušavam dohvatiti jednu bazu prema moru. Predivne panorame od sjevera jadranskog mora do Trsta i Kopra, vidim Piranski zaljev. Baš uživam. I u pogledu i u krilu. Kako ne uspjevam uhvatiti željenu bazu, a ulazim u neki zapadni vjetar na manjoj visini postajem svjestan da je ovo ipak EN B krilo, mada jako dobro. Okrećem se i vraćam prema Ajdovščini. Gazim nemilosrdno speed i uglavnom idem preko pet banki, ali i malo više curim, ne onoliko koliko bih očekivao od ove klase krila. Prolazim narednih 5-6 km uglavnom kroz nispone. Dolje se u dolini upalio jači zapad, a nebo je uglavnom pokriveno kumulusima i praktično je sve u sjeni. Podvlačim se pod Vedrana koji je ufatio dobro dizanje. On je izvrtio do baze, a ja sam ostao petljati nošen tim zapadom. Prebacuem Ajdovščinu, sad sam već vrlo nisko i padam ispod 1000m. Dvojim da li ću se dokopati grebena pod Kovkom, ima još koji kilometar do tamo. U tom trenutku ugledam lijepu Lili kako vrti neka slaba dizanja nešto ispred grebena. Dolazim ispod Lili i Sonje te vrtim 1-2 m/s dizanja. Polako se povraćam s visinom. Sonja se vraća prema Lijaku, a ja pokušavam podići visinu i nastaviti dalje za Vedranom. Međutim, slijedećih pol sata gluvarim nad Ajdovščinom u potrazi za dizanjima koja su slabila zbog prekrivanja i jačanja zapada po dolini.
Na kraju, kad sam mislio da sam gotov, puštam se niz vjetar sa nekih 800 m i hvatam greben nad Vipavom sa jedva 500 m. Sumnjam da bih to postigao s nekim "običnim" 1-2 krilom. Zapad i termika me kelje na greben, a ja se nastavljam igrati Rookom. Bez stresa, letim pod speedom uz greben, penjem u osimcama, vrtim nad grebenom i polako dobijam na visini te zbiljski uživam. Na putu prema Nanosu srećem povratnike, dva Booma, još neko krilo i Vedrana na Enzu. Navrtili su na Nanosu pod baze i vraćaju se u vjetar. Ostajem podići visinu i uspjevam do 1700 m, a onda se odlučujem za povratak za Vedranom. Pod bazama i u vjetar držim se dobro s brzinom. Speed je do jaja povučan, pokušavam rukama preklopiti koloturnike, ali ne ide. Speed bar mi nije dovoljno kratak ta to učinim nogama. Držim lijepih 37-40 i nešto km/h u vjetar. Dolazimo do onog preskoka s vipavskog grebena prema Kovku. E tu su se "pile" pokazale. EnZo me debelo ostavio i u brzini i u visini, a i Boomovi naravno, mada su bili niži do Vexa po povratku na greben. Ja sam došao ispod. Sve je bilo zatvoreno, a vjetar čisti zapad koji je lizao po grebenu. Dovukao sam se nekako do Ajdovščine i sletio kod stožera 777. Sretan ko sretno prase. Nisam bio najbolji, ali bio sam vrlo konkurentan nekoliko kategorija jačim pilama. A Rook je ostao čitav za Japanca.
I na kraju, Rook je fenomenalnio krilo. Moderan 3-liner sa shark nosom i rigid foil ojačanjima. Leti izvanredno. Pobire k'o veliki, a handling mu je kao Ozone, to će reći točno, efikasno i zabavno. Zapanjujuća stabilnost na speedu, a brzina oduzima dah. Zbilja ne pretjerujem, krilo leti k'o zmaj. Usudio bih se reći uz bok, a i bolje od nekih "dvojki". Jedva čekam da probam Kinga.
PS: odlučio sam zastupati tu tvrtku uz kolegu Hrgetića, jer smatram da to apsolutno zaslužuju. Poklekao sam nakon 12 godina i uzeo drugu firmu, uz Ozone, zastupati.
Prijava
Registracija
Najave odlaska
na letenje (0)
ČPP
Pretražnik
: 1499 / 
: 13
DHV 3
